Skip to main content

Kako se odbraniti od nasilnika?

Autonomija 09. феб 2015.
2 min čitanja

Samo jednim klikom na tastaturi mobilnog telefona žena, žrtva nasilja može da pozove pomoć! Ova značajna vest, objavljena je nedavno u brošuri Autonomnog ženskog centra “Koliko sam bezbedna”. Brošura zapravo sadrži skup znanja i iskustava ženskih organizacija u Srbiji, kojima se podržavaju i pomažu žene i devojke u sistuacijama nasilja. U knjizi su obrađene teme koje obuhvataju bezbednosne preporuke ženama: samodobrana na putu od kuće do škole i radnog mesta, sajber nasilje i proganjanje, nasilje u porodici i partnerskim odnosima, seksualno nasilje i drugo.
U okviru toga kreirana je i predstavljena i mobilna aplikacija pod nazivom “Bezbedna”, koja pruža mogućnost da se jednim klikom na SOS SMS pošalju poruke s mesta na kojoj se korisnica nalazi i tako obavesti da je u opasnosti i gde je mogu naći. U sličnim kriznim situacijama, kada je mobilni telefon van domašaja korisnice, može da se upotrebi i bluetooth narukvica.
Aplikacija sadrži i mapu pomoći u kojoj se nalaze adrese, telefoni i radon vreme svih policijskih stanica, službe hitne pomoći, centara za socijalni rad kao i SOS telefona u Srbiji. Prilikom okretanja brojeva, aplikacija na osnovu lokacije najbližu službu, koja u to vreme radi. Aplikacija je besplatna i može da se skine sa Google Play prodavnice. U opticaju je, trenutno, samo verzija za mobilne telephone koji rade na android platformi.

Najčešći počinioci bivši i sadašnji partneri
U porodičnim svađama tokom prošle godine u Srbiji je ubijena 21 žena.
Prema podacima Pokrajinskog ombudsmana, u Vojvodini je lane policija intervenisala u više od četiri hiljade slučajeva nasilja u porodici u kojima su najčešće žrtve bile žene, a počinioci njihovi sadašnji ili bivši partneri.
Razlog za takvu statistiku je i to što ne postoje aktivnosti koje su vezane za prevenciju nasilja prema ženama i u porodici. Potrebne su, pored značajnije uloge medija, promene u obrazovnom sistemu u okviru kojeg bi se radilo na podizanju svesti o neprihvatljivosti nasilja.
Još jedan od razloga za ove razmere nasilja je i blaga kaznena politika, jer žrtve nasilja više puta prijavljuju nasilnike policiji, a nasilnici od policije dobiju samo upozorenje. Takođe, sudski postupci dugo traju, žrtve ne dobijaju besplatnu pravnu pomoć, a, u 70 odsto slučajeva nasilnici dobiju uslovnu kaznu čije poštovanje niko ne prati, zbog čega se ne zna da li se ona krši.

U brošuri “Koliko sam bezbedna”, čija je urednica Jelena Keserović, predstavljeno je i istraživanje rađeno krajem prošle godine sa 99 devojaka i žena u 14 gradova Srbije. Situacija je gotovo svuda slična – akcije za poboljšanje bezbednosti izostaju, a na slušajeve nasilja se obraća pažnja tek kada postanu vest sa fatalnim posledicama po život žena. Preporuke koje se provlače kroz većinu saveta u brošuri su – brinimo o sebi i verujmo u sebe!
Nešto više od polovine ispitanica je izjavilo da se oseća bezbedno u mestu gde živi, na ulici, školi, radnom mestu, ali je vrlo zabrinjavajući podatak da se svaka deseta od anketiranih žena oseća nebezbedno u mestu u kome živi. Na pitanje koga sve vide kao one koji bi trebalo da brinu o njihovoj bezbednosti, njih 80,8 odsto kaže da se same brinu svojoj bezbednosti. Na drugom mestu je porodica, na trećem su prijateljice i prijatelji, a tek njih 13,1 odsto navodi policiju kao službu koja se brine o njihovoj bezbednosti.
Izradu i izdavanje brošure je omogućena u okviru projekta “Koliko sam bezbedna – mobilna aplikacija za unapređenje bezbednosti mladih žena i devojaka u lokalnim zajednicama”, čiju realizaciju podržava Misija OEBS-a u Srbiji.
B. Opranović (Autonomija)