Disolucija Jugoslavije se na poseban način odrazila na status nacionalnih manjina, odnosno državljana nekadašnjih republika koji su ostali da žive izvan matične države. U međuvremenu, prošlo je više od tri decenije, ali pravni statusi i položaj nacionalnih manjina nije do kraja definisan.

Iako države koje su nastale iz Jugoslavije povremeno imaju zategnute odnose u pojedinim pitanjima, manjine su često politički konstruktivniji subjekti.

U Hrvatskom saboru Mađari i Italijani imaju svoje predstavnike, češku i slovačku manjinu zastupa jedna osoba, a Srbi imaju tri zastupnika.

Ostale manjine su grupisane u dvije kolone. Prva grupa su manjine s prostora nekadašnje zajedničke države: albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska nacionalna manjina. U aktuelnom sazivu Sabora njih zastupa Armin Hodžić iz bošnjačke zajednice.

U posljednjoj grupi su austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i jevrejska nacionalna manjina, koje zastupa Veljko Kajtazi iz romske zajednice.

Posebno pitanje jesu demografske promjene, gdje broj Roma konstantno raste, ali i pripadnika drugih zajednica zbog migracija i ratova.

Može li jedan zastupnik predstavljati pet manjina?

Nakon izbora Armina Hodžića jedno od pitanja koje se postavljalo jest može li jedan Bošnjak uspješno predstavljati pored svoje zajednice još četiri manjine u vrlo složenim društveno-političkim okolnostima kakve su Hrvatskoj, odnosno na Balkanu.

„Da bi vam odgovorio na to pitanje potrebno je objasniti široj javnosti kakav je položaj Bošnjaka u Hrvatskoj. Za položaj nacionalnih manjina ključan je Ustav Republike Hrvatske, odnosno Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina te Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina“, kaže Bermin Meškić, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog savjeta u Hrvatskoj.

Po mišljenju Meškića, Ustavni zakon je prava dobro normirao, ali nedostaje ključni segment, a to je implementacija.

„Na tome trebamo inzistirati. Sada kada imamo svog saborskog zastupnika moramo raditi na implementaciji i ostvarivanju prava iz zakona. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor je normirao da pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. Ni mi nismo baš sretni s tom odredbom jer je logično da se ne može posvetiti pažnja svim nacionalnim manjinama iz te skupine podjednako“, kaže Meškić.

„No, otkad smo se, kao Bošnjaci, vratili u Hrvatski sabor preko g. Hodžića, osvjedočio sam se da on zaista pokušava posvetiti pažnju svim nacionalnim manjinama koje zastupa. Tako su u Operativnim programima, a koji su ogledalo prioriteta rada manjinskih zastupnika, usvojeni i prioritetni ciljevi svih nacionalnih manjina iz te naše skupine. Do sada se na ovaj način nije radilo te svakako da ovaj način rada pokazuje jednu širinu i pokušaj da se sve nacionalne manjine adekvatno zastupa“.

Ovaj model rada bi se uz više dobre volje mogao preslikati u Sloveniju gdje Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Albanci, Crnogorci imaju isti status, odnosno nisu priznati.

„Naš model svakako može poslužiti kao jedan od načina rješavanja položaja nacionalnih manjina u Sloveniji, ali i u drugim susjednim zemljama. Mada, moramo biti svjesni da svaka zemlja u regiji ima svoje specifičnosti. U Sloveniji su priznate tri nacionalne manjine (talijanska, mađarska i romska) koje uživaju različita kolektivna prava. Svakako da bi Slovenija trebala prepoznati ostale manjine, te im propisati određena mjesta u svom parlamentu. Naravno da za tako nešto treba postojati politička volja“, zaključuje Meškić.

Građani ‘trećeg reda’ u Sloveniji

Slovensko društvo je i dalje opterećeno statusom i položajem nacionalnih zajednica koje dolaze s Balkana. Mnogi od njih su ostali uskraćeni za slovensko državljanstvo i dobili su epitet „izbrisani“.

„Na području Slovenije je prilikom osamostaljenja ostalo da živi preko 160.000 osoba iz drugih jugoslavenskih država koje su dobile državljanstvo. U međuvremenu taj broj je narastao na preko 280.000. Tu se već govori o četvrtoj generaciji. Posljednji klasični popis je urađen 2002. godine, nakon čega se vodi posebna evidencija u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Među nepriznatim manjinama najviše je Bošnjaka te Srba i Hrvata“, smatra Fahir Gutić, predsjednik Bošnjačkog saveza u Sloveniji.

Ovo pitanje Slovenija nije riješila od proglašenja nezavisnosti te je postala članica Evropske unije bez uređenja prava manjina.

