Živo čeljade nikad ne može biti dovoljno oprezno i bogobojažljivo kad piše na društvenim mrežama. Vaistinu! Evo vladika Grigorije na primjer. Napisao on jednu bezazlenu objavu i izazva u vrhu SPC buru gnjeva, munje, gromove i grmljavinske nepogode što bi rekao Micev. Iskreno, kad sam pročitao reagovanje Sinoda pomislio sam da je Grigorije napisao nešto krajnje sumnjivo i jeretično, nešto u mom stilu, recimo da i joga i hrišćanstvo imaju isti cilj a da se samo putevi razlikuju.

Pogledam – ništa od toga. Čovjek je rekao da mu je joga prihvatljiva samo kao oblik fizičkih vježbi, dakle potpuno ortodoksno stanovište. Pa u čemu je onda problem? U strahu, čini mi se. Crkva razmišlja ovako: ako se neko zainteresuje za fizičke vježbe može se desiti da ga vremenom privuče i duhovni aspekt učenja, da uđe dublje u to, a onda izgubismo jednu dušu koju smo dužni da spasimo, a to ne smijemo dopustiti, tako nam stotinu kalaša! Red alert! Zato nećemo tolerisati ni najobičnije protezanje kičme a neposlušnom episkopu Grigoriju vjerovatno slijedi epitimija ili ukor pred isključenje.

Sad nam valja razjasniti neke pojmove. Yoga je jedna od šest klasičnih daršana (škola mišljenja) u hinduizmu. Najveći autoritet je Patanđali. Definicija koju on daje jeste : „Yoga je prestanak duhovnih fluktuacija“. Yoga ide u paru sa samkhyom za koju držim da je filozofija koja možda najbolje objašnjava najveći problem života, a to je, hegelovski rečeno: zašto apsolutni duh unizuje sebe u likove konačne svijesti, manifestujući se kroz bezbrojne forme podložne bolu, smrti i patnji da bi se tek na kraju toga procesa s teškom mukom iz toga iskobeljao i došao do samospoznaje. Zašto on sebe podvaja kad je isprva jedinstven? Ne mislim da je iko ikad potpuno odgovorio na ovo pitanje ali filozofija Yoge/Samkhye mi je ponudila bar inteligentan odgovor. Nemoguće je opisati tako složen misaoni sistem u par riječi, pa koga zanima, neka se potrudi da nađe literaturu o tom predmetu.

E sad, da je Grigorije stvarno htio da naljuti Sinod on bi napisao recimo da svaki pravoslavni monah upražnjava jogu samo što to ne zna. Obožavanje Hrista je, za one upućene, samo forma bhakti yoge. Pazite ovako: u ezoterizmu postoji pojam koji se zove egregor. Egregor je kolektivna snaga aure skupine, ideja u koju je uložena velika količina emocionalne i misaone energije. Vadim Zeland koristi izraz „klatna“. To su misaoni oblici raznih ideologija koji zarobljavaju čovjeka. Dakle, kad kaluđer metaniše 150 puta on to ne čini zato što ima opsesivnu neurozu (mada je Frojd mislio upravo to) već da bi ojačao egregor. I to uopšte ne mora da radi sa punom sviješću da to čini. Dovoljna je i mehanička radnja. Baš kao što u fakirskoj hipnozi izvođač koji stvara iluziju ne mora da ima neko veliko znanje. Nekad je taj fakir samo naslijedio formulu koja je napunjena akašom (imate Wiki) i dovoljno je da je izgovori da bi se iluzija stvorila.

Treba istaći da hrišćanstvo odgovara čovjeku kod koga preteže emocionalni centar, da ne kažem, sakloni bože, anahata čakra. Misaone ljude neodoljivo privlače hinduizam i budizam jer su neuporedivo intelektualniji, a po mom sudu i superiorniji. Šopenhauer je prvi koji je evropskoj filozofiji skrenuo pažnju na Upanišade. Njegove uvide produbili su Max Müller, Paul Deussen i C.G. Jung. One su toliko bogate različitim idejama i uvidima u prirodu svijesti i postojanja da kompletna antička filozofija izgleda blijedo naspram njih.

Ne znam treba li da vas podsjećam da hrišćanstvo nije autentična slovenska religija. Ono je primljeno od misionara i svojevremeno je bilo tek jedan egzotični bliskoistočni kult. Kroz vjekove se odomaćilo i nama se sad čini da je to nešto naše. Zamišljam kako neki überpravoslavac, kad čuje recimo za fresku „Gavran hrani proroka Iliju“ misli da je taj Ilija neki Srbin iz Vasojevića ili Morače a ne starozavjetni prorok.

