Bio je rat. I bilo je strašno. I bilo je divno – jer srce ljudsko u ratu pokazalo se u svoj svojoj nakaznosti jednako kao i u svojoj ljepoti. Jedno ili drugo pripalo je svakome od nas, prema opredjeljenju i zaslugama. Nama je pripala umjetnost u Sarajevu pod opsadom, koja je trajala dugih, vječnih 1.425 dana.

Pamtimo onaj naš grad, i naše umjetničke pokušaje – baš kao i danas što čine palestinski, libanski i drugi umjetnici, koji na ruševinama svojih gradova plaču za izgubljenim nevinim životima civila svojih domovina – da se pokažemo svijetu kao ljudska bića evropskog obrazovanja, umjetnice i umjetnici uhvaćeni u zamku tegobne balkanske historije, koja uvijek ostaje kratka za priznanje i prihvatanje.

Na to nas uvijek iznova, i uvijek na drugačiji način, podsjeća Milomir Kovačević Strašni.

U ratu smo stvarali i pokazivali svijetu svoje muzičke, književne, likovne, filmske, pozorišne, multimedijalne akcije i radove, kako ne bismo, anonimni i neprepoznati, razneseni granatom ili pogođeni snajperom s brda, skončali ovaj jedan i jedini život na ulicama opkoljenog, čudnog grada, koji leži na raskršću četiriju velikih religija svijeta – kakvo blago i kakvo prokletstvo sudbine! A Strašni nas je sve, nenametljivo, tiho i uporno, najčešće i da ne znamo, smjestio u okvire svojih veličanstvenih fotografija. Koje su nastajale ko zna kako, koje su sačuvane ko zna kako, koje su putovale između Sarajeva i Pariza ko zna kako – to samo autor zna. Ali sada su tu, pred vašim i našim očima, za vaša otvorena i naša davno ranjena umjetnička srca, koja na ovim fotografijama poručuju:

Umjetnost neće spasiti svijet, ali će dobronamjernom srcu pomoći da ne prepukne, a ljudskom umu ponuditi razlog da se upita, posebno danas: Šta se događa sa svijetom? Zar nije bilo dosta? Zar zlu nikada nije dosta? Zašto solidarnost ne može spasiti svijet?

Teško je uspomenama na rat da samo nabrajaju: svakom od umjetnica i umjetnika koji su nam dizali duh, koji su nas hrabrili, pjevali (s) nama, čitali, prevodili, gledali, slušali, u „slobodni“ svijet slali vijesti o umjetnosti pod opsadom – ali posebno građankama i građanima Sarajeva koji su poštovali i pratili naš rad kroz ratno vrijeme, koji su s radošću, uprkos snajperima i granatama, posjećivali naše koncerte, predstave, promocije, performanse, molitve za mir, koji su po rovovima čitali naše pjesme – Strašni na svojim fotografijama podiže spomenik.

Parafrazirajući čuvenu rečenicu Franza Kafke, reći ću: umjetnost u opkoljenom Sarajevu bila je sjekira za led u nama. S fotografijama Milomira Kovačevića taj led u nama se topi u strašne, ali i divne uspomene. Hvala umjetnosti. Hvala divnom Strašnom.

***

Milomir Kovačević Strašni (rođen 1961. u Čajniču) jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih fotografa, poznat po dokumentarnom pristupu i dugogodišnjem bilježenju društvenih i historijskih prelomnica.

Fotografijom se počeo baviti krajem 1970-ih, a tokom 1980-ih djeluje u Sarajevu, gdje dokumentuje urbani život i alternativnu kulturnu scenu. Njegove fotografije iz tog perioda danas imaju važnu dokumentarnu i kulturološku vrijednost jer bilježe duh grada neposredno pred rat.

Tokom opsade Sarajeva (1992–1995) ostaje u gradu i kontinuirano fotografira svakodnevni život pod opsadom. Njegov rad iz tog perioda predstavlja jedno od najvažnijih vizuelnih svjedočanstava o ratu u Bosni i Hercegovini — fokusirano ne samo na razaranja nego i na otpornost, humor i dostojanstvo građana.

Godine 1995. odlazi u Pariz, gdje nastavlja živjeti i raditi. U Francuskoj razvija svoj autorski izraz, izlaže na brojnim međunarodnim izložbama i objavljuje fotografske knjige. Njegov opus obuhvata teme sjećanja, identiteta, migracije i svakodnevice.

Radovi Milomira Kovačevića Strašnog izlagani su širom Evrope i svijeta, a njegovu fotografiju odlikuju neposrednost, snažan osjećaj za trenutak i duboko humanistički pristup, čime zauzima važno mjesto u savremenoj dokumentarnoj fotografiji.

(riječ na otvaranju izložbe u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu; izložba je otvorena do 23. maja)

(Autonomija, naslovna fotografija iz kataloga izložbe: Miss opkoljenog Sarajeva 93 — „DON’T LET THEM KILL US“)