"Nemačka vlada ne pokazuje dovoljan stepen oštrine prema sve jačim silama koje zemlje regiona vuku unazad"

Godinu dana nakon stupanja na dužnost vlade kancelara Fridriha Merca (CDU), velika većina građana Nemačke nezadovoljna je njenim radom. Ali u tim ispitivanjima pretežu pitanja vezana za unutrašnju politiku. Spoljna politika tu ne igra preteranu ulogu.
Pritom se i ova, kao i prošla vlada Olafa Šolca (SPD) se, pre svega zbog ruske agresije na Ukrajinu, suočava sa brojnim spoljnopolitičkim izazovima. Tome bi trebalo pridodati i trajne krize na Bliskom istoku koje, posebno ova najnovija, iranska, pojačano pogađaju i Evropu, pa tako i Nemačku, najveću ekonomiju na Starom kontinentu.
Loš signal – ukidanje funkcije specijalnog izaslanika za Balkan
U moru tih egzistencijalnih izazova, javnost u Nemačkoj malo interesuje odnos Berlina prema zemljama Zapadnog Balkana. Posmatračima odnosa Berlina prema regionu jugoistočne Evrope odmah je nakon stupanja na dužnost palo u oči da nova vlada ukida funkciju specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan, koju je uveo prethodni kabinet. Tu ulogu obavljao političar Zelenih Manual Zaracin i tokom njegovih aktivnosti region se redovno nalazio visoko na listi prioriteta nemačke spoljne politike. O tome svedoče i mnogi sporazumi potpisani u tom periodu u sklopu Berlinskog procesa.
Nova vlada je tu funkciju ukinula uz objašnjenje da se radi o merama štednje koje se sprovode u svim ministarstvima, pa tako i u Ministarstvu spoljnih poslova. Ali nova funkcija se ionako ne bi uklapala u novi koncept kreiranja spoljne politike Nemačke, koji se, nakon mnogo godina, našao u rukama jedne stranke. Spoljna politika je sada zajednički projekat kabineta kancelara i Ministarstva spoljnih poslova na čije čelo je došao Mercov bliski saradnik i stranački kolega iz Hrišćansko-demokratske unije (CDU), Johan Vadeful.
Politika kontinuiteta?
Iako je na početku ukidanjem funkcije specijalnog izaslanika nova vlada izazvala skepsu kada je u pitanju kontinuitet politike prema Zapadnom Balkanu, turneja novog ministra spoljnih poslova Johana Vadefula po regionu pokušala je da razbije te bojazni. Peter Bajer, poslanik vladajuće CDU i član Spoljnopolitičkog odbora Bundestaga, smatra da je vlada Fridriha Merca i dalje zadržala Zapadni Balkan u centru svojih spoljnopolitičkih prioriteta.
„Savezna vlada je u prvoj godini mandata Fridriha Merca nastavila politiku prema Zapadnom Balkanu iz prethodnih godina, a važnom posetom ministra spoljnih poslova svim državama Zapadnog Balkana jasno istakla strateški značaj regiona. Upravo u svetlu geopolitičkih napetosti, posebno zbog ruskog uticaja, Zapadni Balkan je u fokusu nemačke spoljne politike više nego ikad i uživa visok prioritet“, ocenjuje Bajer u izjavi za DW.
Berlin bez vodeće uloge
Bejerov kolega poslanik, ali iz Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD), Adis Ahmetović, smatra da svojom podrškom zemljama regiona na putu ka Evropskoj uniji Nemačka mora da stvori uslove za potpunu integraciju u evroatlantski sistem vrednosti.
„Ostaje jasna opredeljenost po kojoj šest država Zapadnog Balkana vidimo kao sastavni deo EU. Iz tog razloga posebno podržavamo Crnu Goru i Albaniju kao tzv. predvodnice u tom procesu. Ali, istini za volju, integracija tih zemalja u EU mora se ubrzati s obzirom na geopolitičke izazove. Evropa mora u vremenima globalno rastućih protekcionizma i nacionalizma da dokaže da ima snage da nadiđe samu sebe i proširi EU. Za to se zalaže ova savezna vlada“, kaže Ahmetović u razgovoru za DW.
