Skip to main content

LASLO VEGEL: Nacionalni demoni

Autonomija 18. апр 2021.
6 min čitanja

subota, 20.mart 2021.

Kuda god krenem, svuda se spotaknem o neki Galens. […] Tišma je bio u pravu: Novi sad se rapidno balkanizuje. Nekima to pričinjava radost, nekima ne. Nemam nameru da presuđujem. Počinjem verovati da je Novi Sad najveći gubitnik raspada Jugoslavije. Nastala je alarmantna situacija – u stvarnosti postoje, naime, dva Nova Sada. Jedan predstavljaju stari i novi radikali, s jakom partijom, s autokratskom vlašću i s balkanskim kultom. Drugi Novi Sad sačinjava jedan heterogeni sloj, taj Novi Sad nazivam evropskim – njihove pripadnike povezuje naklonost evropskim sistemima vrednosti. Ima među njima levičara, liberala, ali ovde se svrstavaju i ne-populistički, nego – kako iz milošte tepaju sebi – konzervativni narodnjaci koji su, s obzirom na novosadske tradicije, tolerantni prema polihroniji grada, ne samo da su tolerantni, nego i čuvaju te tradicije. Ovaj sloj, međutim, nema partiju, u najboljem slučaju njhova reč se može čuti samo na nekim civilnim forumima, u najboljem slučaju u pozorištu ili na književnim večerima. Ponekad pomišljam da se ovi Novosađani kriju.

nedelja, 21. mart 2021.

Vera Jourkova, potpredsednica Evropskog saveta, komesarka zadužena za procenu stanja pravne države, u intervjuu za Blumberg, najavila je da će Evropska unija prinuditi neke države članice da prihvate kriterijume pravne države. Na osnovu toga Mađarska i Poljska mogle bi da budu uskraćene za više milijardi evra iz evropskih fondova. Mađarska se brzo obratila Evropskom sudu koji bi već početkom leta mogao da donese odluku, a potom bi Evropska komisija mogla da tokom naredna dva meseca definiše i da sprovede sankcije. Postupak bi mogao da bude završen pre parlamentarnih izbora u Mađarskoj. Njujork Tajms i Zidojče Cajtung izveštavaju o tesnim vezama između beogradske mafije i vlade. U Beogradu, na Trgu Svetog Save ljudi igraju kolo oko kipa Stefana Nemanje protestujući protiv ograničavanja rada kafića.
Juče mi je telefonirao drugar Želimir Žilnik raspitujući se kako smo, i šta radimo. O čemu bismo i počeli da razgovaramo, nego o virusu. Nada se da će do jeseni stvari biti uglavnom dovedene u red. Sumnjam u to, ja procenjujem da ćemo i kraj godine dočekati u znaku virusa – a nisam siguran, mislim da će i iduće godine nastaviti da nas unesrećuje. Prelazim na njegovu izjavu sarajevskim Našim danima. U vrtu Branka Baletića na Dedinju 1982. godine sreo je Koču Popovića. (Baletićev otac bio je visoko pozicionirani funkcioner.) Razgovorali su o mnogim stvarima, pa i o modernoj umetnosti, od koje je nekadašnji teoretičar nadrealizma zazirao. Naravno, bilo je reči i o Titu. Koča Popović je rekao da je Tito znao engleski, nemački, francuski, ruski, češki – istina ni u jednom nije bio perfektan, govorio je sa dosta gramatičkih grešaka. Moderna umetnost mu je bila odbojna, jer je mnogo bilo u njoj – kako je rekao – mistifikacije. Naravno, na istom je stanovištu bio i Krleža. Tito mu je izneo mišljenje da narod uvek traži autoritarnog spasitelja. Tada će poskidati njegove fotografije sa zidova i umesto njih okačiće fotografije Franca Josifa, ili kralja Petra, ili možda i Pavelića, rekao je maršal Koči Popoviću. I o srpskom nacionalizmu je imao poražavajuće mišljenje. Žalosno je to što su Srbi ostali na onom civilizacijskom nivou na kojem su bili i pre sto godina – citira Žilnik Koču Popovića u Novom danu. Ironično je primetio da su se vratili šajkačama i opancima. Potom je pričao o tome šta ovih dana čita.

ponedeljak, 22. mart 2021.

