Kineski mirovni prijedlog za Ukrajinu je propao – ako je uopće, mir u Ukrajini, i bio glavna motivacija Pekinga, piše u autorskom tekstu za Foregin Policy Jo Inge Bekkevold.

Dvanaest tačaka navedenih u „Stavu Kine o političkom rješenju krize u Ukrajini“ su isuviše apstraktne da bi bile mapa puta za okončanje rata. Ovu kinesku inicijativu treba zapravo posmatrati kao epizodu u intenziviranom informacionom i diplomatskom rivalstvu Kine i Sjedinjenih Američkih Država, piše Bekkevold.

Nakon što je svoju diplomatsku aktivnost vodio smanjenom brzinom gotovo tri godine zbog pandemije COVID-19, Peking je nedavno pokrenuo niz vanjskopolitičkih inicijativa. Najistaknutija od njih je tzv. mirovni prijedlog za Ukrajinu, kojim Kina želi ojačati svoju poziciju u odnosu na SAD među tri specifične publike: globalni jug, Evropa i postratna Ukrajina.

Prije svega, Kina ima za cilj predstaviti se globalnom jugu kao budući mirovni posrednik. U istoj sedmici u kojoj je Peking predstavio prijedlog za Ukrajinu, izdao je i skicu kineske Globalne sigurnosne inicijative (GSI). To nije bila slučajnost. GSI, koji je prvi put objavljen u aprilu 2022. je master plan kineskog predsjednika Xi Jinpinga za novu globalnu sigurnosnu arhitekturu, koji predviđa snažniju ulogu Kine u očuvanju mira u svijetu, posebno na globalnom jugu, kroz dijalog, razvoj i pregovore. Peking zna da znatan broj država na globalnom jugu interpretira rusko-ukrajinski rat drugačije od Zapada i da su više sklone stati na stranu Rusije i pozvati na rani, dogovoreni prekid rata, piše FP.

Peking je dugo naglašavao blizak odnos sa globalnim jugom. Pod kineskim vođom Mao Zedongom 1960-ih i 1970-ih, Kina se snažno identifikovala sa raznim pokretima za nezavisnost i oslobođenje u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Uz podršku sve većeg broja dekoloniziranih nacija Kina je 1971. zamijenila Tajvan u Ujedinjenim narodima i, još važnije, Vijeću sigurnosti UN-a. Danas je, u kontekstu američko-kineskog rivalstva, globalni jug bez sumnje važniji za Peking nego ikad prije.

To je Kinin najveći izvor mnogih prirodnih resursa, ključna glasačka baza za pekinški utjecaj u multilateralnim institucijama, i potencijalna lokacija za vojne baze ako Kina jednog dana poželi zaobići geopolitička ograničenja svoje matične regije i rasporediti svoju vojnu moć izvan Azije. Razrješenje sukoba jedan je doprinos koji Peking može ponuditi zauzvrat, zajedno sa ulaganjima i razvojem. Čak i ako je prijedlog za Ukrajinu bio praktično neprimjenjiv od početka, bio je to važan signal kako Peking vidi svoju buduću ulogu.

Dalje u tekstu Bekkevold pojašnjava da je mir “centralna tema zvanične kineske retorike još od osnivanja Narodne Republike. Kina je 1954, u kontekstu globalnog pokreta za dekolonizaciju, uspostavila „Pet principa miroljubive koegzistencije“ kao smjernicu za svoju vanjsku politiku. Peking je 2005. izdao bijelu knjigu pod naslovom „Put mirnog razvoja Kine“, predstavivši svoj ekonomski uspon u kontekstu svjetskog mira i razvoja.

Kineski lideri povremeno čak i predstavljaju kinesku kulturu kao više miroljubivu od drugih, tvrdeći da Kina nikada nije počela sukob ili rat. Ovo su, naravno, neosnovane izjave. Ne samo da je kineska historija jednako nasilna kao i evropska ili kao historija neke druge regije, nego ne postoji ništa u kineskoj strateškoj kulturi što bi ukazivalo na to da je Kina manje ili više miroljubiva od drugih nacija. Uz to, Kina nije bila u ratu otkad je izvršila invaziju na Vijetnam 1979, i Kina je zaista uključena mirovne procese”.

