Kroz oko medija i glas politike, Srebrenica je i dalje grad podela, mržnje i netrpeljivosti. Iako to ne čini svakodnevicu ovog podrinjskog mesta u Bosni i Hercegovini, začarani krug nastaje onda kada do zahladnelih odnosa dovedu upravo kamere medija i usta političara. A onda sve ispočetka. I tako već više od 25 godina. Oko pet stotina mladih stanovnika grada Srebrenica nema lično sećanje na genocid o kojem od svog rođenja sluša u kući, školi, okruženju i u medijima.

“Mediji plasiranjem izvještaja dovode do zabune, do trzavica i do odaljavanja skupina ljudi koji su za ili protiv tog medijskog izveštaja, a u Srebrenici je to izraženo iz razloga što je ona sama po sebi veoma specifičan prostor i svako medijsko izvještavanje odavde dovodi do novih hladnih odnosa, kako unutar politike, tako i unutar samog stanovništva u Srebrenici”, navodi Ahmo Mehmedović, diplomirani istoričar iz Srebrenice, koji je rođen 1995. godine, nekoliko meseci nakon genocida.

On dodaje da je važno da mediji imaju i edukativnu ulogu i da kroz činjenice objašnjavaju događaje u prošlosti, da adekvatno informišu mlade o razmerama zločina kako se te stvari ne bi ponovo događale “ne samo u Srebrenici, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini, regionu pa i u svijetu”.

“Mislim da to treba da bude cilj medija, a mi iz toga treba da izvučemo pouku. Nažalost, u većini slučajeva i na takve izvještaje stanovništvo negativno odreaguje”, kaže Mehmedović.

On smatra da su upravo mediji i političari, koji ove teme zloupotrebljavaju u političke svrhe zarad kampanja, razlog zašto mladi iz ovog područja većinom nisu ni zainteresovani da saznaju pravu istinu o bilo kom događaju iz prošlosti.

„Prvo odrede ono što žele naći, pa onda to nađu“

Istoričar Nihad Kreševljaković saglasan je sa tim da je uticaj medija u kreiranju stavova mladih o genocidu veliki.

“Nažalost, mislim da su danas ta djeca izložena isključivo nekim medijskim sadržajima koji su dostupni, a da sami nekako, često mi se čini, prvo odrede ono što žele naći, pa onda to nađu, dok ne mislim da dovoljno mnogo njih promišlja o svoj kompleksnosti toga”, navodi Kreševljaković, direktor internacionalnog teatarskog festivala MESS.

Miroslav Andrić iz Srebrenica Wave, organizacije koja se bavi promocijom kulture, ističe da je imao priliku da u Srebrenici upozna i one mlade ljude rođene nakon rata koji su bili puni mržnje, ali i one koji imaju veoma tolerantne stavove.

“Šta utiče na to – vrlo je jednostavno, sve zavisi od toga iz kog društva i porodičnog odgoja dolazi individua. Viđao sam i prilike i situacije gde su mladi ljudi nekako oštećeni i vođeni lošim primjerima koje čuju u medijima i od političara, a viđao sam i situacije gdje su mladi ljudi perspektivno i normalno kreirali svoje mišljenje bez obzira na poteškoće u zajednici ili čitavoj državi”, priča Miroslav za Autonomiju.

Deo mladih odbija da uči i sluša o događajima iz prošlosti jer, kako navodi Ahmo Mehmedović, ne želi da stvara i iznosi u javnost stavove plašeći se da, ukoliko bi imali neki stav, neke ljude bi na neki način odmakli od sebe ili bi sebi stvorili neprijatelja. Sa druge strane, upozorava on, mlađe generacije koje zauzimaju ekstremne stavove i šire govor mržnje često su samo neinformisane i to rade isključivo zato što su videli da neko drugi isto čini.

“U biti, kada bi se informisali o toj stvari, o tome da taj govor mržnje drugu osobu vrijeđa, da se ti događaji uopšte nisu odvili tako kako oni misle da jesu, onda vjerovatno da veliki broj mladih ne bi širio govor mržnje nego bi smireno sagledao situaciju”, veruje Mehmedović, koji je saradnik Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, koji ima za cilj podizanje svesti javnosti o činjenicama vezanim za genocid u Srebrenici kroz izložbe, istraživanja i arhivsku građu.

