Skip to main content

DW: Naoružavanje tokom 2020. kao u periodu Hladnog rata

Planeta 26. апр 2021.
3 min čitanja

Bez obzira što privreda slabi, skoro 2.000 milijardi dolara su 2020. izdvojene za naoružanje. Prva mesta zauzimaju SAD i Kina. Nemačka je na sedmom mestu po ovim izdacima u svetu.

Ovoliko novca za vojsku nije potrošeno još od 1988. godine, a tada je još bilo vreme Hladnog rata. Prošle, 2020. države su uložle 1.981 miljardu u rakete, tenkove, municiju i svoje vojnike. To je 2,6 odsto više nego godinu dana ranije. I to sve uprkos pandemiji koronavirusa, čije je suzbijanje prouzrokovalo privredni kolaps, piše Dojče vele.

Međunarodni institut za mir iz Stokholma (SIPRI) u najnovijem godišnjem izveštaju navodi da izdvajanje za naoružanje iznosi 2,4 odsto globalne ekonomske proizvodnje. I to uprkos tome što je prema proceni Međunarodnog monetarnog fonda proizvodnja zbog korona krize smanjena za 4,4 procenta.

Na naoružanju se ne štedi ni u pandemiji

Samo nekoliko zemalja, poput Čilea ili Južne Koreje smanjilo je sredstva namenjena za naoružanje u korist suzbijanja pandemije. Brazil i Rusija su, u poređenju sa prethodnim planovima, takođe smanjili vojni budžet. Na primer Rusija za 6,6 odsto.

Uopšteno bi se dalo zaključiti, kako kaže ekspertkinja SIPRI Aleksandra Markštajner za DW, „da pandemija nije imala značajnijeg uticaja na globalno izdvajanje za oružje u 2020. Ulaganje u vojsku je poraslo usred ekonomskog urušavanja“.

Niklas Šering iz Hesenske fondacije za istraživanje mira i konflikata (HSFK) uveren je da je to i zbog toga što je jako teško u „kratkom roku promeniti kurs“.

„Mnogi projekti su verovatno pokrenuti pre korone. A promene će se sigurno videti u budućnosti. Istovremeno se međunarodna klima pogoršala“, rekao je Šering za DW i dodao da ne treba računati sa manjim izdacima u budućnosti.

SAD i Kina na prvom mestu

Ništa se takođe nije promenilo ni u tome da su SAD i Narodna Republika Kina i dalje vodeće po ulaganju u vojsku. Više od polovine globalne potrošnje za naoružanje odlazi na ove dve zemlje, koje se u političkom pogledu sve više udaljavaju.

I Nemačka se među „top 10“ zemalja koje troše najviše na oružje „poboljšala“ za jedno mesto – sa osmog je skočila na sedmo mesto. Prema proračunu SIPRI, Nemačka je 2020. u vojsku uložila 53 milijarde dolara, odnosno oko 1,4 svog bruto domaćeg proizvoda.

No, Nemačka ipak nije postigla cilj NATO od dva procenta BDP. Na početku šezdesetih, na vrhuncu Hladnog rata Nemačka je izdvjala pet odsto BDP za odbranu.

Niklas Šering prognozira da će se u Nemačkoj nastaviti sa većim ulaganjem u vojsku.

„Bajdenov pritisak na saveznike da povećaju izdvajanje sredstava za vojsku neće oslabiti“, istakao je.

Takođe i zbog korone sve više NATO zemalja dostiže cilj od dva odsto. Skoro svih 30 članica NATO saveza su, kako izveštava SIPRI, povećale izdatke 2020. Pandemija koronavirusa, međutim, u tom kontekstu dovodi do čudnog fenomena – zbog korone je opao bruto domaći proizvod većine zemalja, istovremeno su budžeti za vojsku ostali nepromenjeni, što zapravo znači da se potrošnja za naoružanje povećava.

Sada je 12 zemalja NATO dostiglo cilj od dva odsto za vojsku, dok je 2019. bilo devet država. Primera radi, nova zemlja koja je dostigla cilj je i Francuska. Sve u svemu i dalje više od polovine globalne potrošnje za oružje odlazi na zemlje NATO, uključujući i SAD.

Krivulja potrošnje za naoružanje konstantno raste u Kini, već 26 godina. U periodu od 2011. do 2020, SIPRI je za Kinu izračunao porast od 76 odsto. Institut je to objasnio ambicioznim planovima Kine za modernizaciju oružanih sistema, kao i „planovima proširenja“.

Trka u naoružanju između SAD i Kine?

Najveći konkurent Kini su SAD. Sjedinjene Države su zemlja sa daleko najvećim izdacima za naoružanje u svetu – 39 procenata. Izraženo apsolutnim brojkama, prošle godine je taj iznos bio 778 milijardi dolara, što je mnogo više nego ukupan budžet Nemačke. I to je za 4,4, odsto više nego prošle godine.

SIPRI ovo povećanje, između ostalog, objašnjava ulaganjima u obnovu nukelarnog arsenala. Drugi razlog je osećaj ugroženosti. Pre svega, kako objašnjava saradnica SIPRI Aleksandra Markštejner, u pitanju su „strahovi od strateških konkurenata Kine i Rusije“.

(DW)