„Prilikom referenduma za nezavisnost je rečeno da se ništa za nas neće promijeniti. A promijenilo se sve. U SFRJ smo na području Slovenije imali status naroda. Postojale su škole srpskohrvatskog jezika i katedre za srpskohrvatski te razne institucije od kulturnih do političkih… Sada toga nema. Imamo priznat individualni status, ali ne i kolektivni“, dodaje Gutić.

Već 2000. godine Bošnjački savez je poslao zahtjev vladi Slovenije za priznanjem statusa manjine.

„Srbi su isto uradili dva puta, ali zahtjevi su glatko odbijeni. Godine 2003. je ustanovljen savez ABČHMS kroz kojeg smo zajednički uspjeli doći do Deklaracije. Poslije se odvojila koalicija Hrvata i Srba, ali bez rezultata. Deklaracija je potvrđena u Slovenačkom parlamentu 1. februara 2011. godine. Prvi put su u toj deklaraciji navedena imena naroda koji žive u Sloveniji“, dodaje Gutić.

Deklaracija je donijela jedan mali korak naprijed.

„Tom Deklaracijom je formiran Savjet vlade Slovenije za nacionalna pitanja čiji sam član. To je savjetodavno tijelo i bavi se problemima nepriznatih manjina. Donošenjem zakona mi se nismo odrekli traženja priznanja nacionalne manjine. Šta ta prava donose možemo vidjeti na primjeru Italijana i Mađara, pa i Roma. Dakle, još uvijek smo građani trećeg reda“, smatra Gutić.

Bošnjaci kao i druge nepriznate manjine nemaju mogućnost sistemskog učenja maternjeg jezika u osnovnim i srednjim školama te nemaju stalna sredstva za kulturne djelatnosti.

„U izradi ovog zakona sam se lično angažovao, a zahvaljujući mojoj stranci Levica zakon je izglasan. Kako će to u praksi izgledat vidjet ćemo. Hrvati djeluju samostalno i pokušavaju preko Plenkovića i hrvatske države doći do statusa manjine. Srbi isto rade preko Srbije, Vučića i Dodika. Albanci, Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci su prepušteni sami sebi, pa nam je Savjet zadnja nada gdje možemo da artikulišemo interese. Parcijalnim pristupom se neće ništa promijeniti. Da bi se desila promjena Ustava nužna je 2/3 većina u Parlamentu, a to će biti teško ili možda se nikad neće desiti“, zaključuje Gutić.

‘Manjebrojne’ zajednice kao ustavno pitanje u S. Makedoniji

U Sjevernoj Makedoniji se ne koristi termin „manjina“, već „manjebrojna zajednica“.

„Prema posljednjem popisu stanovništva u Sjevernoj Makedoniji živi 1.836.713 građana, od kojih se 58,44 posto izjasnilo kao Makedonci, 24,3 posto su Albanci, 3,86 posto Turci, 2,53 posto Romi, 0,47 posto Vlasi, 1,30 posto Srbi i 0,87 posto Bošnjaci. Ovo su zajednice koje su pomenute u preambuli Ustava. Na nivou države, oficijalni jezici su makedonski i albanski, a na nivou općina ima primjera da je službeni jezik nekih od manjebrojnih zajednica, zavisno od strukture stanovništva“, kaže Dželal Hodžić, raniji zamjenik predsjednika Agencije za ostvarivanje prava manjebrojnih zajednica.

Obrazovanje je na makedonskom i albanskom jeziku, a turska, srpska i bošnjačka zajednica ima nastavu na maternjem jeziku u osnovnim školama. Romi i Vlasi imaju predmet „Jezik i kultura zajednice“.

„U Sjevernoj Makedoniji je uvedeno Ministarstvo političkog sistema i odnosa između zajednica, koje je zaduženo za integraciju manjebrojnih zajednica. U makedonskom sistemu postoji i Agencija za ostvarivanje prava zajednica, koje se odnosi samo za prava manjebrojnih zajednica koje su spomenute u Ustavu i ‘ostalih’. To su Torbeši, Egipićani, Bugari, Hrvati, Crnogorci, Jevreji“, dodaje Hodžić.

Agencija okuplja i nevladine organizacije manjebrojnih zajednica, koje rade na zajedničkim problemima.

„Da bi se otkočili pregovori za članstvo Sjeverne Makedonije u EU, zahtjeva se promjena preambule Ustava i uvrštavanje ostalih manjebrojnih zajednica. Ovo pitanje je bilo pokrenuto u sporu sa Bugarskom. U našem političkom sistemu nisu predviđena olakšanja za političke predstavnike manjebrojnih naroda, već se svi takmiče na istom političkom terenu. Nova Vlada u Sjevernoj Makedoniji zasad odbija da izmjeni Ustav i da ispuni zahtjev EU“, dodaje Hodžić.

(Al Jazeera/foto: Pixabay)