Otišao je legendarni Ivica Osim. Trener, ali čovjek prije svega, koji je 23. maja 1992. godine u Beogradu pred bezbroj novinara odlučio dati ostavku na mjesto selektora Jugoslavije i trenera Partizana.
Rekao je to kroz suze, a iskoristio je svega par riječi da objasni odluku.
„Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu ići, niti ću ići, ni u Firencu niti u Švedsku. Sve što mogu napraviti, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moja privatna gesta, a vi ju možete protumačiti kako hoćete. To je neka moja osobna odluka, a ja neću govoriti radi čega i objašnjavati, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu učiniti za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava“, rekao je tada Osim.
Podsjetimo, Jugoslavija je kvalifikacionu grupu za Euro u Švedskoj završila na prvom mjestu i na smotru najboljih selekcija Europe mogla je otići kao jedna od najboljih selekcija, ali od toga nije bilo ništa.
Uslijed sankcija koje je UN zadao Jugoslaviji zbog rata u Bosni i Hercegovini, fudbalska reprezentacija bivše nam države izbačena je sa Europskog prvenstva. Umjesto nje otišla je Danska i osvojila ga.
Jugoslavija je u to vrijeme imala nevjerovatno dobru reprezentaciju koju su, između ostalih, činili nekadašnja zvijezda Crvene zvezde Darko Pančev, nekadašnja zvijezda Reala i Barcelone Robert Prosinečki, zvijezde Reala i Milana Davor Šuker i Zvonimir Boban, pa onda Dragan Stojković Piksi, Dejan Savičević, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, Meho Kodro, Predrag Mijatović, Robert Jarni…
Jugoslavija je tada u kvalifikacijama bila prva u grupi sa Danskom, Sjevernom Irskom, Austrijom i Farskim Ostrvima. Imala je sedam pobjeda i jedan poraz u osam mečeva.