Skip to main content

Ekološki ustanak predlaže da voda postane ustavna kategorija, a sudovi i tužilaštva da imaju odeljenja za ekologiju

Info 02. jun 2026.
2 min čitanja

"Srbija je natempirana ekološka bomba, koja se davi u sopstvenim fekalijama"

Ekološki ustanak traži da voda postane ustavna kategorija i da se formiraju odeljenja u sudovima i tužilaštvima koja bi se bavila ekologijom, kao dve od 12 tačaka za, kako navode, „dan posle“ odnosno promene vlasti u Srbiji.

To je, kako navode iz Ekološkog ustanka, deo plana za rešavanja ovih gorućih problema, što je pokazalo sedam minulih godina rada na terenu.

“Srbija nema vodu kao ustavnu kategoriju. Srbija ne zna čime raspolože kad su pitanju prirodni resursi“, rekao je Aleksandar Jovanović Čuta, predsednik Ekološkog ustanka.

On je ocenio da Srbijom „upravljaju ljudi koji naše reke, šume, vode i druge prirodne resurse vide plen“.

“Nas su sve, kao decu u osnovnoj školi, učili da smo bogata zemlja i vodama, i šumama, i rudama, i tako dalje. Baze podataka u kojima stoji čime Srbija sve raspolože dostupne su svima, samo ne građanima Srbije. Srbija nema posebno odeljenje u Sudu za ekološki kriminal. Srbija je natempirana ekološka bomba, koja se davi u sopstvenim fekalijama”, ocenjuje Jovanović Ćuta.

Kao deo plana je najavio promenu prakse po kojoj se javnost obavesti kada je sve već dogovoreno, odnosno “spakovano”.

Dopuna člana 74.

Danijela Nestorović iz Ekološkog ustanka rekla je da njihov plan za “dan posle smene sadašnje vlasti” ima 12 tačaka.

“Želimo da promenimo model u kome su institucije ćutale, građani ostajali sami, dok su prirodni resursi Srbije postajali predmet političkih i privatnih interesa. Pojavila se velika potreba da sačuvamo ono što je elementarno u ovoj državi, a to su voda, vazduh i zemlja”, rekla je Nestorović.

Govoreći o Ustavu, navela je da plan da se dopuni član 74 koji se bavi zdravom životnom sredinom.

Voda bi, kako ističe, na ovaj način postala ustavna kategorij, a država ne bi mogla da je daje stranim kompanijama za eksploataciju i to „tajnim ugovrima kao što je to do sada radila“.

“Mi zapravo ne znamo na koji period se dobijaju te dozvole. U zakonu stoji najviše 15 godina, ali se ti rokovi stalno produžavaju. Nezvanično, 80 odsto vodnih resursa je u rukama stranih kompanjija, koje njima slobodno raspoložu, dok građani nemaju mogućnosti da na to utiču”, ocenila je Nestorović.

Ona je navela da se ne radi ni o kakvoj „zabrani razvoja“, već o zaustavljanju pljačke prirodnih resursa, a samim tim i zaštiti životne sredine i zdravlja ljudi.

Privremena obustava MHE u zaštićenim područijima, prekidanje eksplotacije u visokorizičnim rudarskim aktvnosti, seča šuma u zaštićenim zonama, izdavanje dozvola bez učešća javnosti, sve su to planovi, naveli su.

(N1, foto: Pixabay)