Skip to main content

Nenad Stevandić, novi predsednik Skupštine RS, bio upleten u ubistvo policijskog inspektora Miodraga Šušnice u Banjaluci

Jugoslavija 15. нов 2022.
4 min čitanja

Povodom današnje vesti da je Nenad Stevandić izabran za predsednika Narodne skupštine Repblike Srpske, Autonomija ponovo objavljuje tekstove iz marta i aprila 2017. godine

U ubistvo penzionisanog policijskog inspektora Miodraga Šušnice u Banjaluci početkom rata, u aprilu 1992. godine, bili su upleteni i aktuelni potpredsednik Skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić i bivši funkcioner Srpske radikalne stranke, biznismen iz Banjaluke Pantelija Damjanović, navodi se u dokaznim materijalima iz istrage, koji su izneti u javnost, a koje je objavio novinar Slobodan Vasković na svome blogu a potom preneli mediji u regionu.

Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10. aprila 1992. godine uveče oko 20 sati, u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dve osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili i po čijem nalogu. Nikada nisu rasvetljeni ni motivi ubistva.

Navodno, Šušnica je “ubijen greškom”, a ubice su, opet navodno, imale nameru da likvidiraju druge osobe, Bošnjake i Hrvate, za koje se tvrdilo da “nabavljaju oružje, dilaju drogu, rade za SDA i Aliju Izetbegovića”.

Druga verzija, koja je bliža realnosti ratne Banjaluke u kojoj je Srpska demokratska stranka (SDS) tog aprila 1992. već uveliko uvela strahovladu i teror, bila je da je Šušnica bio otpočetka ciljana meta ubica, kako bi se Bošnjaci i Hrvati u Banjaluci optužili da stoje iza njegove likvidacije, i kako bi nakon toga usledila odmazda. Tim pre jer je Šušnica bio poštovan u Banjaluci, a bio je i čovek koji nije želeo da bude saučesnik u teroru SDS-a. I zaista, nakon ubistva Miodraga Šušnice počeo je propagandni spin da su ubice Bošnjaci i Hrvati. Zbog toga je kao datum ubistva izabran 10. april, dan osnivanja zloglasne NDH-a, kako bi se optužbe protiv banjalučkih Bošnjaka i Hrvata što jače naglasile.

U svakom slučaju, nema dileme da je reč o ratnom zločinu, a ubistvo inspektora Šušnice poslužilo je da se otpočne, odnosno nastavi sa likvidacijom nesrba, naveo je Vasković na svome blogu i dodao da je činjenica i da nadležne institucije Republike Srpske nisu uradile ništa da bi zločin rasvetlile. Štaviše, uradili su posve suprotno – učinili su sve da zločin zataškaju.

Vasković je objavio svedočenje i druge najvažnije dokumente koji se tiču ubistva Miodraga Šušnice i detalja iz istrage.

Obdukcijom je utvrđeno da je Šušnica imao 17 strelnih ozleda u području glave, grudnog koša, trbuha i ekstremiteta. Objavljeno je i svedočenje konobara iz kafića, koji je posvedočio da su u ubistvu učestvovala trojica mladića.

Neven Laka, pripadnik nastavnog centra “Alfa” tadašnje Vojske Republike Srpske Krajine, priznao je 1993. godine ubistvo i rekao da su ih angažovali Nenad Stevandić, Pantelija Damjanović i Nenad Kajkut, navodno s ciljem da se “pohvata muslimanska mafija u Banjaluci”. “Mi smo imali zadatak da po bilo koju cenu razbijemo tu mafiju, bilo da ih pobijemo ili da ih pohvatamo, to jest lišimo slobode”, rekao je tokom saslušanja Neven Laka.

Ubistvo je priznao i Vladimir Todić, koji je takođe kao nalogodavce naveo Nenada Stevandića i Panteliju Damjanovića. On je, kao i Laka, identično opisao događaje posle ubistva, navodeći da su se tokom večeri u hotelu “Bosna” u centru Banjaluke našli sa Nenadom Stevandićem, koji im je rekao da su ubili pogrešnog čoveka. Naglasio je i da je Stevandić rekao da će iskonstruisati priču o “obračunu bandi”, a da će Šušnicin pištolj baciti u dvorište džamije Ferhadije.