Analitičari su, međutim, skeptičniji od poslanika vladajućih stranaka. Marina Vulović iz fondacije Nauka i politika iz Berlina govori recimo o „trezvenom kursu“.
„Nemačka se doduše jasno opredelila za evropsku perspektivu regiona, ali najčešće deluje na spoljne podsticaje, recimo inicijative Evropske komisije ili geopolitički kontekst – umesto da sama preuzme vodeću ulogu. Dok je ministar spoljnih poslova svojom trodnevnom turnejom po šest zemalja pokazao veći angažman na Zapadnom Balkanu, kancelar u svojim izjavama ostaje oprezniji“, ocenjuje Vulović.
AfD: Zapadni Balkan je važan za Nemačku i Evropu
Iznenađujuće pozitivno mišljenje o prvih 12 meseci politike vlade Fridriha Merca prema Zapadnom Balkanu dolazi iz redova opozicione, desničarske Alternative za Nemačku (AfD), stranke koja u pravilu zastupa stavove dijametralno suprotne od vladajuće koalicije.
„Po mom mišljenju, bilans savezne vlade pod Fridrihom Mercom prema državama Zapadnog Balkana nakon godinu dana je mešovit. S jedne strane, treba reći da region politički nije potpuno ispao iz vidokruga. Diplomatske inicijative su nastavljene, odvijali su se razgovori u okviru Berlinskog procesa, a zabeleženi su i pojedinačni napreci u pojedinim koracima integracije u Evropsku uniju. Upravo s obzirom na stabilnost u jugoistočnoj Evropi, Zapadni Balkan ostaje bezbednosno-politički relevantan prostor za Nemačku i Evropu“, ocenjuje na upit DW Saša Lenzing, poslanik AfD-a i član u Nemačko-južnoevropskoj parlamentarnoj grupi.
Ipak, i on zaključuje da bi Nemačka morala da preuzme vodeću ulogu, a ne samo da reaguje na krize ili inicijative iz Brisela. „Kad je u pitanju Zapadni Balkan, Nemačkoj nedostaje jasna strateška linija“, zaključuje Lenzing, poslanik najbrojnije opozicione poslaničke grupe u Bundestagu.
Nedostatak jasne podrške reformskim snagama
Boris Mijatović, izvestilac opozicione stranke Zeleni uglavnom negativno sagledava dosadašnji učinak vlade Fridriha Merca na Zapadnom Balkanu. Pritom bi, kako kaže za DW, upravo zemljama poput Crne Gore, ali i Albanije i Severne Makedonije hitno bila potrebna politička podrška nemačke vlade u sprovođenju neophodnih reformi.
Mijatović, koji često posećuje regione, smatra da nemačka vlada ne pokazuje dovoljan stepen oštrine prema sve jačim silama koje zemlje regiona vuku unazad.
„Premalo pažnje u spoljnoj politici (vladajuće) koalicije posvećuje se činjenici da u Srbiji, kao i u Bosni i Hercegovini, autoritarni političari podstiču antidemokratska, a time i antievropska gledišta. Proteste u Srbiji savezna (nemačka) vlada do sada isto tako malo javno primećuje, kao i izuzetno krhku političku situaciju u entitetu Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. Tu je potreban politički pritisak iz Nemačke kako te dve zemlje ne bi dalje klizile niz padinu“, zaključuje Mijatović.
Nikola Ksavijeref iz Nemačkog društva za spoljnu politiku (DGAP) takođe smatra da se Mercova vlada u prvih godinu dana nije potrudila da dâ nove impulse – „ni bilateralno, ni u procesu proširenja“. Jedini je izuzetak, kaže in za DW, „simbolična podrška“ najizglednijoj novoj članici, Crnoj Gori.
„Nemačka politika nominalno svrstava Zapadni Balkan u svoja četiri ili pet prioriteta, ali nije pokazala na koji način se to prevodi u politiku na terenu: nema poruka prema Srbiji, nema nekog vođstva u nastojanjima da se ubrza i redefiniše model proširenja EU, nema nove rekalibracije prema regionu u kojem SAD menjaju normativni pristup prema ekonomiji i na kraju, u nekom obliku, odstupaju od promocije liberalnih rešenja za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo“, zaključuje Ksavijeref.
(Deutsche Welle/foto: dpa)

STUPS: Idejno rešenje