"Da li zaista mislite da je u ostatku novosadskih škola opuštena atmosfera? Da li zaista ne vidite šta se dešava?"

Jedna novosadska prosvetarka, profesorka muzičke škole, obratila se koleginici u osnovnoj školi, jednoj od retkih u Novom Sadu u kojoj zbog ogromnih pritisaka nema obustave nastave, apelujući na solidarnost i na to da se danas uspostavlja budućnost u kojoj će prosvetni radnici konačno dobiti zasluženo priznanje ili biti prezreni.
Pismo prenosimo u celini:
Poštovana razredna,
pišem Vam u svoje lično ime kao kolega, kao prosvetar, koji jede isti hleb kao i Vi.
Demokratičnost kao takvu, mogu da razumem. Vaš kolektiv smatra da se ništa ovo oko nas ne dešava vama. Možda to i jeste činjenica.
Da li je zaista?
To da nastavnici do te mere iskazuju svoj stav, time što polupraznom razredu predaju novo gradivo u dva burna dana, gde se ljudi okupljaju da vas podrže, da kažu da niste sami, da ponesu sa vama teret borbe za slobodno mišljenje i borbu za naš status – to je prosto NEVEROVATNO. Da li zaista mislite da je u ostatku novosadskih škola opuštena atmosfera? Da li zaista ne vidite šta se dešava?
Kao kolektiv, sa sve direktorom na čelu, MORALI STE zaustaviti nastavu na dva dana, obezbediti mir, iskomunicirati svoj stav javno, otvoreno, transparentno. To da se ne pojavi većina kolektiva na plenumu, to je govor koji je jači od svakog zvaničnog saopštenja.
Najljubaznije Vas molim, da aktivu nastavnika VII 5 prenesete moje mišljenje.
Ja sam u prosveti TRIDESET GODINA. Ovo je PRVI put da su roditelji sa nama. PRVI PUT. Vaš kolektiv prokockao je poverenje svih roditelja: oni koji vas ne cene – ceniće vas još manje, jer ste ućutali kad vam je rečeno TAČKA!
Oni koji su bili dovoljno optimistični da pomisle da nastavnici njihove dece jesu slobodno-misleći intelektualci – sa velikim pravom će se razočarati u vas.
Vaša škole nosi ime SVETOZAR MARKOVIĆ TOZA.
Da li se iko od Vas seća čega je on simbol?
Jasna Marković Vujanović
(Autonomija)