A kakve veze imaju jevrejski proroci s našom tradicijom? Wait a minute, pa to onda znači da je i pravoslavlje neodvojivo od judaizma. Upravo tako. Hrišćanstvo je u biti reformisani judaizam. Je li to nešto blisko Crnogorcima i Srbima? Ništa više nego Yoga i Vedanta. Čak i manje, tvrdim ja, jer mi spadamo u indoevropsku grupu naroda. Nađite uporedni rječnik srpskog i sanskrta i razumjećete o čemu govorim.

Već sam rekao: tragedija pravoslavaca je u tome što misle da su našli istinu. Kad misliš da si ti jedini u posjedu istine a da svi drugi griješe postaneš isključiv, agresivan, ograničen. Pomisliš čak, kao Anders Brejvik, da imaš pravo i da ubijaš u ime te ideje. To je ono što mi se smučilo za sva vremena kod Šijakovićeve ekipe. Ne smiješ slušati metal, ne smiješ čitati jeretične knjige, ne smiješ skoro ni disati. Monoteizam je netolerantan i isključiv.“Ja sam ljubomoran bog,“ rekao je Jahve Mojsiju.

Sasvim je drukčije u hinduizmu koji je kombinacija i sklop mnogih učenja i gdje čovjek može slijediti različite staze bez da one smetaju jedna drugoj. Ramakrišna je izjavio: „Upražnjavao sam sve religije – hinduizam, islam, hrišćanstvo, a slijedio sam i puteve različitih hinduističkih sekti. Ustanovio sam da se sve kreću ka istom Bogu, premda različitim stazama. Morate probati sva vjerovanja i proći svim različitim putevima“.

Čekajte malo, sad će reći neko, pa nije religija supermarket pa da uzimaš s police čas jedno čas drugo. Ali meni kao eklektiku je potpuno razumljivo njegovo stanovište.

Ne znam za tebe čitaoče, ali meni je hrana zadnja rupa na svirali. Dok imam dovoljno kafe i šta da čitam, I’m fine. Kofein i čitanje su moja forma joge, kad se čovjek opusti u slasti samozaborava, kad zakratko prestane tiranija vremena. Otkako se pojavila korona malo sam se ulijenio pa umjesto da odem do Delte (sorry, ne mogu se navići na novo ime) naručim ponešto. I nedavno sam primijetio da je većina knjiga koje su u Mamut knjižari bile klasificirane pod „ezoterija“ nestalo iz kataloga. Možda je samo slučajnost a možda itekako ima veze sa klerikalizacijom društva. Ali ne brigam previše. Na Amazonu su milioni okultnih knjiga koje SPC sve i da hoće (a htjela bi) ne može zabraniti.

U zadnje vrijeme ne samo u Crnoj Gori nego i u regionu javni prostor okupiraju ne prosto klerikalci, nego oni najkonzervativniji među njima. Tako neki katolički i islamski propovjednici pozivaju žene da se, pazite sad, „ne oblače izazovno“ i tako ne stvaraju grešne misli kod muškaraca. Nekad mislim da bi pripadnici abrahamskih religija bili najsretniji kad bi mogli zabraniti svu zapadnjačku muziku, posebno metal, razmišljanje, umjetnost, kad bi svakoj ženi stavili burku i zabranili joj da se školuje ili nešto slično. Tek onda bismo valjda bili sretno i berićetno društvo bradatih, mrziteljskih i primitivnih muškaraca.

Kad pročitam u komentarima: ovo je 21-i vijek osjetim bol kao da me neko fizički udari u stomak. Ne živimo mi, dragi moji, u vijeku prosvećenosti kao što nam se čini već u vrlo mračno doba gdje svaki radikalni klerik koristi moderne tehnologije za promociju najretrogradnijih ideja. Kali Yuga, što bi rekao episkop dizeldorfski.

Možda ste primijetili da je moja intelektualna radoznalost golema. Znao sam za black metal još dok su gorele crkve-brvnare po Norveškoj, prije interneta. Čitao sam Vede i Upanišade prije Biblije. Zato me uvijek iznova zapanji kad neko zabranjuje znanje. Izučavanje i praktikovanje različitih religija i duhovnih sistema može samo da pomogne nekome da proširi vidike, da postane tolerantniji, da ne gleda na svijet kroz usku, sektašku prizmu svoje konfesije već da vidi big picture.

Ali, reklo bi se da gospoda iz Sinoda ne žele slobodnog, obrazovanog i tolerantnog čovjeka već imaju neke sasvim druge ciljeve.

Do sljedećeg čitanja, budite mi zdravi, pametni i ne ustručavajte se da mislite svojom glavom. Om namah Shivaya!

(AntenaM, foto: Pixabay)