Skip to main content

NATALIJA JAKOVLJEVIĆ: Multinacionalističke političke orgije

Autonomija 22. сеп 2014.
4 min čitanja

U Subotici je deset meseci na vlasti koalicija mađarsko-srpskog nacionalističkog jedinstva koju čine Savez vojvođanskih Mađara (SVM), Srpska napredna stranka (SNS), Socijalistička partija Srbije (SPS) i pojedine manje stranke iliti interesne grupacije.

Što hoće reći, svi su u vlasti osim Demokratske stranke (DS), Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV), Liberalno demokratske partije (LDP) i jedinog odbornika Pokreta mađarske nade Lasla Đule.

MULTINACIONALIZAM

Jedan od pripadnika gorepomenutih interesnih grupacija je recimo i Savez bačkih Bunjevaca (SBB), čiji je glasnogovornik Mirko Bajić, Bunjevac po potrebi. On je proteklih godina bio sve, od demokrate do Bunjevca – sve što su tadašnje i sadašnje vlasti od njega očekivale. Poznat je po novim Vučićevim bunjevačko-ćiriličnim udžbenicima, a omiljeni sport mu je uzurpiranje skupštinskog mikrofona, i to najčešće bez prethodnog sticanja elementarnih informacija i znanja o zadatoj temi, što za sobom najčešće povlači i iznošenje grubih neistina. Poslednja koju sam slušala bila je kada je nedavno rekao da je stručna sprema smenjene urednice redakcije na srpskom jeziku Radio Subotice – babica, i da će novinari koji su se nedavno pobunili protiv novog rukovodstva doprineti privatizaciji ovog medija, brže nego što je to zakonom predviđeno i drugo. Trebalo je samo da pozove svoju rođaku koju je zaposlio na istom mediju, koja kao novinarka učestvuje i u predizbornim aktivnostima za izbor nacionalnih saveta bunjevačke nacionalne manjine, i da vrlo jednostavno proveri tu kontroverznu i nadasve besmislenu informaciju.

Tu je i privezak svakoj vlasti, Socijaldemokratska partija Srbije (SDPS), koja okuplja i jedan deo otpadaka Demokratske stranke, a u biti – nit je socialna nit je demokratska.

Zatim, Srpski pokret obnove (SPO) o čijim se aktivnostima ne zna baš mnogo, osim što im konferencije za štampu ponekada uzurpira Mirko Bajić, Bunjevac.

U redovima pozicije, uvek na pravom mestu nalazi se i neovisna odbornica, bivša LDP-ovka Josipa Ivanković, koja o svom političkom delovanju ne odgovora ni jednoj političkoj stranci – može joj se kako hoće. Ona se u poslednje vreme ne pojavljuje u medijima, ali je ima u kafićima i na modnim revijama.

Nadalje, Demokratski savez Hrvata Vojvodine (DSHV), koji aktivno sudjeluje u svakoj vlasti, ko god da je predvodi. Što oni točno rade, osim što održavaju nacionalni balans unutar nacionalističke koalicije, još uvek nije poznato.

JA SAM GRADONAČELNIK, TO MI JE U NADLEŽNOSTI

Gradonačelnik Jene Maglai (SVM), čovek koji najčešće nije nadležan za većinu poslova koje su u njegovoj nadležnosti, pretežno voli da daje izjave novinarima onda kada on smatra da to treba. To se naravno ne odnosi na novinare mađarskih medija koji su pod direktnom kontrolom SVM-a. Ukoliko je stava da neko pitanje baš i nije onako nešto posebno suštinski bitno u ovom istorijskom trenutku za Suboticu, onda vam poruči, preko svojih zaposlenih novinara iz gradskog medija centra, da to sada nije aktuelno pitanje i da će se oko tog vašeg pitanja obratiti medijima ukoliko to što sada nije tema jednog dana nekim spletom okolnosti ipak postane tema.