Ponovo se naoblačilo, nebo je olovno sivo. I u sobe se ušunjao polumrak. U Srbiji je prošla nedelja bila mučnija nego obično. U parlamentu je nastavljena nemilosrdna ofanziva vladajućih stranaka protiv civilnih organizacija (KRIK, CRTA, BIRN, itd.) i kritički mislećih novinara. Razgledam u nedeljniku Vreme zajedničku fotografiju članova jedne istraživačke civilne organizacije. Deluje skoro idilično: kao da grupa mladih devojaka i mladića polazi na izlet. Čitajuću vesti, međutim, s gorčinom shvatam da ova idila prikriva jezivu priču. U parlamentu ih optužuju da su povezani sa mafijašima koji planiraju državni udar i atentat na predsednika Vučića. Narodni poslanici se utrkuju ponavljajući uobičajene optužbe: ovi mladi ljudi su u službi stranih interesa i izdajnici. U čemu je njihova krivica? Jedino u tome da su otkrili više korupcionaških mahinacija (Krušik, Ivanjica, itd.). Objavili su fotografiju na kojoj se vidi sin predsednika republike u društvu nekih članova kriminalne grupe nedavno uhapšenog Velje Nevolje. Tada su političari Srpske napredne stranke objašnjavali da se sin predsednika republike slučajno našao u jednom kafiću u tom društvu. Velja Nevolja je uhapšen i osumnjičen da su mafijaši ugrozili život predsednika. Ministar za unutrašnje poslove Aleksandar Vulin izjavio je da su oko dve hiljade puta ilegalno prisluškivani telefonski razgovori predsednika republike. Političari iz vladajuće stranke tvrde da su u planiranju puča i atentata na predsednika republike učestvovali i visoko pozicionirani stranački rukovodioci. Naprednjački gradonačelnik Novog Sada pominje jednog ministra. Provladini tabloidi sumnjaju na Nebojšu Stefanovića, aktuelnog ministra odbrane. Dakle, s ovim mafijašima dovode u vezu mlade istraživačke novinare. Za mene je ova politička arena ogromna misterija, ne razumem čemu služi. Čitava atmosfera u političkoj sferi je krajnje iracionalna. Proslavljamo nepostojeće pobede, opoziciju nazivamo neprijateljima, bruka se predstavlja kao zasluga, ratni zločinci postaju nacionalni heroji. Ali, o kakvoj je opoziciji uopšte reč? Liči na vojsku koja se izgubila na bojištu i čiji pripadnici u gustoj magli pokušavaju da pronađu jedni druge, ali ne uspevaju. Predsednik Vučić ni u snu ne bi mogao da poželi sebi bespomoćniju opoziciju. I u toj magluštini fijuču u prazno zarđali mačevi. Neobaveštene, zanemele mase nepomično posmatraju igrokaz. Ne razumeju šta se na sceni dešava, kakva se bitka bije – svi njeni protagonisti se, naime, zaklinju na demokratiju. Da li je možda vlast uznemirena dvosmislenim ćutanjem društva? Ili maglom, u kojoj živimo? Sa Anikom pokušavamo dokučiti o čemu je reč? Da li je sve ovo samo uvod u jedan zlokobni događaj čiji ishod nismo u stanju ni da naslutimo? Imam loša predosećanja, ne možemo znati šta nas sutra očekuje. Ljudi žive u strahu. Nešto će da eksplodira, ali ne znamo šta. Kako, kad i zašto? Nemam odgovor na ova pitganja. Ova tajanstvena napetost, međutim, ne može da bude večna. U nedostatku zajedničkih vizija narod se zamajava unutrašnjim sukobima i polako će da se odbatrga u hladni građanski rat.

četvrtak, 25. mart 2021.

