Milorad Dodik prekršio je osnovno političko pravilo. Kada tražite sagovornika u stranoj državi, nikada ne pokušavajte uticati na njenu unutrašnju politiku, ni direktno ni posredno. Upravo to je dugogodišnji secesionistički lider bosanskih Srba učinio kada je angažirao republikanske političke konsultante Jamesa Blaira i Chrisa LaCivitu. Sada su Dodik, njegov režim u Banjoj Luci i cijeli entitet RS u središtu američkog političkog skandala koji se širi. Unutrašnjeg političkog skandala.

Predsjednika Trumpa čekaju izbori na sredini mandata. Teže nije imao nijedan američki predsjednik u novije doba. Ankete pokazuju da mu je popularnost potonula, a mjesta koja su važila za sigurna republikanska, u „najcrvenijim“ saveznim državama, sada su demokratama nadohvat ruke. Predsjednik vodi kampanju u Texasu, Oklahomi i Tennesseeju, očito nastojeći zaustaviti val za koji posmatrači američkih izbora sve češće očekuju da će završiti historijskim porazom vladajućeg republikanskog establišmenta.

Usred takve, egzistencijalne kampanje, Blair i LaCivita su, kako je za Politico rekao jedan republikanski operativac, u opskurnoj administrativnoj jedinici „za koju niko nikad nije čuo“, čije je ime „sastavljeno od previše suglasnika… i uzimaju stotine hiljada dolara, a svima nama govore da se opustimo jer oni sve drže pod kontrolom“.

Milorad Dodik je već napravio tešku grešku kada se tako otvoreno i isključivo svrstao uz najtvrđu desnicu savremenog američkog konzervativnog pokreta. Naivno je vjerovao da su se Sjedinjene Države trajno odvojile od svojih tradicionalnih političkih normi, liberalnih i demokratskih u izvornom značenju tih riječi. Vjerovao je i da je tradicionalna američka dvostranačka posvećenost Zapadnom Balkanu, pa i Evropi u cjelini, konačno stvar prošlosti.

Brzo je navukao gnjev demokrata. Oni su jasno poručili da njegovo lobiranje u Washingtonu namjeravaju učiniti predmetom posebne pažnje kada preuzmu, kako računaju, barem Predstavnički dom, a možda i Senat. Manje glasno, ali jednako jasno, njegova groteskna, vulgarna politika i pompezno poziranje, posebno u Washingtonu, počeli su se pojavljivati i na radarima vodećih republikanaca u Kongresu.

Možda bi se, što bi se reklo, i „izvukao“ da su se njegovi izleti u američku unutrašnju politiku završili na lobiranju. Mnogi politički akteri, uostalom, lobiraju kod američkih zvaničnika. Dodik nije prvi strani zvaničnik koji je od Washingtona isposlovao ukidanje sankcija nakon uporne kampanje zagovaranja ili kakve diplomatske nagodbe. Odluka Trumpove administracije da mu u oktobru 2025. ukine američke sankcije bila je sporna od početka, a Kongres dvostranački i dalje pritišće Bijelu kuću da te mjere vrati. Ipak, moguće je zamisliti scenarij u kojem bi pametniji političar shvatio mig. Tiho bi uzeo što je dobio i mirno se sklonio.

Ali ne i Milorad Dodik. On je htio više. Htio je predsjednikovog sina u Banjoj Luci. Htio je u Banjoj Luci i predsjednikovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost, koji je već jednom krivično gonjen. Htio je i posjete Rudyja Giulianija Banjoj Luci; gostovanja u podcastima; putovanja u Washington; počasna zvanja malo poznatih privatnih univerziteta. Htio je da mu Sjedinjene Države uklone visokog predstavnika Christiana Schmidta s funkcije. Htio je da jedne sedmice bude u američkom Kongresu, a naredne u Kremlju. A onda je htio da dvojica među najvišim republikanskim operativcima u zemlji dođu pomoći u kampanji za novi mandat njegove stranke u Bosni i Hercegovini. Nakon dvadeset godina na čelu i bez ijednog ozbiljnog pokazatelja da SNSD-u prijeti gubitak vlasti. I to u trenutku kada je američki predsjednik i sam pred egzistencijalnim, historijskim izborima za Kongres.

Bilo je previše. Jednostavno previše.

Pogotovo za političara bez ikakve zvanične funkcije, na čelu sve malobrojnijeg stanovništva i sve manje ekonomije. Njegova stranka je na posljednjim izborima za državni parlament Bosne i Hercegovine ukupno osvojila manje glasova nego što ih u prosjeku dobije prosječan pobjednički kandidat za Predstavnički dom SAD-a. Štaviše, mnogo je, zaista mnogo kandidata koji su izgubili izbore za Predstavnički dom, a dobili su više glasova nego cijeli Dodikov SNSD-ov blok u nedjelju. I takva osrednja družina mislila je da ima pravo miješati se u izbornu kampanju cijele Republikanske stranke i potkopavati američkog predsjednika? Pogrešna procjena preblag je izraz.

Predsjednik Trump već se kategorično ogradio od Blaira i LaCivite, a demokrate i republikanci podjednako i dalje bjesne. SNSD će svojim lobistima u Washingtonu vjerovatno naložiti da narednih sedmica agresivno saniraju štetu. Mogli bi, međutim, otkriti da postoje greške nakon kojih se oprost ne može kupiti nikakvim novcem.

(Odgovor.ba, foto: N1)