Njegove glavne gradonačelničke aktivnosti su kićenje tuđim perjem i blaćenje svega onoga što je prethodna vlast radila, iako je i sam bio deo iste te koalicije, samo što ništa nije radio osim što je, nasuprot izbornoj volji građana, uspeo da sruši tadašnju skupštinsku većinu. On je i dalje ostao isti, nesposoban i bezidejan.

Još uvek se ne rešavaju važni gradski problem, kao ni problemi građana. Na centralnom trgu još uvek stoji nedovršen betonski skelet Narodnog pozorišta, Zelena fontana ne radi jer je potpuno devastirana, Y-krak je nedovršen, Palićko jezero je zagađeno fekalijama, nema novih investitora, ali zato ima finansijskih udara na džepove građana.

Za to vreme Socijalistička partija Srbije u sinergiji sa Srpskom naprednom strankom koristi svaku priliku da se pozicionira i okupira što više gradskih fotelja u lokalnoj samoupravi.

Socijalisti su recimo okupirali i Javno preduzeće Radio Suboticu, pred privatizacijom, a za direktora kuće postavili novinara Ljubišu Stepanovića, koji je već 20 godina smrtno zaljubljen u ideologiju Slobodana Miloševića, a gadljiv je na sve što ima iole demokratski izgled ili prizvuk. Smenjivanjem bivše urednice programa na srpskom jeziku i postavljanjem nove urednice, koja je ipak diplomirani žurnalista, dobili smo jednu idealnu poslušničko-spsovsku, kvazinovinarsku redakciju koja po svom nahođenju ne objavljuje saopštenja opozicije, unosi sopsveni stav u saopštenja za javnost, sprovodi cenzuru i autocenzuru, po pravilu je nepismena, krši novinarsku etiku, zakone i uklanja ili omalovažava, izoluje i kresanjem plate kažnjava nepodobne i neposlušne novinare.

ZAVIČAJNI DANI PRIMITIVIZMA

Napredni nazadnjaci (SNS) su tokom svoje dosadašnje vladavine konačno tokom vikenda dosegli vrhunac svoje vladavine, a to je da su po prvi put u Subotici na gradskom trgu, u organizaciji Saveza srpskih udruženja Severnobačkog okruga, organizovali manifestaciju pod nazivom “Zavičajni dani”.

Photo subotica.com Samo da je leba i igara. I vode
Veselo u Subotici: Leba, igara… i vode (Foto: www.subotica.com)

Na ovoj kulturnoj manifestaciji (!) nastupile su folklorne grupe iz Vojvodine, Šumadije, Kosova, Banije, Korduna, Like, Dalmacije, Slavonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a narodno veselje je svojim prisustvom uveličao i pevač izvorne krajiške muzike Bora Drljača. Manifestaciju na žalost nije otvorio gradonačelnik Jene Maglai, jer on verovatno nije bio nadležan, nego načelnik Severnobačkog okruga Dragi Vučković (SNS).

Dragi Vučković je tom prilikom novinarima rekao da smatra da mladi treba da znaju svoje korene i da neguju tradiciju svojih predaka i da je ova manifestacija odlična prilika za tako nešto, kao i da je vrlo važno u ovakvom vremenu znamo šta nam je koren i identitet.

U prilog tome, o korenima i identitetu moglo se slušati do kasno u noć iz usta eminentnih muzičara koji su mlade pažljivo usmeravali tradicionalno pedagoškim metodama, tipa – “Brinula se majka, ljutio se ćaća, devojka sa prela kući se ne vraća…” i “Ja volim život, kafane i žene… Za mojim stolom peva se i pije, uz lepe žene nikad tužno nije… “, ili kako je rekao jedan moj poznanik u prolazu – “Otišla si, sarmu jela nisi…”

Autorka je saradnica Autonomije i novinarka redakcije Radio Subotice na srpskom jeziku, kao i jedna od članica opake “ekipe otporaša”...