Skip to main content

IVANA ŠUNDIĆ MIHOVILOVIĆ: Srbija se oprati ne može

Stav 15. мар 2022.
2 min čitanja

Trenutni ruski obrazac „pacifikacije“ Ukrajine, sa užasnim prizorima zločina, ne odstupa mnogo od njenih ranijih obrazaca (Sirija, Čečenija, Avganistan…). Ekstremni animozitet Vladimira Putina prema Ukrajini više je nego očigledan – ruski „mirovnjaci“ razaraju gradove, neselektivno bombarduju civilne oblasti, otvaraju vatru na humanitarne koridore, siluju, kradu… To su tipični aršini vladanja jedne vojnopolicijske diktature Kremlja.

Naslušali su se ruski građani priča o oživljavanju ruske veličine, o nekakvim neprijateljima u zemlji i inostranstvu koji pokušavaju da obuzdaju jednu Rusiju. Mediji u Moskvi ih ubeđuju da nikog ne napadaju pa nisu „napali ni Ukrajinu“.

Tako se i građanima u Srbiji već 30 godina pune glave pričama o Gazimestanu, o pokolju 40 srpskih beba u Vukovaru, o tome kako su bacali Srbe lavovima u Zoološkom vrtu u Sarajevu, da su u Prijedoru bošnjački doktori „izazivali abortuse kod Srpkinja koje nose mušku decu“, da etničkog čišćenja na Kosovu nije ni bilo, kao što nije bilo ni genocida u Srebrenici.

Propagandna mašinerija u Srbiji osim što tvrdi da Rusija nije napala Ukrajinu, sluđuje građane pričama o tome kako su „slepi miševi sa virusima spremni da udare na Ruse“, valjda računajući da su svi smetnuli s uma.

Ipak, ruski građani, za razliku od Srbije, imaju opoziciju koja je ustala uprkos sili represije (od 24. februara u Rusiji je uhapšeno više od 14.000 ljudi). U Srbiji opozicija, kao i vlast, „brani ruski narod“ navijajući za siledžije i tiranine.

Beograd je jedina prestonica sveta, ako ne računamo skup od nekoliko desetina ljudi na Madagaskaru, odakle se šalje otvorena podrška Rusiji. Srbija je jedina prestonica Evrope koja, po dvostruko većim cenama, prevozi Ruse „Er Srbijom“ kad niko neće.

Kao što je prodavala flašice vode sopstvenom izbeglom narodu iz Hrvatske. Srbija je bila uz Rusiju kada se prodavalo oružje vojnoj hunti u Mjanmaru da se tamošnji nesrećnici lakše satru.

I na tu klanicu smo oči zatvorili gledajući je kao priliku za profit. Zbog te i takve politike, koja nije od juče, u EU su sve jači glasovi da se Brisel i Beograd sporazumno raziđu. EP je usvojio Rezoluciju o Mjanmaru u kojoj se navodi da su Srbija, Rusija i Kina takođe odgovorne za zločine u toj zemlji jer naoružavaju tamošnju vojsku.

EP je usvojio osuđujuću rezoluciju u kojoj stoji da napori Rusije da preko SPC u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, posebno u bh. entitetu Republika Srpska, raspiruje sukobe na Balkanu.

Srbiji, koja uporno ignoriše poziv da se pridruži zajedničkom stavu EU o Rusiji, preti zamrzavanje pristupnih pregovora i uskraćivanje finansijske podrške EU, kako je navedeno u pismu nekoliko poslanika u EP predsednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen i visokom predstavniku Žozepu Borelju.

U Srbiji postaje hladno, ali valjda bi trebalo da nas ogreje oko srca podrška Ramzana Kadirova iz Čečenije. On se posebno zahvalio predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću na politici mira.

(Danas, Foto: Printscreen / Gradski)