Počeo je u Berlinu političkim susretima, nastavio je u Erfurtu susretom s protestantima, a ove nedjelje (25.9.) Benedikt XVI završava svoj četverodnevni posjet Njemačkoj boravkom u Trieru, dijacezi predsjednika Njemačke biskupske konferencije, nadbiskupa Zollitscha.
Papa je njemačke katolike pozvao da slijede put Vatikana i Petrovog nasljednika
Sveti otac u svojoj domovini nije štedio s dobrim savjetima: u Bundestagu je zatražio više moralnog promišljanja, protestante je upozorio da vjera „nije politika“ pa da se mogu sklapati kompromisi, na susretu s muslimanima u Njemačkoj ih je upozorio da poštuju temeljne vrijednosti njihove nove domovine, a i njemačke katolike u Freiburgu je, nakon svih njihovih želja za reformom crkve, upozorio kako će „Crkva u Njemačkoj i dalje biti blagoslov za katoličku zajednicu u svijetu, ako ostane vjerna vezi s nasljednikom svetog Petra i apostola“.
Protestanti su se nadali poklonu
Utoliko su i reakcije na boravak Pape u Njemačkoj pretežito suzdržane: ako su se protestanti i nadali kako Papa donosi neki poklon koji će unaprijediti ekumenu, Benedikt XVI im je poručio da su takve želje „nesporazum“ te da je mnogo važnije da se dvije velike crkve u Njemačkoj zajednički bore protiv sve veće bezbožnosti u društvu.
Potpredsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj, saski pokrajinski biskup Joachen Bohl je utoliko razočaran što nije riješen niti temeljni problem miješanih, katoličko-evangeličkih brakova gdje je supružnicima praktično nemoguće zajednički biti na misi. Jer Vatikan uporno ustraje na „tajni vjere“, obredu Pretvorbe koju ne želi zajednički slaviti s protestantima.
Papini posjeti državama u svijetu su se u međuvremenu pretvorili i u tužni obred susreta sa žrtvama spolnog zlostavljanja čiji su počinitelji crkveni službenici: tako je bilo u SAD, Australiji, Malti, Velikoj Britaniji, a ovog petka (23.9.) se u Erfurtu susreo i s predstavnicima žrtava zlostavljanja u Njemačkoj.
„Neiskrena gesta“ Pape
Papa je i ovom prigodom za vrijeme polusatnog susreta izjavio kako je „dirnut i potresen“ onime što je učinjeno žrtvama i njihovim obiteljima i izrazio „duboko suosjećanje i žaljenje.“ Predstavnici žrtava Papi nisu povjerovali: nakon susreta su izjavili kako je susret bio „neiskrena gesta“ i „lijep, ali zapravo beskoristan čin jednog čovjeka koji bi veoma lako mogao zaštiti svoju djecu, ali ne želi to doista učiniti“.
I kod ostalih spornih pitanja koja opterećuju odnose Katoličke crkve s društvom, Papa nije propustio priliku ponoviti svoje konzervativne stavove. Tako je u susretu s predstavnicima pravoslavnih vjerskih zajednica osobito pohvalio „integritet i jedinstvenost braka između jednog muškarca i jedne žene“ za kakvu se zalažu i pravoslavci i poželio da se i katolici „uzdrže od svakog krivog tumačenja“ institucije braka.
Ništa novog iz Vatikana
To je bila i više nego jasna poruka vjernicima homoseksualnih usmjerenja, a neugodni odgovor dočekao je i njemačkog predsjednika Wullfa. On je i osobno katolik i oženjen po drugi put, tako da je predsjednika Njemačke biskupske konferencije Zollitscha zamolio za „više milosrđa crkve prema razvedenima“. Benedikt XVI. tu ima samo jedno mišljenje: važno je „bezgranično se vezati za jednog partnera. Postoji još jedva hrabrosti obećati biti vjeran čitavog života.“
I kod pitanja celibata i uloge žena u crkvenim obredima, ovaj Papa jedva da želi što dodati tradicionalnim stavovima: i prilikom trećeg boravka u Njemačkoj, Benedikt XVI. je našao prigodu da podsjeti kako „svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista“ i kako stoga mora biti neoženjen. Utoliko na sve probleme na koje upozorava Katolička crkva u Njemačkoj i brojne udruge vjernika, Papa jedino iznosi, da tako kažemo, „Benediktinski obrat“: nije Crkva u krizi, nego je u krizi vjera. Previše je rutine u Crkvi koja prekriva pravi vjerski žar. A kada se ta vjera – kao što smo čuli, prema Vatikanu i mišljenju Pape – opet probudi, sve će biti u redu.
(Deutsche Welle)