“Zoran Milanović vidi famoznu Treću hrvatsku Republiku sa sobom kao premijerom i okrojelim neoustašama i teoretičarima zavjere kao koalicionim partnerima. Jer kako reče, sve je dobro, ništa nije loše. Odnosno, za dobru svinju nema loših pomija. Na koncu, kad je etnički Albanac Dritan Abazović mogao u koaliciji sa neočetnicima preuzeti vlast u Crnoj Gori, što ne bi navodni socijaldemokrata Milanović sa neoustašama, zarad stražnjice sjedio u Banskim dvorima?“

Kada je 2004. godine Paul W. S. Anderson izbacio na filmsko tržište svoj blokbaster „Alien vs. Predator“, iz uvodnog tizera smo mogli saznati jednu stvar: Ko god da pobijedi, mi (ljudska rasa) ćemo izgubiti. U suštini, bilo je riječi o tek jednom od prvih velikih blokbastera koji su sami sebi svrha i koji su napravljeni da zarađuju novce na kino-blagajnama. Serija akcionih scena koje nemaju nekakvu poentu, niti im je poenta potrebna. Tek besciljan red pokretnih slika za fanove obje franšize i neke nove fanove pokretnih kojim fantazija radi na maksimumu.

Ko god da pobijedi – mi gubimo!

A zašto spominjem ovaj film?

Pa zato što me moguća utrka za novog hrvatskog premijera između sadašnjeg vođe HDZ-a Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, koga navodno podržava cijeli SDP, podsjeća na epsku SF bitku između Aliena i Predatora. Naime, ko god od njih dvojice da pobijedi, građani Bosne i Hercegovine su gubitnici.

Prvi, okorjeli HDZ-ovac će nastaviti podržavati Čovića i njegov separatizam, samo će nekako vući ka Briselu, dok će drugi, onaj „naparfemisani“, koji drži cijelom regionu pridike, dakle Zoran Milanović, raditi to isto što se tiče Bosne i Hercegovine, samo će mu Dodik i Moskva biti draži.

Samo, ovo je tekst o Milanoviću i njegovom populizmu, kojim kršeći ustav Republike Hrvatske pokušava da pridobije i HDZ-ove glasače. Mada, u jednom razgovoru, legendarna i sjajna Vesna Pusić mi je kazala da su HDZ-ovi glasači najdisciplinovaniji u ovom dijelu svijeta i da nema tog populizma koji će im Milanović prodati, ne bi li ušićario koji glas od njih.

URA kao recept za kolače

E zato se Milanović dosjetio, da ne kažem ukrao je jedan regionalni patent, radnog naziva URA, ne bi li pridobio sve ostale – od “Mosta“ pa na dalje desno-kako bi sjeo u ipak bitniju premijersku fotelju u Hrvatskoj.

A evo o čemu se radi: Veliki svjetski stratezi su u slučaju Crne Gore primijenili priču o famoznoj „borbi protiv korupcije“, kako bi Milo Đukanović bio smijenjen. Naravno, na tom talasu su se najbolje snašli četnici, populisti i Crkva Srbije, pa je u Crnoj Gori umjesto borbe protiv korupcije, a preko projekta URA zapravo sprovedena četnička, litijaška kontrarevolucija. A svi oni koji nisu bili izvorni četnici, bili su naprosto korisni četnički idioti. I onda imamo stvranost – Đukanovića već četiri godine nema u vlasti, u zemlji cvjeta korupcija, a četnici drže osim zemlje sveukupno i sve bitnije crnogorske gradove. Država pred vratima Brisela, poslata je još jedna ruska gubernija u kojoj se šuška da bi mogla biti prva koja će izaći iz NATO pakta.

Shvatili ste, URA projekat je bio zajeb svemirskih razmjera kojim su populisti lažnim parolama odradili za četnike neophodnu stvar i zemlju od Brisela odbacili prema Moskvi.

