„Dodikovo vrijeđanje Bošnjaka kao „genetskih konvertita“ je doista pokazatelj koliko je na tragu onih koji su izazvali rat 1940-ih u Evropi i rat 1990-ih u Jugoslaviji. Optužbe za konvertitstvo su ozbiljna upozorenja, jer nakon toga se konvertiti obično uklanjaju sa lica zemlje, kao izdajice, petokolonaši, kao što su to uostalom radili i sa Jevrejima u Drugom svjetskom ratu“, kaže profesor dr. Kamberović.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik gostujući na televiziji RTRS početkom avgusta ove godine izazvao je brojne reakcije nazvavši Bošnjake „konvertitima“, odnosno „podaničkim narodom“. O ovoj izjavi kao i o posljedicama koje su uslijedile nakon donošenja Inzkovog zakona, za „Slobodnu Bosnu“ je govorio istaknuti historičar i intelektualac profesor dr. Husnija Kamberović. On, između ostaloga, postavlja pitanje dokle će ljudi u Bijeljini, Brčkom, Bileći i drugim gradovima gdje se veliča četništvo podizanjem spomenika Draži Mihailoviću koji su ne samo provokacija nego i prijetnja, sve to trpiti.
Nedavno ste rekli da je izjava člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika u kojoj je Bošnjake nazvao „genetski konvertiti“ usporediva s nacističkim ponižavanjem Jevreja pred holokaust.“ On je spreman žrtvovati hiljade tuđih života da bi sačuvao vlastitu političku karijeru“, naveli ste. Možete li nam ovo podrobnije pojasniti?
Kako vrijeme odmiče Dodik postaje sve opasniji i to treba shvatiti vrlo ozbiljno. Nedavno je i danski historičar, profesor Nielsen, upozorio da potencijali za sukobe na Balkanu uvijek postoje, a mislim da je Dodik taj koji te potencijale izbacuje na površinu i izaziva nove konflikte. Možemo nagađati zbog čega on to čini, a jedno od objašnjenja je i to da on kroz konflikt, pa čak i izazivanjem ozbiljnih vojnih sukoba, želi sačuvati svoju političku poziciju, jer mnogi pretpostavljaju da bi on nakon gubitka političke moći mogao završiti u zatvoru. Osim toga, sigurno je da Dodik u ovoj opasnoj igri nije sam te da ima podršku izvana, prije svega od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Nije briga ni Dodika ni Vučića to što bi u eventualnom sukobu ginula sirotinja. Ona njima svejedno nije važna. Mene samo čudi kako ni Dodik ni Vučić nisu naučili ništa od Karadžića i Mladića, te da bi i oni, zbog ovakve svoje sulude politike, mogli završiti u nekim od engleskih zatvora, sa masovnim ubojicama, razbojnicima i silovateljima, a njihove porodice osramoćene i faktički uništene.
S druge strane, ovo Dodikovo vrijeđenje Bošnjaka kao „genetskih konvertita“ je doista pokazatelj koliko je na tragu onih koji su izazvali rat 1940-ih u Evropi i rat 1990-ih u Jugoslaviji. Optužbe za konvertitstvo su ozbiljna upozorenja, jer nakon toga se konvertiti obično uklanjaju sa lica zemlje, kao izdajice, petokolonaši, kao što su to uostalom radili i sa Jevrejima u Drugom svjetskom ratu.
Od kako je Inzko donio Zakon o zabrani negiranja genocida ništa više nije isto. Kako gledate na to poricanje iz entiteta RS i Srbije u odnosu na jednu Njemačku koja je primjer svijetu da je zločin napravljen i da stalnim ponavljanjem i podsjećanjem ukazuje da se srami zla Auschwitza i drugih koncentracionih logora?
Ove Inzkove dopune Krivičnog Zakona nisu usmjerene protiv Srba, kako to Dodik i čitava politička garnitura u RS spinuju. One jasno ukazuju da se ne smiju negirati sudske presude, koje su individualizirale počinitelje zločina. Dakle, same sudske presude su indivdualizirale zločine, a genocid je karakterizacija zločina, a ne naroda.
Taj otpor u Srbiji i RS se ne svodi samo na negiranja genocida nego vidimo da oni veličaju počinitelje tih zločina i time, zapravo, nameću hipoteku čitavom srpskom narodu. Zašto to čine? Siguran sam da niko ne voli nositi hipoteku genocidnosti (znamo kako su tokom 1980-ih srpski nacionalisti pokušavali nametnuti hipteku genocidnosti prema Hrvatima), i siguran sam da to političke elite u Srbiji i RS znaju, te zato i šire te konstrukcije kako se navodno ovim zakonom nameće takva hipoteka Srbima. Na toj osnovi oni mobiliziraju Srbe, a u pozadini su čist politički interesi. Kada bi Srbi mogli učiniti kao Nijemci, suočiti se sa onim što je učinjeno u njihovo ime, to bi doista otvorilo nove perspektive i za Srbe, ali i za čitavu jugoistočonu Evropu.
