Skip to main content

Muzej ratnog djetinjstva: Kapa sa rupom od gelera, krvava majica, očevo pismo, bratova vojna cipela…

Kultura 09. apr 2022.
2 min čitanja

“Slatka moja djevojčice, tatina srećo i sve na ovom i onom svijetu. Poželeo sam mnogo da te vidim… Sretan rođendan. A tata će ti kada budemo skoro zajedno jedn veliku tortu, najveću na svijetu kupiti… Voli te tata najviše na svijetu”.

Ovo je deo pisma koji je Azra (1987) dobila od svog oca dok je bio zatočen tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Pismo je trenutno izloženo na izložbi Muzej ratnog djetinstva u Endžio habu u Dobračinoj 4 u Beogradu.

“Moj otac je proveo dvije godine u logoru, dok sam ja s majkom bila u izbjeglištvu. Nakon njegovog izlaska iz logora, poslao mi je ovu rođendansku čestitku. Bila je to najljepša rođendanska čestitka ikada! Dvadeset godina sam je nosila uvijek sa sobom, u novčaniku, da me čuva. Njeno mjesto je sada u Muzeju ratnog djetinjstva”, napisala je Azra ispod tatinog pisma.

Putujuća izložba Muzej ratnog djetinjstva (War Childhood Museum) iz Sarajeva konačno je stigla i do prestonice Srbije, i to u saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava.

Predstavljen je deo muzejske kolekcije koji uključuje priče iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Kosova, ali i iz Ukrajine.

U polumračnoj prostoriji izložene su igračke, pisma, knjige i kape sa rupama od metkova, cipela koju je nosio nosio Kemalov brat blizanac Kenan koji je sa 16 godina bio na prvoj liniji rata.

Kemal je od granate izgubio brata, sestru i nanu.

Tu je i Goranova (1982. BiH) “adidas” kapa na kojoj se vidi rupa od gelera. Sve se desilo mirnog subotnjeg jutra, 22. januara 1994. godine.

“… Pale su dvije granate i potrčali smo prema ulazima. Kada sam ulazio u haustor, odjeknula je strašna eksplozija. Po licu me zasulo razbijeno staklo. Potrčao sam uz stepenice, da što prije stignem do 12 sprata i kažem roditeljima da sam dobro… Napipao sam na desnoj strani glave, u kosi, rupu u koju su mogli statu dva prsta… Ideućeg dana sam saznao da je poginulo šest mojih prijatelja s kojima sam se igrao, te da ih je još pet ranjeno. Rupa na mojoj Adias kapi čuva uspomenu na ovaj događaj”, napisao je Goran ispod izložene kape.

Maja (1990, Srbija) muzeju je dala svoju kutiju za igru, koju je dobila 1999. od jedne humanitarne organizacije.

“Kada je počelo bombardovanje SR Jugoslavije, i kada su se iste godine začule sirene, nju sam prvu ponela u podrum. Igrala sam se sa stvarima iz kutije svih 78 dana bombardovanja”, napisala je Maja.

Melihi (1991, BiH) je njena igračka – plavi zec – ulepšavao tmurne dane.

“Brata se ne sjećam. Bio je tek malo stariji od mene. Uzeli su ga iz majčinih ruku i ubili”, napisala je, između ostalog, Meliha ispod “plavog zeca”.

“Muzej ratnog djetinjstva” je prvi svetski muzej koji se bavi isključivo pričama rata iz perspektive deteta.

Projekat je započet još 2010. kao web stranica kojom je upućen poziv ljudima da podele svoja sećanja o ratnom detinjstvu, koja su kasnije pretočena u knjigu „Djetinjstvo u ratu”.

Nakon objavljivanja knjige započet je proces kreiranja muzejske kolekcije, a prva stalna postavka otvorena je u Sarajevu 2017. godine.

Muzej je 2018. dobio Muzejsku nagradu Veća Evrope u programu Evropski muzej godine.

Izložba će u Beogradu biti otvorena do 10. aprila.

Jelena Diković (Danas, foto: N1)