Povratak rivalstva

Od 1990, Kina je poslala više od 50 000 mirovnih snaga u sklopu gotovo 30 UN-ovih mirotvornih misija. Dva najveća poduhvata su pekinška grupa za borbu protiv piratstva u Adenskom zaljevu i slanje pješadijskog bataljona sa UN-om u Južni Sudan 2015. U 2019, generalni sekretar UN-a Antonio Guterres imenovao je kinskog diplomatu za svog specijalnog izaslanika za afričku regiju Velikih jezera; kineske diplomate također su učestvovale na Forumu u Oslu, istaknutom godišnjem skupu o posredovanju u sukobu. Nekoliko sedmica nakon što je Kina predstavila svoj prijedlog za Ukrajinu, ova država je najavila i svoju ulogu u posredovanju u oživljavanju diplomatskih veza između Irana i Saudijske Arabije.

S izuzetkom ukrajinskog plana, ovi kineski napori zaista mogu doprinijeti miru. Ali s povratkom rivalstva velikih sila u svjetskoj politici, SAD i Kina će sve više posmatrati međusobnu politiku kroz prizmu nultog zbira, uključujući i mirotvorne napore.

Bekkevold smatra da je “kineski prijedlog za Ukrajinu dio pekinškog pokušaja da resetuje odnose sa Evropom. U februaru je najviši kineski diplomata Wang Yi posjetio Francusku, Italiju i Mađarsku, kao i Minhensku sigurnosnu konferenciju u Njemačkoj, gdje je najavio kineski mirovni prijedlog za Ukrajinu. U Minhenu, Wang je apelovao posebno na evropske lidere okupljene na konferenciji, rekavši da se, ako Kina i Evropa izaberu dijalog i saradnju, u svjetskoj politici neće pojaviti blokovska konfrontacija u stilu Hladnog rata”.

“Peking smatra da je vašingtonska promjena u politici prema Kini, od uključivanja prema ekonomskom razdvajanju i sigurnosnom rivalstvu, trajna promjena. Međutim, Peking vjeruje da je Evropa još u igri i zna da je Rusija, a ne Kina, glavni evropski sigurnosni izazov. Peking razumije da nema izgleda da Evropa ostane potpuno neutralna između SAD-a i Kine. Pa ipak, kako je istakao historičar s Oxforda Rana Mitter, Kina će nastaviti podsjećati evropske nacije da „samo slijeđenje američke politike nije jedina opcija“. S obzirom na evidentni kineski gubitak SAD-a, ona želi barem osigurati svoju ekonomsku vezu s Evropom i osigurati da može nastaviti sarađivati s Evropom na raznim globalnim pitanjima”, piše dalje u tekstu.

Naravno, percepcija Evrope o Kini se dramatično promijenila tokom proteklih nekoliko godina kada evropski kreatori politika i kompanije sve više usvajaju kompetitivniji pogled na Kinu, čak i u sigurnosnim pitanjima. U 2019, Evropska unija je objavila strateški dokument u kojem je označila Kinu kao sistemskog rivala, a u 2021. Brisel je odlučio odgoditi sporazum o ulaganjima između Evropske unije i Kine.

Štaviše, evropski kreatori politika poduzeli su korake da implementiraju niz novih defanzivnih instrumenata, uključujući provjeru investicija, trgovinu i reciprocitet nabavke. Osim tog, Strateški koncept NATO-a u 2022. je identifikovao Kinu kao potencijalni sigurnosni izazov za Evropu. Povrh tog, kontinuirana podrška Pekinga Kini dodatno je naštetila odnosu Kine s Evropom.

Pomiješani signali

Kako god, nastavlja Bekkevold, “uprkos svim ovim preporukama, Peking smatra da Evropa šalje pomiješane signale. Evropski lideri i kreatori politika govore o konkurenciji i rivalstvu s Kinom, ali također signaliziraju snažne namjere da nastave sarađivati s Kinom. Kada je njemački kancelar Olaf Scholz posjetio Kinu u novembru 2022. sa visokom poslovnom delegacijom, rekao je tadašnjem kineskom premijeru Liju Kegiangu da ove dvije države nisu prijatelji razdvajanja.

Na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, u Švicarskoj, francuski ministar finansija Bruno Le Maire otišao je korak dalje, izjavivši da „Kina ne može biti izvan, Kina mora biti unutra“. On je tvrdio da SAD i Evropa imaju različite poglede na to kako se odnositi prema Kini. Štaviše, i Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron rekli su da se protive bipolarnom svijetu, ukazujući na to da predviđaju autonomnu ulogu za Evropu u međunarodnim pitanjima.

Kina pozdravlja francuske ideje o evropskoj strateškoj autonomiji, što je poruka koju kineski lideri i diplomate često šalju svojim evropskim kolegama. Peking će vjerovatno ponoviti ovu poruku Macronu i predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen tokom njihove zajedničke posjete Kini ove sedmice”.

