Skip to main content

JANUŠ BUGAJSKI: Drugi zapadnobalkanski front za Moskvu je otvoren u Crnoj Gori

Stav 02. феб 2022.
4 min čitanja

Dugogodišnja debata o tome mogu li SAD voditi istovremeno dva velika rata i dalje traje. No, puno neposrednije pitanje je mogu li Vašington i Brisel podnijeti nekoliko istovremenih kriza koje je incirala Rusija, od kojih bi svaka mogla biti okidač za oružani sukob i zahtijevati vojni odgovor NATO-a. A takve bi krize uključivale i Zapadni Balkan.

Moskva je dobro upućena u taktičke obmane i prikrivanje svojih kratkoročnih ciljeva, te može pripremiti nekoliko konkurentnih konflikata, bilo direktno, putem svojih saveznika (proxies) ili sa voljnim saučesnicima. Sve veća vojna prijetnja Rusije protiv Ukrajine usmjerila je pažnju NATO-a na istočni pilar evropske sigurnosti, budući da je Moskva sakupila vojsku, pomorske i vazdušne snage i opkolila Ukrajinu, ali su u pripremi i druga potencijalna bojišta.

Da bi pojačao svoju prijetnju Ukrajini, Putin (Vladimir) je postavio zahtjeve NATO-u za koje zna da će biti odbijeni, ali testira hoće li podijeliti zapadne vlade i neutralizovati evropska društva. I zaista, nekoliko američkih i evropskih političkih analitičara upalo je u zamku uvjerenja da će, ako NATO prestane primati nove članice, a Ukrajina bude žrtvovana ruskom imperijalizmu, Zapad moći mirno koegzistirati sa Moskvom. Kratkovida umirivanja nikada nijesu funkcionisala sa ekspanzionističkim diktatorima, a kamoli sa carističkim imitatorima poput Putina, koji na susjedne zemlje gledaju kao na dio svog, od Boga danog, naslijeđa.

Ako se Kremlj odluči na još jedan vojni napad na Ukrajinu, kako bi prisilio vladu u Kijevu da im se pokori, to će takođe proizvesti ometanja negdje drugdje. A zapadni Balkan je primarna meta diverzantskih kriza. Ruski zvaničnici i njihove međunarodno aktivne službe bezbjednosti već nekoliko godina pripremaju teren za konflikt i imaju pouzdane saveznike u Beogradu i Banjaluci za pokretanje novih ofanziva i podrivanje NATO prisustva u regionu.

Dvije simultane krize dolaze do vrhunca u regionu – unutar Bosne i Hercegovine i unutar Crne Gore, a mogu se poklopiti s još jednom ruskom invazijom na Ukrajinu. Vlada Republike Srpske (RS) je primarni instrument Moskve, čiji će pozivi na odvajanje od Bosne i Hercegovine upaliti fitilj za oružani sukob. Čelnici bosanskih Srba blokirali su donošenje odluka u nacionalnim institucijama i pokrenuli proces povlačenja iz oružanih snaga, poreskog sistema i pravosuđa. Oni su takođe glasali za uspostavljanje zasebnih državnih tijela za srpski entitet, u pripremama za referendum o secesiji. Kako se izrađuju nacrti novih zakona i mijenja Ustav RS-a, čini se da će entitet napustiti sve bosanskohercegovačke državne institucije, a u tom slučaju će se administrativna struktura urušiti.

Ovom pritisku ka podjeli otpor će pružati bošnjačko stanovništvo čiju su zemlju zauzele srpske nacionalističke snage tokom kampanje genocida 1990-ih. Lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, ohrabren je u svojim potezima prema secesiji slabim odgovorom Zapada kroz ograničene sankcije i verbalna upozorenja američkih i EU zvaničnika. Američke sankcije, koje se primjenjuju kao kazna za korupciju i ugrožavanje stabilnosti i teritorijalnog integriteta Bosne, imaju dobru intenciju, ali su u suštini slabe. Dodik se jednostavno može obratiti Putinu da bi nadoknadio bilo kakvu pronevjerenu imovinu, a u zamjenu nastaviti da teži ka secesiji.

