Skip to main content

Mostarski prkos tehnologiji i vremenu: Strip kao prvi korak u razvoju djece

Kultura 01. okt 2022.
5 min čitanja

"Sve te slike su, željeli mi to ili ne, ne samo uljepšavale naše slobodno vrijeme, već i utjecale na naš mentalni razvoj, naše karaktere i shvatanje društva"

Sjećate li se možda toga – otimati od siromašnih da bi se dalo bogatima? Ili, pak, plaže za siromašne i plaže za bogate? Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena?

Starije generacije vjerovatno se sjećaju, zahvaljujući antologijskom serijalu parodija sa referencama na aspekte savremenog italijanskog i zapadnog društva kroz koje su nas vodili Luciano Sechi i Roberto Raviola, poznatiji kao Max Bunker i Magnus, autori kultnog stripa Alan Ford, koji je najveću popularnost stekao upravo u bivšoj Jugoslaviji.

Ono što nam je tada, tih 80-ih godina, onako naivnim, bilo smiješno i nadrealno, odrastanjem je poprimalo sve tragičniji prizvuk, kada smo shvatili koliko su nam Max i Bunker još u ranim fazama djetinjstva otvarali oči o onome što nas, nažalost, čeka malo kasnije, kada ćemo se crnom humoru i satiri koju su nam nudili sve manje smijati, a sve je više proklinjati što je iz stripa preselila u realnost koju živimo.

No, nije Alan Ford bio jedini koji se nekada nametao kao veoma važna dopuna našem opštem obrazovanju. Postojao je čitav niz drugih stripova i junaka, od Maxove i Bunkerove grupe dronjavih tajnih agenata i Maxmagnusa i njegovih srednjovjekovnih prevarama sklonih junaka, pa do onih malo drugačijih stripova, u kojima smo kroz podvige Kapetana Mikija, Dylana Doga, Komandanta Marka, Čelične kandže ili nekog drugog junaka učili o moralu, herojstvu i borbi protiv zla.

Utonuli u prostranstva tehnologije

Iako nacrtane i na prvi pogled nerealne i stvarane isključivo u službi razbibrige, sve te slike su, željeli mi to ili ne, ne samo uljepšavale naše slobodno vrijeme, već i utjecale na naš mentalni razvoj, naše karaktere i shvatanje društva.

Međutim, kako vrijeme prolazi, stiče se dojam da se strip izgubio u vremenu u kojem su primat preuzele neke druge vrste zabave, dinamičnije i probavljivije – zašto da se mučim i čitam, kada mogu gledati?

Naša djeca tako su utonula u nepregledna prostranstva tehnologije i nekih drugih junaka koji ih sa YouTubea, TikToka ili drugih društvenih mreža podučavaju na tečniji način, manje zahtjevan od stripa. Drugačije vrijeme, drugačije i metode i lekcije.

Upravo iz tog razloga, što strip evidentno nije tamo gdje je nekada bio, oni koji se i dan-danas bore za njega i njegovo mjesto u kulturnoj sferi zaslužuju da im se oda priznanje, pa makar se radilo i samo o borbi protiv vjetrenjača.

Jedni od takvih su Mostarci ujedinjeni u Udruženje ljubitelja stripa MOSTRIP, koji ovog vikenda već sedmu godinu organiziraju Mostarski strip vikend, kojim nastoje popularizirati strip i vratiti ga sa društvene margine na koju je bačen.

Alen Jehja, PR festivala, kaže da će ove godine grad na Neretvi posjetiti 21 umjetnik iz velikog broja zemalja, te da je svaki od njih karakterističan na poseban način. To su Milorad Vicanović Maza, Kenan Halilović, Filip Andronik, Darko Perović, Tatjana Vidojević, Milan Mišić, Lana Šator, Midhat Kapetanović Mido, Leonid Pilipović, Joevito Nuccio, Oscar Scalco, Anna Lazzarini, Walter Venturi, Giovanni Freghieri, Valentina Briški, Maurane Mazars, Noelle Kröger, Ana Milojković – Omi, Kostja Ribnik, Adela Gal i Sarah Burini.

‘Stvoriti želju i naviku za čitanjem’

Kao i ranije, svi specijalni gosti će uraditi plakate sa motivom grada na Neretvi, čime će se Mostar i BiH još jednom staviti na mapu strip događanja u svijetu.

„Neki od njih su već stalni gosti i ovo im nije prvi put da su gosti festivala. Gosti koji su ove godine prvi put na festivalu su napravili najavne plakate za festival sa motivima grada Mostara u kombinaciji sa likovima koji su njihove kreacije i to je nešto što karakteriše svaki naš festival. Ove godine ipak imamo nešto što bi izdvojili, a to je da imamo čak devet ženskih autora koje su gosti ovogodišnjeg festivala“, kaže Alen Jehja.

Pri pokretanju festivala, njegovi organizatori imali su jasan cilj da promijene percepciju mnogih prema stripu i približe mu ga onima kojima je on nepoznanica. Pitanje je koliko se uspjelo o tome, no Jehja je mišljenja da rezultata ima, jer strip ima širi značaj od same zabave.

