Skip to main content

MILE STOJIĆ: Hatidža

Kultura 11. jul 2023.
< 1 min čitanja

Obavezna lektira

Hatidžu Mehmedović

Vidio sam u sarajevskom

Narodnom pozorištu.

Prvi put u teatru

Sjedjela je u prvom redu

I bojažjivo gledala

Pozlaćene štukature.

Akademija je bila posvećena

Majkama Srebrenice

I neki pjesnik tamburao je nešto

O Danteovu Infernu.

Govornici su, potom,

Raspredali o genocidu, pravdi

O daljem suživotu tri naroda.

A ja sam mislio na tri njena

Ubijena muškarca,

Sinove Azmira, Almira

I muža Abdulaha.

Hatidža govori:

„Sanjam ih. Zovem ih. Tražim ih.

Dođu mi na san i ja kažem:

‘Ljubi vas majka, sanjam li ja ovo

Ili ste se vi stvarno vratili?’

Oni kažu: ‘Došli smo, majko,

ne sanjaš.’ A onda se probudim

sama, nigdje nikoga.”

Tako sanja Hatidža

U praznoj kući u Srebrenici

U praznoj Bosni

U našim praznim srcima

Dok mjesečina u njenom vrtu

Posipa tri zelena bora

Srebrenim laticama užasa.

(Nomad, foto: N1)