Evropske lidere treba ohrabriti da nastave govoriti s Pekingom, i o ruskom ratu u Ukrajini. Međutim, trebaju imati realistično shvatanje o tome šta je, ako išta jeste, Xi u stanju i spreman učiniti da natjera ruskog predsjednika Vladimira Putina da zaustavi rat. Neke evropske vlade mogu vjerovati da se Peking može odvratiti od podrške Moskvi, ali to nije vjerovatan scenarij.

Osim tog, kineski mirovni prijedlog dio je nastojanja Pekinga da se pozicionira u rekonstrukciji poslijeratne Ukrajine. Zapravo, kineski stav o Ukrajini eksplicitno navodi da je Kina spremna pružiti pomoć i odigrati ulogu u poslijeratnoj rekonstrukciji. Nijedna druga država vjerovatno nije bolje opremljena od Kine za pomoć u obnovi Ukrajine.

Izgradila je više željeznica, autoputeva, aerodroma, mostova, cjevovoda, luka i višespratnica u domovini i inozemstvu nego bilo koja druga nacija u toku protekle dvije ili tri decenije, što kineskim kompanijama daje jedinstveno iskustvo. Osim tog, Kina ima novac. Prihvatanje kineske pomoći, stručnosti i investicija sigurno je primamljiv prijedlog za Ukrajinu. Iz perspektive Pekinga, doprinos rekonstrukciji Ukrajine osnažio bi ukupni angažman Kine u Evropi.

Sve jače veze Kijeva sa Evropskom unijom, NATO-om i Washingtonom, međutim, predstavljaju za Peking komplikovan faktor. Uoči samita EU-Ukrajina u Kijevu u februaru ove godine, ukrajinski premijer Denis Šmihalj pokrenuo je dvogodišnji raspored za osiguravanje članstva u EU. Iako je to pretjerano ambiciozno, Ukrajina planira blisko se uskladiti s Evropom koja se sve više boji rastuće kineske moći.

Mnoge evropske države su posebno zabrinute za kineske investicije u ključnu infrastrukturu, i EU je riješena da odigra veliku ulogu u ukrajinskoj rekonstrukciji i procesu oporavka kako bi osigurala da budu u skladu sa reformama koje pripremaju Ukrajinu za članstvo.

Štaviše, ako Ukrajina više ne želi biti tampon država između NATO-a i Rusije, jedina prava alternativa Kijeva je da traži neki oblik sigurnosne garancije od NATO-a i/ili SAD-a, što bi moglo dodatno udaljiti Ukrajinu od Kine. Pa ipak, Evropa nije sasvim zatvorila vrata Kini.

Osim toga, bez formalnog članstva u NATO-u, koje bi Ukrajini bilo teško dobiti sve dok traje rat s Rusijom, kineske investicije bi zapravo mogle biti alternativni oblik garancije protiv ruske agresije. S obzirom na rastuću ovisnost Moskve o Kini, ruski vojni napadi koji utječu na velike infrastrukturne projekte u Ukrajini u koje su uložili Kinezi postali bi veoma malo vjerovatni.

Ograničene sposobnosti Kine

Na kraju, međutim, Kina ima samo ograničenu sposobnost da donese mirno rješenje rusko-ukrajinskog rata. Mirovni plan koji je predstavio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski na samitu G-20 na Baliju prošlog novembra poziva na potpunu obnovu ukrajinskog teritorijalnog integriteta i potpuno povlačenje ruskih trupa. Peking vjerovatno neće tražiti od Moskve da tako postupi.

Zato su Washington i većina evropskih prijestolnica skeptični u vezi kineske inicijative. Zaista, SAD i Ukrajina nedavno su upozorile da se ne pridaje bilo kakva težina alternativnim mirovnim planovima koji traže prekid vatre bez potpunog povlačenja invazijskih ruskih snaga.

Ali iako ova mirovna inicijativa neće učiniti mnogo da okonča rusko-ukrajinski rat, Peking nije imao šta izgubiti prosljeđivanjem dosta neodređenog prijedloga Ukrajini. Naprotiv, to omogućava Pekingu da iskoristi nepovezanost Zapada i globalnog juga u vezi ovog rata. A ako ovaj prijedlog također pomogne Kini da popravi svoj narušeni odnos s Evropom, uključujući i angažman sa poslijeratnom Ukrajinom, to uopće ne bi bilo neznatno postignuće, zaključuje Foregin Policy.

(Al Jazeera, Foto: Beta)