Skip to main content

LASLO VEGEL: Kad demokratija kuca na vrata

Autonomija 15. феб 2023.
5 min čitanja

Fragmenti iz dnevničkih beleški: Poveden stvarni rat protiv sećanja

nedelja, 15. januar 2023.

Nesigurno ustajem iz bolesničke postelje. Prebirajući među vestima na kompjuteru čitam da je umro Mikloš Tamaš Gašpar, čovek-buntovnik, predstavnik od formata mađarske i evropske levice. Radikalni kritičar iliberalnog kapitalističkog sistema Viktora Orbana, ali on nije podvrgavao svojoj kritici pojedine pogrešne korake, nego same temelje sistema. Nije se zadovoljavao što je odbio postojeće, već je formulisao levu alternativu „od trijumfa opijenog kapitalizma”. I učinio je to uprkos tome što je znao da je od prevazilaženja kapitalističkog sistema svaka značajnija politička struja, ideološko usmerenje, politička snaga odustala. Mikloš Tamaš Gašpar se svrstao levo i prihvatio Marksa kad pretežni deo inteligencije hic et nunc beži od njega kao đavo od krsta. „I poništavanje kulture kritike i sveopšta kretenizacija je najupadljivija u Istočnoj Evropi što pada u oči i najpovršnijem posmatraču, pa i onda ako popustljivo uzme u obzir nepomerljive lokalne tradicije provincijske maloumnosti” – piše u svojoj knjizi Antiteza. Sa tog stanovišta je kritikovao nove postfašističke ideje i sisteme koji ne vladaju uz pomoć jurišnika i „staromodne diktature”.

Postfašizam – i već se u meni budi elementarna strepnja, jer bojim se da je Mikloš Tamaš Gašpar u pravu. U ovim „tamnim vremenima” (Breht) predskazuje tamnu budućnost. Ima jednu rečenicu koja mi je naročito prirasla srcu. „Samo beskompromisno, neustrašivo sećanje može da nam bude od pomoći”, pisao je ovih godina kad je poveden stvarni rat protiv sećanja. Orvel je pisao: ako te sećanje izneveri, ili falsifikuju pisane beleške, onda treba prihvatiti kočopernu razmetljivost Partije kad se hvali koliko je poboljšala uslove ljudskog života. U njegovom romanu „1984” rat protiv sećanja je skoro naivan u odnosu na današnji. Mediji uspevaju da ostvare ono što policijska sila nije u stanju – dobrovoljnu potčinjenost sećanja.

I zbog toga posle vesti o smrti Mikloša Tamaša Gašpara prvo pomišljam na to da ne smemo dopustiti da nas namame u klopku, sećajmo se one prošlosti koju iz dana u dan treba odbraniti. I onu koju smo izdali. Mikloš Tamaš Gašpar podseća i na tu izdaju.

ponedeljak, 16. januar 2023.

Najtragičnija rečenica u istoriji sveta je ona koju je, po Mateju, izgovorio Hrist na raspeću:”Bože moj, Bože moj, Bože moj, zašo si me napustio?”. Kami je u romanu Pad u ovoj rečenici prepoznao pobunjenog čoveka. Da li je to pobunjeni uzvik prema Bogu? Prema Gombroviču, Isus je na raspeću s ovom rečenicom priznao da je prevaren. Ištvan Erši pak piše o Isusu koji je, napušten od Boga, na raspeću uvideo da je njegova žrtva bila uzaludna. Istina, sa uskrsnućem ipak je usledio pozitivan zaokret. Biblijska priča se umirujuće završava, ali nikako ne mogu da se oslobodim osećanja da će u 21.veku vladajuća parola da glasi: USKRSNUĆE SE OTKAZUJE. Konačno, utešimo se činjenicom da Isus, u onom trenutku u kojem je izgovorio ovu tešku rečenicu, nije mogao ništa da zna o uskrsnuću. Da je znao, ne bi se požalio na to da je napušten. Ne, nije mogao znati, kao što ni Jov nije mogao da se nada milosti.

utorak, 17. januar 2023.

U svetlu najnovijih podataka popisa stanovništva u Hrvatskoj, ćirilično pismo srpske manjine izgubilo je zvaničan karakter, s obzirom na to da broj Srba u odnosu na ukupan broj stanovnika Hrvatske ne dostiže 30 posto. Na televizijskom ekranu se vidi kako zadovoljni vukovarski zvaničnici skidaju ćirilične table s nazivima ulica. Moja knjiga pod naslovom Vitgenštajnov razboj čuva zabeleške o mojoj sablažnjenosti nemilosrdnim razaranjem Vukovara. Nisam portparol ni jedne nacije, samo sam na strani manjine. I danas se stidim kad pomislim na Novosadski korpus. Pred mojim duhovnim očima pojavljuju se ruševine grada, ali se pojavljuje i moj srpski prijatelj koji je silom mobilisan. Nekako se vratio sa fronta, gde je za nekoliko dana osedeo. Nisam ga prepoznao na ulici. Razmenili smo nekoliko reči, rečenice je gušeći se izgovarao.

Mogu da razumem emotivnu reakciju vukovarskih Hrvata, ali neka pomisle na one Srbe koji su za par dana osedeli i koji se guše dok govore. Neka im ne oduzimaju ćirilično pismo. Neka poštuju manjinsko dostojanstvo, na taj način će najbolje sačuvati i sopstveno dostojanstvo. Što se manjinskih prava tiče, ostao sam, naivno, pored finskih zakona po kojima, ako je 5 posto stanovništva jednog naselja švedskog maternjeg jezika, ili ako u većim gradovima živi najmanje 3000 Šveđana, treba osigurati dvojezičnost. Po mom mišljdenju to bi bilo pravedno i dostojno. I u Vukovaru, i u Novom Sadu. Svuda.