S druge strane, činjenica kroz historiju je da Srbi, od Dobrice Ćosića (pa i ranije) koji je laž koristio kao glavni alat pomoću koga srpski narod opravdava sve zločine koji su činili, uključujući i genocid u Srebrenici koji je utvrđena historijsko-pravna činjenica, da li je ovo sada što imamo nastavak te politke laži i manipulacija?
Lažljivci su veliki manipulatori i oni uvijek pričaju ono što publika očekuje od njih čuti. Takav je i sada slučaj. Ponavljam, ovim Inzkovim dopunama zakona ne nameće se hipoteka genocidnosti Srbima, ali lažovi će i dalje istrajavati u svojim pričama.
Neki će reći incident, ali glorifikacija, veličanje i rehabilitacija četništva u vidu podizanja spomenika Draži Mihailoviću u Bijeljini u 21. vijeku je poziv na uzbunu. Ovdje kod nas o takvim stvarima se dan ili dva priča, i ostavi sa strane. Koliko je ovo opasno u stvari?
To veličanje četništva i glorifikacija Draže Mihailovića kroz spomeničku kulturu, uključujući i taj spomenik u Bijeljini, je već viđena stvar. Ona je i 1990-ih služila da se izgrade novi heroji na koje se trebaju ugledati nove generacije i to je, zapravo, priprema za nove obračune. Nije više pitanje šta ćemo mi (u Sarajevu, naprimjer) o tome misliti i koliko ćemo dana o tome pričati, nego je pitanje dokle će ti ljudi u Bijeljini, Brčkom, Bileći i drugim gradovima gdje su ti spomenici ne samo provokacija nego i prijetnja, doista sve to trpiti.
Ono što historičari mogu činiti je pisati o tome, pokazivati šta su četnici i Draža Mihailović doista bili u vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali, i tu uvijek treba voditi računa o nekoj dinamici promjena, jer nisu četnici svugdje imali istu ulogu, ali u Bosni i Hercegovini oni su doista bili koljači iza kojih su ostajala samo popaljena muslimanska i hrvatska mjesta i nebrojene puno leševa nevinih ljudi. Četnici su velike zločine počinili i nad Srbima koji su sudjelovali u partizanskom pokretu. Zato oni ne zaslužuju da budu uzor mladim generacijama.
Pat pozicija u kojoj se nalazi BiH se ogleda u neizostanku odobrenja za helikopterima Oružanih snaga BiH dok zemlju uzima vatrena stihija od koje će se oporaviti tek za dvije decenije. Da li kroz historiju postoji neki državnik i lider koji je ovako svjesno monstruozno uništavao zemlju u kojoj živi? Nema sumnje da će Dodik ostati zapamćen kao čovjek koji je dozvolio da gori priroda, a da nije dao odobrenje da se to spriječi?
Dodik otvoreno govori protiv države i u svakom normalnom društvu on bi zbog toga sudski odgovarao. S druge strane, neshvatljivo je da se ne može naći neki valjan odgovor na to, ako se već sve to zna. Vojni helikopteri ne služe za gašenje požara, ali je tačno da se mogu za to iskoristiti. No, ne može se na to osloniti. Kod nas se nekako sve izokrenulo. Zašto svako ne radi svoj posao? Zašto se nisu ojačali civilni kapaciteti za gašenja požara? Svake godine kada izbiju požari – mi pričamo kako nemamo dovoljno resursa da se tome suprotstavimo. Kada dođu poplave – opet ista priča. Kada je suša – opet isto. Kada u decembru ili januaru padne snijeg – iznenadi nas! Pred svaku grejnu sezonu se postavlja pitanje da li ćemo imati plin ili ne. I tome slično. Uvijek ista priča, a političke klase nastavljaju da žive u luksuzu dok sirotinja strada.
I na kraju, na Twitteru ste na Dodikovu izjavu da je „spreman da ide na robiju…“, napisali, citiraću Vas: „Neke Dodikove ambicije doista treba ispuniti.“ Iskreno, mogu li se očekivati određene sankcije prema ovom čovjeku?
Ako želimo graditi normalno društvo onda je ravnopravnost pred zakonom i poštovanje zakona osnovna pretpostavka za to. Ne može se niko ponašati poput onog: „Ja ne priznajem ovaj sud“. Bio sam iznenađen kada sam vidio da neki zastupaju tezu da ne treba procesuirati Dodika zbog toga što otvoreno krši zakon, jer bi to moglo dovesti do nereda, pobune, balvan revolucije i slično. Ako bi čak i do toga dovelo – država mora biti spremna na to odgovoriti, ali zakoni se moraju poštovati! Ako vladajuća garnitura nema odgovor na te eventualne posljedice primjene zakona – onda neka to jasno kažu i potom se povuku sa političke scene. Neka idu pecati ribu i prepuste upravljanje državom onima koji će se boriti za pravnu državu. Mi dugo živimo u državi u kojoj nismo svi ravnopravni pred zakonom, a to nisu moderne nego feudalne države. Mislim da je vrijeme da se to promijeni, zato što je dosta života u feudalizmu. Ako Dodik izjavljuje da je spreman ići na robiju – ja bih mu tu želju svakako ispunio.
STUPS: Eskalacija