A URA kao projekt se toliko zapatio da se primio i u BiH, pa su opet veliki svjetski igrači procijenili da će Trojka biti kooperativnija od osovine SDA-DF i da će lakše surađivati sa tandemom Čović-Dodik. Što je istina kao i u slučaju crnogorske URE uz jednu konstataciju – da se saradnja svodi na ustupke ovoj dvojici razarača BiH i da će kako sada stvari stoje, Čović dobiti nešto što je treći entitet, da Dodik već sada samostalno funkcioniše na pola teritorije BiH ne priznajući ustva svoje zemlje. U ovoj konstelaciji snaga građani Bosne i Hercegovine dobiti su jedan veliki, debeli srednji prst i eventualni papir za početak pregovora kojim mogu – znate već šta.

Zoran među neoustašama i teoretičarima zavjere

A kakve veze sve ovo ima sa Zoranom Milanovićem?

Pa ima, kako nema!

Prvo, Milanović je u maniru pravog pučiste mimo Ustavnog suda odlučio da se samonominuje za predsjedničku utrku iako u Ustavu eksplicitno piše da dok obavlja predsjedničku dužnost, ne smije sudjelovati u političkim aktivnostima nijedne političke stranke.

Ali ko šljivi ustav, odgovara Milanović i u stilu balkanskog kabadahije poručuje sucima da su „nepismeni gangsteri“. Naravno, u svakoj normalnoj zemlji ovo bi bio skandal svih skandala, ali Milanović potvrđuje da je balcanicus domesticus i da igra na kartu balkanskih osjećaja, a koji po pravilu nemaju veze sa pravnom državom. Jer, vidio je to Milanović iz slučaja Dodik najbolje-ako suspenduje i negira ustav, ako proziva ustavne suce, pa njemu samo raste popularnost.

Ali, hajmo se na tren vratiti URI i populističkom receptu za smjenu vlasti. I Milanović ima iste ideje o „borbi protiv korupcije“, i Milanović ima iste fraze o „rijekama pravde“, koje kupi iz Stublićevih stihova, jednom riječju koristi identičan recept koji su koristili Dritanovi “antikoruptivni borci“ u Crnoj Gori. Doduše, tamo su bile rijeke demokratije i ruke pravde, ali ste shvatili poentu.

Za dobru svinju, nema loših pomija

A onda je tu i druga stvar, Milanoviću ni najmanje nije mrsko da u budućnosti koalira sa najradikalnijim desničarima kako bi mu stražnjica vidjela premijersku fotelju. Tako kaže, a ovo je jako bitno:

„Bit ću na kraju na legalan i pristojan način premijer, ali toj bandi neću reći kako. Pozivam hrvatske ljude, sve ljude ove zemlje da se ujedine protiv HDZ-a i bande Andreja Turudića. Glasali oni za SDP-ovu listu, za Možemo, za Domovinski pokret, za MOST, sve je dobro, ništa nije loše. Ovo su vremena u kojima se borimo virtualno, ne stvarno, ali na život ili smrt. Ovo radim iz osjećaja dužnosti, časti i osobne slobode. Glasajte za bilo koga osim za HDZ, ovo je borba za hrvatsku slobodu i za Treću hrvatsku Republiku.“

Pa tako Zoran Milanović vidi famoznu Treću hrvatsku Republiku sa sobom kao premijerom i okrojelim neoustašama i teoretičarima zavjere u Domovinskom pokretu i Mostu kao koalicionim partnerima. Jer kako reče, sve je dobro, ništa nije loše. Odnosno, za dobru svinju nema loših pomija. Na koncu, kad je etnički Albanac Dritan Abazović mogao u koaliciji sa neočetnicima preuzeti vlast u Crnoj Gori, što ne bi navodni socijaldemokrata Milanović sa neoustašama, zarad guzice sjedio u Banskim dvorima? Sve je isto, recept je isti samo se konzumenti mijenjaju. A i njima glava isto razmišlja.

Pa se onda nemojte uopšte iznenaditi ako Milanović prođe kroz kakve sporedne ustavne kanale, i ako se kandiduje za premijera, i na kraju ako pobijedi.

Jer, može Balkan podnijeti još jednog Dritana Abazovića, bez ikakvih problema! A neko će pitati šta će biti s nama? Mi ćemo svakako izgubiti, kaže narator u uvodu filma!

(Radio Sarajevo, foto: Privatna arhiva)