Trakavica u vezi najavljenog posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Beogradu još jednom je pokazala svu neodgovornost politike predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prema vlastitoj državi.

U tom nekoherentnom glavinjanju koje traje od početka ruske invazije na Ukrajinu Vučić formalno osuđuje rusku invaziju u UN-u, ali odbija uvesti sankcije Rusiji, iako se Srbija, kada je dobila status kandidata za ulazak u Europsku uniju, obavezala svoju vanjsku politiku usklađivati s EU.

Režimski tabloidi su u roku od dva mjeseca od naslova poput “Ukrajina napala Rusiju” došli do naslova “Putin zabio nož u leđa Srbiji”, u pokušaju pripreme javnosti za preokret u državnoj politici, koji mora doći prije ili kasnije. Što kasnije dođe, to će biti veća šteta za Srbiju.

Diplomatski karambol u kojem neće nastradati ni Rusija ni NATO, već Srbija

Lavrov se danas u Beogradu trebao sastati s Vučićem, ali i s članom Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Miloradom Dodikom, možda i najopasnijim eksponentom Vladimira Putina u regiji.

To se nije dogodilo jer su Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora zabranile prelet Lavrovljeva aviona. S Bugarskom i naročito Sjevernom Makedonijom Srbija inače ima dobre odnose, koji će se sada potencijalno zakomplicirati. Vučićeva politika kukavičkog odugovlačenja i oklijevanja dovodi do toga da Srbija truje dobre odnose koje ima s nekim susjedima. Cijela se stvar pretvara u diplomatski karambol u kojem ni članice NATO-a ni Rusija neće nastradati kao Srbija.

Neki mediji iz Srbije sada u javnost plasiraju tezu da je Vučiću laknulo što je onemogućen posjet Lavrova. Čak i da jest tako, to znači da vanjsku politiku Srbije više ne vodi predsjednik ili ministar vanjskih poslova Nikola Selaković, već da to čine Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora.

Vučić sigurno nije mogao unaprijed znati da će odluka o zabrani preleta biti donesena, njega poput bujice nose događaji, a on se još jedva održava na površini. Nije toliko problem ako bi Vučić potonuo ispod površine, ali on sa sobom – kao i devedesetih – želi povući cijelu Srbiju.

Vučić konačno ima priliku učiniti nešto dobro za Srbiju

Zapravo u svojoj cijeloj političkoj karijeri Vučić nije imao bolju priliku učiniti nešto dobro za Srbiju i konačno je emancipirati od mita o tome kako ne može bez Rusije. Europska je unija zahvaljujući ratu u Ukrajini konačno i shvatila da se ozbiljnije mora pozabaviti zapadnim Balkanom, o čemu svjedoči i najavljeni posjet njemačkog kancelara Olafa Scholza Beogradu i Prištini.

Vučić je sada u prilici dobiti mnogo toga za Srbiju ako se odluči uskladiti s vanjskom politikom Europske unije, a on sam sebe cijelo vrijeme minira. Pritom isto radi i Srbiji, u kojoj i dalje ima apsolutnu vlast. Sve ovisi o njemu, ali Vučić očito nema petlje za državničku odluku tog kalibra.

On i dalje pokušava sjediti na dvije stolice, lavirati, kalkulirati. Nada se da će ga, kao navodno od Lavrova, opet spasiti nekakav deus ex machina. Riječ je o vrlo rizičnoj i prema vlastitom narodu neodgovornoj politici, koja bi Srbiju opet mogla dovesti do toga da “ponosno” pase travu u ime nekakvih suludih tumačenja i mitova. Nema racionalnog razloga zbog kojeg bi Srbija samu sebe trebala dekapitirati u ime vjernosti Rusiji.

Naime, lako je sjediti na dvije stolice dok su te stolice jedna uz drugu. No ako se te dvije stolice udalje, stražnjica koje je dotad bila na njima tresnut će na pod. To se lako može izbjeći – dovoljno je izabrati jednu od stolica i spasiti vlastito dupe.

(Index.hr, foto: privatna arhiva)