Skip to main content

Ona je branila našu slobodu: Anka Kmezić Dubajić – do kraja odano “dete komunizma”

Vojvodina 04. нов 2022.
2 min čitanja

Rođena je u seljačkoj porodici 4. novembra 1919. u selu Suvaji – opština Srb, srez Donji Lapac, Hrvatska. Istom onom iz kog potiče i general JNA Đoko Jovanić (1917 – 2000), ratni komandant legendarne Šeste ličke proleterske divizije, čovek od velikog poverenja Josipa Broza Tita, narodni heroj.

Isti im je, nekako, bio i životni put: od Like do Bačke, a potom na sve strane sveta, ali uvek tamo gde je nalagala Narodnooslobodilačka borba.

Zajednička dodirna tačka im je bio i Novi Žednik kraj Subotice, gde im se porodice nastanjuju na talasu kolonizacije.

Tu oboje završavaju osnovnu školu, upisuju gimnaziju u gradu, a Anka i Trgovačku akademiju, tokom koje se, u drugom razredu, priključuje radničkom pokretu, kada biva angažovana na raznim zadacima, najviše među srednjoškolskom i seoskom omladinom u Žedniku i Subotici.

Pred Drugi svetski rat, 1937. godine, ona postaje članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije tj. SKOJ-a za severnu Bačku, da bi 1938. otišla u Beograd na studije na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu, današnji Ekonomski fakultet.

Tamo zajedno sa Bosom Milićević, svojom drugaricom iz Novog Žednika, 1939. učestvuje u decembarskim demonstracijama protiv zloglasne vlade Cvetković-Maček, čiji “krvavi režim” osuđuje u oproštajnom govoru na Bosinoj sahrani, stradaloj usled posledica ranjavanja tokom uličnih previranja.

Zbog te izjave je hapse i osuđuju na 20 dana zatvora.

U Komunističku partiju Jugoslavije bila je primljena februara 1940, a krajem iste godine ponovo uhapšena i isleđivana u novosadskoj policiji zbog sumnje da je prenosila ilegalni materijal iz Novog Sada u Suboticu i Novi Žednik. Odlučno je negirala optužbe, pa je posle nekoliko dana mučenja puštaju iz zatvora.

Tri dana po napadu nacističke Nemačke na Jugoslaviju, okupatori je proteruju kao kolonistkinju u Liku, ali se nakon nekoliko nedelja ona vraća za Beograd, gde učestvuje u akcijama paljenja fašističkih novina, cepanja izlepljenih oglasa i naredbi nacističkih vlasti. Sve vreme prikuplja priloge za Narodnooslobodilački pokret i organizuje omladinu u antifašistički pokret.

U septembru 1941. policija otkriva njene aktivnosti, pa Anka prelazi u Šumadijski partizanski odred sa zaduženjem da radi na terenu Aranđelovca.

Nakon prve neprijateljske ofanzive se, po odluci Komunističke partije Jugoslavije, vraća u Beograd, a potom odlazi kod rodbine u Banatsko Aleksandrovo kraj Nove Crnje, gde nastavlja da radi u skojevskoj organizaciji. Tu učestvuje u izradi lažnih legitimacija i propusnica za komuniste koji su živeli u ilegali.

Kao antifašistkinju je hapse u Banatskom Dvoru, a iz zatvora izlazi u martu 1943, kada se priključuje Severnobanatskom partizanskom odredu, sa kojim se u oktobru iste godine prebacuje u Srem, gde je u Prvom sremskom odredu najpre bila sekretarka SKOJ-a, a potom i zamenica komesara čete. U novembru 1943. godine biva ranjena u obe noge.

Po oslobođenju Subotice, u oktobru 1944, postavljena je za organizacionu sekretarku Mesnog komiteta KPJ za Suboticu i Okružnog komiteta KPJ za Suboticu. Bila je članica AFŽ-a u Subotici, predsedavala je prvom Okružnom konferencijom održanom 8. marta 1945.

Krajem iste godine Komunistička partija Jugoslavije je premešta da radi u pokrajinskom partijskom rukovodstvu u Novom Sadu. Bila je članica Biroa Okružnog komiteta KPJ za Vojvodinu, članica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, i narodna poslanica.

Za ratne i poratne zasluge, rukovodstvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ju je odlikovalo Ordenom bratstva i jedinstva II reda i Ordenom Crvene zvezde I reda. Primila je i Partizansku spomenicu 1941. Bila je članica Saveta SR Srbije.

Kao penzionerka živela je u Beogradu.

(Magločistač, Foto: Nolit)