„Komunikacija je najdeficitarnija stvar na Balkanu“

Nihad Kreševljaković dodaje da, kada je reč o kreiranju stavova mladih o genocidu u Srebrenici, on prepoznaje odsustvo sposobnosti za uspostavljanje komunikacije.

“Komunikacija je stvar koju ja smatram najdeficitarnijom stvari na Balkanu, a ona je sigurno preduvjet da se stvari, sva teška iskustva, počnu razjašnjavati u nekom obliku koji bi bili logički i emotivno prihvatljivi svima”, zaključuje Kreševljaković za Autonomiju i podseća na ulogu škole u kreiranju stavova i procesu pomirenja, te ukazuje da je važno da se “bar te neke elementarne ljudske vrijednosti sačuvaju kroz sistem obrazovanja”.

„U istoriji postoji jedna istina, a svi treba da težimo da pronađemo tu istinu, da se oko nje okupimo i da se ona što prije nađe u školskim udžbenicima“, smatra Ahmo Mehmedović.

Mladi nisu ti koji treba da budu nosioci suočavanja sa prošlošću, već je to zadatak akademskih krugova, dodaje Mehmedović, dok mlađe generacije, treba da istražuju i edukuju se o događajima iz prošlosti kako ne bi bili podložni manipulativnim uticajima okruženja. Ipak, najvažnije je da se mladi povezuju kulturom i aktivizmom, koji će, siguran je, dovesti do razbijanja predrasuda i kreiranja ispravnih stavova o zajedničkoj prošlosti.

„Mladima akcenat treba da bude na druženjima, izgradnji društvenog aktivizma, na organiziranju omladinskih konferencija, pa možemo se čak na tim konferencijama dotaći teme suočavanja sa prošlošću, rata i bilo čega, ali fokus treba da bude kultura i aktivizam“, smatra Mehmedović.

Ostavi ime ispred vrata

Miroslav Andrić i Muamer Čivić iz organizacije Srebrenica Wave nastoje da mlade širom regiona baš ovde povežu kulturom, muzikom i tolerancijom. U njihov kulturni dom dolaze bendovi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, a posetioci “ime ostavljaju ispred vrata” jer u ovoj organizaciji veruju da više ne treba više ukazivati na različitosti. Andrić objašnjava da je ponekad i pristup tokom radionica za mlade kojima je cilj pospešenje mira i multietničnosti problematičan.

“Dođete svi u jednu isti sobu i na samom početku vam ukažu na vaše različitosti jer kažu: ‘Danas smo tu, ima nas pet odatle, pet odatle, vas pet se zovete ‘vako, a vas pet ‘vako, ‘de se sad rukujte.’ Čitav taj proces sam ja u glavi već bio preradio, pa ti sadržaji koji imaju za cilj da pospješe zajedništvo, zapravo nas, u jednu ruku, i vraćaju unazad”, smatra Miroslav.

Zbog toga veruje da je veoma važno mladima ponuditi kvalitetne kulturne sadržaje i mogućnost da se na taj način susretnu sa drugačijim ljudima i mišljenjima, što je, kako ističe, jedan od načina da se prevaziđu različitosti i adekvatno kreiraju stavovi o događajima iz prošlosti.

“Ukoliko se mlada osoba iz Srebrenice postavi objektivno, posluša više strana priče, više okolnosti, i ako ima mogućnost da konzumira normalne sadržaje kroz zabavu i kroz umjetnost, da bude bliska sa svim ljudima bez obzira na to kako se zovu – mislim da to umnogome može da podstakne gledanje mladih ljudi na sve to što se dešavalo i mislim da na taj način može njihov pogled da bude mnogo zdraviji i mnogo ljepši, a naravno, od toga nam kreću stvari koje nam dalje grade budućnost”, zakljujučuje Andrić.

Darija Stjepić, Vanja Šunjić (Autonomija)