„Apsolutno, svake godine naš fokus je prvenstveno na djeci i na tome da probamo promijeniti percepciju o samom stripu. Stvoriti želju i naviku za čitanjem, a mislimo defiinitivno da su djeca naš glavni target. Definitivno je to teško u ovo vrijeme u kojem je sve digitalizovano i ‘brzo’, ali korak po korak mislimo da se tu dosta toga može promijeniti ili barem učiniti boljim. Svake godine na festivalu vidimo veliki broj djece koji listaju, čitaju i biraju stripove, zadržavaju se po cijeli dan na festivalu i uživaju. Međusobno pričaju o stripovima i vidimo da se interesovanje može stvoriti. Međutim treba biti i realan i priznati da nastavak konzumacije zavisi od okruženja u kojem dijete odrasta i društva u kojem se kreće. Tako da pored nas samih krucijalno je okruženje, prvenstveno mislim na roditelje koji bi trebali da na neki način dodatno utiču na dijete. Da stvaraju naviku čitanja, da i sami čitaju a manje vremena provode sa mobitelima, jer dijete kopira sve što vidi od svojih roditelja“, priča Jehja.

Kao i proteklih godina, na vikendu će biti postavljena izložba radova gostujućih autora, uz mnogobrojne propratne aktivnosti, od nezaobilaznog crtanja i druženja sa maskotom Festivala, pa do nagrađivanja posjetitelja.

Počasni gosti festivala ove godine su ambasador Italije u Bosni i Hercegovini Marco Di Ruzza, koji će ga i otvoriti, Jean-Christophe Thiabaud, savjetnik za kulturu i saradnju pri Francuskoj ambasadi i direktor Francuskog instituta u Bosni i Hercegovini, dok će po prvi put tu biti i Markus Kedziora, direktor biblioteke Goethe Instituta i šef Ureda OSCE-a u Mostaru Ioannis Pipiouris.

Neophodno približavanje ljudima

Govoreći o stanju stripa na području zemalja bivše Jugoslavije, koja je bila raj za izdavače, Midhat Kapetanović, oficijelni gost festivala, tvrdi da strip kao umjetnost stoljećima pokazuje otpornost na društvene promjene i nestabilnosti:

„Sve generacije u umjetnosti nesvjesno pronalaze čin bunta i drago mi je vidjeti porast interesovanja za taj oblik izdavaštva u svim generacijama.“

„Stripovi su uvijek pravili tranziciju formata bez da pri tome gube narativnu esenciju; od zidova pećina, rezbarenih ukrasa na fasadama hramova, na papir i sa njega na digitalni ekran. Najvažnija komponenta u stripu je priča, a ona nas tjera da se popnemo na ramena giganata i odatle napravimo korak naviše u razvoju ljudskog roda“, priča Kapetanović.

No, dodaje da je strip, kao i svaki drugi oblik umjetnosti, važno približili ljudima, što je, uostalom, i jedan od zadataka MOSTRIPA.

„Vrlo je važno svaki oblik umjetnosti približiti ljudima i podsjetiti ih na taktilnu vrijednost kontakta sa papirom. To je isto bitno kod svih drugih oblika umjetnosti, a najbolji način je organizovati druženja i festivale po cijeloj regiji. U to moraju biti uključeni lokalni entuzijasti i kulturni radnici, obrazovne institucije a najviše roditelji i starije generacije koje su umnogome bili formirani tom našom ‘štampanom’ verzijom današnjeg interneta“, tvrdi.

Život u nekom drugom vremenu

Da se vratimo na početak teksta i priču o starijim generacijama, koje su imale svoje junake. Nove generacije imaju svoje, prilagođene današnjem vremenu. Stripovi poput Alana Forda, Mister Noa ili Modesty Blaise više ostaju u historiji nego što imaju blistavu budućnost, međutim, noviji stripovi, poput Marvelovih, imaju potencijal da promoviraju priču o njima na neki drugačiji i sadašnjim vremenima pristupačniji način.

I sam Jehja kaže da je neminovno priznati „da živimo u nekom drugom vremenu u odnosu na ‘naše’“.

„Mi smo odrastali u vremenu gdje su nam stripovi bili listovi papira sa kojima smo imali priliku da zaronimo u nevjerovatne avanture i da naučimo neke stvari o kojima nigdje drugo nismo imali prilike da čujemo. Kasnije se tome pridružio film i neke druge stvari, ali stip je ipak bio nešto što je jako često bio prvi kontakt sa nekim drugim svjetovima, ljudima i avanturama. Posebno generacija koja je odrastala u vrijeme rata, kada su se i najviše zbližili sa stripovima uz svjetlo svijeća i kandila. Alan Ford i njegov specifični prevod koji smo imali na ovim prostorima je nešto posebno i mislim neponovljivo. Danas kao odrasli ljudi jako često vidimo koliko su neke stvari koje su se spominjali u Alan Fordu postale realnost koju živimo, dok je tada to bila skoro nadrealna i komična skupina likova i događaja koje su prikazivali“, priča Jehja.

„A kada je riječ o stripu, on teško pronalazi svoj prostor pored svog multimedijalnog ludila koje danas imamo. Svjesni smo toga, ali opet, mislim da ima prostora kao prvi korak u razvoju djece i stvaranju navike za čitanje“, zaključio je.

(Al Jazeera, foto: Pixabay)