Tijekom dvije tisuće godina svoje povijesti, Katolička crkva je u više navrata mijenjala načine izbora pape sve dok nije postignut dogovor o sadašnjem obliku konklave. U Evanđelju ništa točno ne govori o načinu na koji bi se trebao izabrati nasljednik Svetog Petra.
Kardinali ulaze u konklavu (cum clave – pod ključem) najranije 15 a najkasnije 20 dana od smrti ili dobrovoljnog odlaska pape. Kardinali ulaze u Sikstinsku kapelu čija se vrata zatvaraju i zaključavaju. Jednom kada konklava započne, kardinali jedu, glasaju i spavaju unutar ograničenog područja sve dok novi papa nije izabran. Kardinali nemaju nikakav kontakt s vanjskim svijetom – osim u hitnim medicinskim slučajevima. Iz njihovih prostorija uklonjeni su svi televizori i radio-aparati, nema novina ni telefona.
U konklavu iz ‘vanjskog svijeta’ mogu ući samo dva doktora i svećenici koji mogu saslušati ispovijesti na raznim jezicima, te osoblje koje se brine za hranu i čišćenje. Svi oni moraju položiti prisegu da nikada ništa što vide ili čuju u konklavi neće ispričati.
Kardinali nemaju pravo glasovati sami za sebe i moraju dati prisegu da će poštivati tajnost glasovanja i prihvatiti rezultat glasovanja. Trenutačno je u Katoličkoj crkvi 203 kardinala iz 69 zemalja, od kojih je 121 mlađi od 80 godina. Pravila konklave promijenjena su 1975. godine kako bi se isključili svi kardinali stariji od 80 godina a maksimalni broj kardinala u konklavi tada je ograničen na 120.
Najvažniju ulogu tijekom konklave ima kardinal poznat kao ‘camerlengo’. Njegov je posao da nadzire cijeli izborni proces tijekom kojeg kardinal tajno raspravljaju o zaslugama pojedinih kardinala. U teoriji ništa ne spriječava bilo kojeg krštenog katoličkog muškarca da bude izabran za papu, ali gotovo je sigurno da će za papu biti izabran jedan od kardinala.
Vatikan govori o tome kako kardinale vodi ‘Duh Sveti’, ali iako je otvorena kampanja zabranjena, izbor pape vrlo je često politički proces i kardinali sklapaju saveze i lobiraju za svoje kandidate. Izbor pape vodi se u tajnosti i jedinstven je u modernom svijetu. Glasovanje se odvija u Sikstinskoj kapeli, dva puta ujutro i dva puta poslijepodne. Listići se spaljuju a kardinal je izabran za novog papu ako dobije dvije trećine glasova.
Da je papa izabran potvrđuje dimni signal iz dimnjaka Sikstinske kapele. Ako je dim crn, kardinali nisu izabrali papu. Ako je pak bijeli i ako odjeknu zvona s bazilike svetog Petra, to je znak da je Katolička crkva dobila novog poglavara. Boju dima određuju kemikalije koje se miješaju s papirićima s imenima kardinala i bacaju u peć.
U slučaju da je papa izabran, doajen kardinala odmah pita izabranog prihvaća li izbor. Ako on prihvati, odmah postaje papa te zatim bude upitan koje je ime izabrao za svoj pontifikat. U 20. stoljeću bilo je osam konklava, a trajale su od dva dana 1939. i 1978., do pet dana 1922. Prosječan broj glasovanja potrebnih da se izabere papa bio je osam. Konklava na kojoj je 19. travnja 2005. izabran kardinal Ratzinger počela je dan ranije.
Na kraju pontifikata dotadašnjeg pape te prije početka konklave uništavaju se prsten ribara i papinski pečat. Stari ritual koji obilježava prijelazno razdoblje između dva pontifikata – uništavanje prstena ribara i pečata, praktična je mjera onemogućavanja falsificiranja papinskih dokumenata a ujedno i simbol okončanja pontifikata određenog pape.
Nakon bijelog dima iz Sikstinske kapele te zvona bazilike svetog Petra, a potom i svih crkava u Rimu, s balkona bazilike svetog Petra izbor novoga Pape, s čuvenom izrekom ‘Habemus Papam’, objavljuje se. Javnosti se tada otkriva ime novog pape, a on se tada pojavljuje pred vjernicima. Nakon nekoliko riječi, nova papa će dati tradicionalni blagoslov Urbi et Orbi (Gradu i svijetu) i novi pontifikat će početi.
(Tportal)