Nenad Stevandić je na informativnom razgovoru u policiji 1993. godine negirao da je izdavao naloge osumnjičenima za ubistvo, a veze sa ubicama negirao je iste godine i Pantelija Damjanović.

Jagoda Šušnica, supruga Miodraga Šušnice, u januaru 1996. godine dobila je dopis od istražnog sudije Slobodana Milašinovića da je obustavljena istraga protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića, koji su bili osumnjičeni za ubistvo njenog supruga. U dopisu se navodi da je istraga obustavljena, jer je javni tužilac odustao od krivičnog gonjenja.

Istraga o ubistvu Miodraga Šušnice pokrenuta je ponovo 2004. godine, kada je saslušana njegova supruga Jagoda.

Advokat Živko Bojić, zastupnik porodice Šušnica, podneo je u aprilu 2013. godine Republičkom tužilaštvu RS pritužbu na rad Okružnog tužilaštva Banjaluka, kako bi se postupak nastavio i ubice konačno bile privedene pravdi. “Od početka je postupak opstruisan, u čemu su učestvovali mnogi od dijela rukovodilaca u Centru javne bezbednosti Banjaluka do jednog broja uticajnih ljudi u Banjaluci, da bi se završilo sa opstrukcijom nekih zaposlenika u tužilaštvu”, rekao je Bojić a podsetio Slobodan Vasković na svome blogu.

Porodica Miodraga Šušnice nedavno je javno odbila sramnu ideju da se ime Miodraga Šušnice upiše na spomen-ploču poginulim pripadnicima CJB Banjaluka.

Novi dokazi o ubistvu inspektora Šušnice u Banjaluci početkom rata

Banjalučki novinar Slobodan Vasković objavio je danas drugi nastavak teksta, u kojem je izneo dokaze i dokumentaciju iz koje se vidi da su u ubistvo penzionisanog policijskog inspektora Miodraga Šušnice u Banjaluci početkom rata, u aprilu 1992. godine, bili upleteni i aktuelni potpredsednik Skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić i biznismen iz tog grada Pantelija Damjanović.

Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dve osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.

Šušnica je bio otpočetka ciljana meta ubica i njihovih nalogodavaca, kako bi se Bošnjaci (Muslimani) i Hrvati u Banjaluci optužili da stoje iza njegove likvidacije i kako bi nakon toga usledila odmazda, naveo je Vasković na svome bolgu.

“Šušnica je namamljen u (kafić) Kajak (gde je likvidiran). Pozvao ga je Slobodan Šolaja i zatražio od njega da se nađu u tom kafiću. Šušnica je otišao u ‘Kajak’, ali Šolaja se nije pojavio”, napisao je Vasković i dodao da su zato stigli Todić i Laka, koji su ga likvidirali.

Dodao je da je još snažniji dokaz da su Todić i Laka, nakon ubistva Šušnice, imali nameru da nastave sa likvidacijama Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata jesu kopije kartona ličnih karata koje su im date i koje je Vladimir Todić predao inspektoru Dušku Jeviću, 30. septembra 1993. godine, godinu i po dana nakon likvidacije Šušnice.

“Fotokopija pet kartona ličnih karata iskopiranih na dva lista, radi se o kartonima Beganović Izeta, Mešinović Nermina, Pehlivanović Adnana, Stanivuković Ranka i Beganović Rešada, svi iz Banjaluke”, navodi se u potvrdi koju je potpisao Jević, a objavio Vasković.

Dodao je da je ubistvo inspektora Šušnice poslužilo da se nastavi sa likvidacijom nesrba u Banjaluci.

“Apsurdno je da se ubistvo Šušnice ne tretira kao ratni zločin, a činjenica je da nadležne institucije RS nisu uradile ništa da bi zločin rasvetlile, ali jesu sve da ga zataškaju”, naveo je Slobodan Vasković.

(Autonomija, naslovna fotografija: porodični album porodice Šušnica)