Moskva takođe priprema teren za regionalno podupiranje nove srpske države nakon što proglasi nezavisnost. Izgradila je moskovsku osovinu u regiji koja uključuje korumpirana politička vođstva u Mađarskoj i Sloveniji, koja će biti podstaknuta da se protive integritetu Bosne i Hercegovine. Nejasna uloga vođstva bosanskih Hrvata i samog Zagreba, takođe je razlog za zabrinutost i pitanje hoće li stati na stranu Sarajeva, da očuvaju državu ili će ući u zavjeru sa Banjom Lukom, Beogradom i Moskvom da je pocijepaju.

A iznad svega, Moskva je utvrdila Vučićevu (Aleksandar) vlast u Beogradu. Otvoreno i prikriveno podržava svoj mini-imperijalistički projekt na Zapadnom Balkanu kroz snadbijevanje oružjem, bezbjednosnu pomoć, propagandu, dezinformacije i druge instrumente uticaja, kako bi podmetnuo i oslabio susjede Srbije. I zaista, drugi zapadnobalkanski front već je otvoren za Moskvu u Crnoj Gori. Kriza vlade u Podgorici eskalira, a u njoj se prozapadne snage unutar i izvan sadašnje koalicije sučeljavaju sa srpskim nacionalističkim strankama koje podržavaju Beograd i Moskva.

Premijer Zdravko Krivokapić, na kojeg se gleda kao na oruđe promoskovske Srpske pravoslavne crkve (SPC), podstakao je krizu pokušavajući spriječiti formiranje više reprezentativne vlade, pripremajući državni udar za smjenu izabranih zvaničnika i tražeći protivustavnu kontrolu nad policijom. Ako prozapadne stranke, koje predstavljaju većinu građana Crne Gore, budu blokirane u održavanju novih izbora, dok se proces srbizacije intenzivira, onda se Crna Gora suočava sa nasilnim konfliktom koji je uspjela da izbjegne tokom raspada Jugoslavije.

Političko nasilje i državna fragmentacija u Bosni i Crnoj Gori biće dobrodošli u Kremlju. To bi pokazalo da čak ni NATO intervencija ili članstvo u Alijansi ne mogu držati zemlju na okupu, kao i da su i SAD i EU nemoćni u zaustavljanju proruskih snaga u napredovanju u regionu. Ruske obavještajne službe takođe mogu iskoristiti druge balkanske sporove. Stvaranje autonomne zajednice srpskih opština na Kosovu, omogućilo bi Moskvi dodatni prodor za subverzije.

Moskva je provela prvu godinu Bajdenove (Joe Biden) administracije ispitujući i testirajući potencijalne slabosti SAD-a i sada vidi period strateških prilika. Vašington mora biti spreman da se suoči sa nekoliko međunarodnih kriza koje će zahtijevati ne samo intenzivnu diplomatiju, već i mogućnost slanja vojnih snaga kako bi spriječili ili prekinuli lokalne ratove. Istovremeno se Njemačka i Francuska pokazuju kao nepouzdani saveznici, bojeći se od “provociranja” Putina i oklijevaju u korišćenju vojne sile. Još jednom će se od Sjedinjenih Država tražiti da spriječe širi rat. EU sigurnosni projekat, o kojem se tako glasno trubi u Parizu i Berlinu onda treba dodati zbirci bajki Hansa Kristijana Andersona (Christian Anderson).

Orginalni naslov analize na istraga.ba glasi: “Janusz Bugajski’s Washington View: Biden’s Russian Roulette” (Vašingtonski pogled Januša Bugajskog: Bajdenov ruski rulet)

(Antena M/Istraga.ba, foto: N1)