Veoma mi je žao što evropska politika do danas nije bila u stanju da iznađe dostojno rešenje za etničke i druge manjine. Naročito se to odnosi na istočni deo Evrope gde je nerešeno manjinsko pitanje prouzrokovalo mnoštvo konflikata u 20. Veku. Nije isključeno da će to u narednom periodu imati nastavak. A gubitnici će uvek biti manjine – sve dok ne budu nestali. Ali nadmene nacionalne države i tada će se u njihovom „interesu” međusobno nadgornjavati oko toga kome pripada groblje manjina.

sreda, 18. januar 2023.

Rasplamsale su se ovih dana žestoke rasprave oko toga, da li je Aleksandar Vučić, aktuelni predsednik Republike Srbije, za vreme opsade Sarajeva (1995) nosio kišobran ili pušku.  Predsednik Vučić je u emisiji Ćirilica na Televiziji Pink rekao da se u kampanji blaćenja njegove ličnosti tvrdi da je među Srbima koji su držali Sarajevo pod opsadom. To nije istina, on je kod sebe imao kišobran, tvrdio je Vučić. Krunski svedok je Vojislav Šešelj koji kaže da Vučić nikad nije nosio pušku.

nedelja, 22. januar 2023.

I u Mađarskoj, kao i u Srbiji, raste „antiunijsko” raspoloženje. Evropska unija je u ovoj formi propala i posve je trula, ostajemo u njoj samo dok nam to koristi – izjavio je za portal Mandinder Tamaš Fric, član jednog provladinog udruženja. Američki ambasador u Budimpešti Dejvid Presman drugačije gleda na promene u Mađarskoj. U svojoj zabelešci objavljenoj na Tviteru postavlja pitanje: Na koji način služi interesima Mađarske i Mađara to što mađarska vlada štiti ruske oligarhe? Čini mi se da se Rusija sprema na nešto. Mislim da planira potpunu invaziju Ukrajine, ili hoće da je sruši do temelja. Rusija će da upotrebi  još razornija oružja ako Zapad bude i dslje podržavao Ukrajinu – pripretio je Vječeslav Volodin predsednik donjeg doma ruskog parlamenta na portalu Telegram.

ponedeljak, 23. januar 2023.

Aniko je našla jednu kliniku gde su nas primili u pola deset. Lečenje može da potraje nedeljama. Dakle, više nedelja sa bolovima. Po povratku kući nemam snage ni da čitam, ni da pišem. Ostaje televizija. Prema komentaru televizije N1, Vučić je velikim delom prihvatio evropski projekat, poznat pod nazivom francusko-nemački plan. Uveče se Vučić preko televizije, od svih dosadašnjih obraćanja, na najtragičniji način obraća naciji. Francusko-nemački plan koji je Evropska unija prihvatila, a podržavaju ga i Sjedinjene Američke Države, ne propisuje da Srbija zvanično prizna nezavisnost Kosova, već da javno deklariše da neće postaviti nikakvu prepreku da se prizna njena nezavisnost. Prema tome, Kosovu se otvara put prema članstvu u Ujedinjenim nacijama. Navodno, ako Srbija ne prihvati ponuđeni plan, snosiće fatalne posledice. Biće joj nametnute sankcije, biće zemlja-parija u Evropi. Ne treba očekivati nikakve investicije, što će rezultirati kolapsom privrede. Priznaje da treba izabrati između dva zla, pitanje je samo šta je veće zlo, ali na to pitanje ne daje jednoznačni odgovor, ali je u njegovom govoru primetno izvesno pomeranje naglasaka. Rodoljubi koji pričaju na nacionalnim frekvencijama, ti „tobožnji patrioti”, dobrovoljno bi dali tuđu krv u odbrani Kosova, rekao je Vučić.

Siguran sam da će posle ove primedbe da se suoči sa nacionalističkom opozicijom, jer ovoga puta s nešto mekšom taktikom traga za kompromisom, i pri tom će biti prinuđen da prizna da su njegovi televizijski mezimci, Pink i Happy, odgojili najžešću nacionalističku opoziciju. Bude li prihvatio francusko-nemački plan, neminovno će se suočiti i sa jednim delom svoje partije. Socijalisti tajanstveno ćute. O opozicji da i ne govorim. Prema Vuku Jeremiću, ministru za inostrane poslove Tadićeve vlade, prihvatanje francusko-nemačkog plana je veleizdaja. Tadić se revnosno kune: Srbija ne može nikad da se odrekne Kosova. Predsednik Dveri Boško Obradović i predsednica  Zavetnika Milica Đurđević takođe optužuju Vučića za veleizdaju. Jedini program nacionalista je svrgavanje Vučića s vlasti. Toliko!

Inače ovi opozicionari svuda govore da će oni demokratizovati Srbiju. Siguran sam da sve dok pitanje Kosova ne bude rešeno, nema ni govora o demokratiji. U najboljem slučaju će jedan prosvećeni apsolutista biti u stanju da ovo pitanje reši, a zatim, posle desetak godina, možda će nam demokratija pokucati na vrata.

Preveo Arpad Vicko