Oguglao sam već na priče o priključivanju Srbije Evropskoj uniji. Na televizijskim ekranima se povremeno pojavi jedna brižljivo izkozmetikovana gospođa koja objavljuje: primičemo se, primičemo se! Promiču tako godine i primećujem da tapkamo u mestu, a u poslednje vreme se u nekoj sumnjivoj tišini – odmičemo. Ne trudimo se preterano, više se pravimo da se trudimo. Doduše, ni Evropska unija se nije interesovala previše šta se dešava sa Srbijom. Briselska diplomatija sastavljala je besprekorno diplomatske, opštim mestima pune, „izbalansirane“ izveštaje, pri tom su ljubazno razgovarali sa srpskim političarima, prijateljski su ih potapšali po ramenima i svi su potom nastavili svojim putem. Međutim, danas se u Evropskom parlamentu dogodio jedan neočekivani zaokret. Poslanici su s velikom većinom glasova prihvatili jedan izuzetno kritičan izveštaj o Srbiji. U tom izveštaju navedeni su razni korupcionaški skandali (Ivanjica, Krušik, Telenor), kao i parlamentarna hajka na civilna udruženja, na nevladine organizacije i nezavisne medije. Televizija N1 javlja da Fidesova frakcija u Evropskom parlamentu nije glasala za izveštaj. Šta je drugo i mogla da uradi? Srbija sve manje može da računa na Fides koji je istupio iz narodnjačke frakcije. Ispostavlja se da je sad uticaj naprednjaka u najvećoj frakciji Evropskog parlamenta veći od Fidesovog. Vojvođanski mađarski mediji i političari su pak pokazali ko je prijatelj u nevolji. U ime naše zajednice od nekih 200 hiljada duša očitali su bukvicu Evropskom parlamentu. Portal Vajdašag Ma donosi intervju sa Andorom Delijem, članom Fidesove frakcije. Prema njegovom mišljenju „ove godine se prvi put dogodilo da dobijemo jedan takav izveštaj koji je politički sasvim pristrasan, jer navodi takve kritike koje nemaju veze s pregovorima o priključenju.“ Zamerio je izveštaju i to što je u njemu istaknuto da je Evropska unija osporila legitimitet izbora u Srbiji. „Ako imamo u viudu činjenicu da je u ovim izborima učestvovala i mađarska manjinska zajednica u Vojvodini, onda je to i prema nama jedan vrlo ružan gest. Ne uzimaju u obzir da smo i mi glasali i da našu volju odražava i sastav skupštine u kojoj trenutrno sedi devet mađarskih poslanika, što je neverovatan uspeh. Tako nešto do sada je bilo samo u jugoslovenskim vremenima.“ Zanimljiva je i ona konstatacija Andora Delija da „iz Brisela do sad nije stigla vakcina, čovek bi očekivao da onda stigne makar jedan pozitivno intonirani izveštaj, ali ne!“ Ovoliku smelost nisam očekivao, jer prema zvaničnim srpskim podacima u Srbiju su iz Brisela stigle vakcine, ali Andor Deli je kategoričan: „nisu stigle“. U intervjuu za Televiziju N1 poslanica u srpskom parlamentu Elvira Kovač je sasvim jasno odbacila izveštaj Evropske unije. Prema njenom mišljenju, izveštaj je neizbalansiran i nepravedan. Na pitanje reportera šta misli o govornicima u Skupštini Srbije koji kritički i istraživački nastrojene novinare i članove civilnih i nevladinih organizacija nazivaju lopovima, stranim špijunima i izdajnicima, Elvira Kovač je – ne znajući za šalu – stala u odbranu slobode govora narodnih poslanika. Kome se to ne sviđa, neka izvoli da se obrati sudu. Savez vojvođanskih Mađara je i na međunarodnom nivou u punoj meri stao iza politike Aleksandra Vučića.

ponedeljak, 29. mart 2021.

Nisam u stanju da odložim dnevnik Tomasa Mana. Pozivajući se na Ničea, 9. oktobra 1937. godine piše: „Ne. Hitler nije slučajnost, nije nesreća bez uzroka i povoda, nije iskliznuće. On zrači ‘svetlošću’ nazad na Lutera koji se u njemu dalekosežno prepoznaje. Hitler je nepatvorena nemačka pojava.“ To je pisao Tomas Man kojeg bi zbog ovih redova današnji provladini žurnalisti nazvali autošovinistom. Tvrdnja Tomasa Mana je zaista nadasve kritična, jer budi sumnju da svaka nacija ima svog demona koji se u njoj povremeno probudi.

Preveo: A. Vicko