Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: ZaPISAvanje Crne Gore!

Jugoslavija 06. дец 2023.
4 min čitanja

"Crkvi Srbije nisu potrebna mlada misleća bića nego poslušnici koji će uz stihove Danice Crnogorčević stupati hrabro na braniku srpskog sveta"

“Svetosavlje i srpski svet su uradili tačno ono što su i obećali – razvalili su obrazovni sistem Crne Gore praveći od djece indoktrinirane zombije i buduće ideološke vojnike tog srpskog sveta, kojima je umjesto znanja, na usnama Danica Crnogorčević i Kosovo. ZaPISAvanje završeno!“

Sa lošeg na gore

Vijest glasi da su crnogorski učenici na PISA testiranju 2022. ostvarili gore rezultate nego 2018. i da se nalaze ispod OECD prosjeka u matematičkoj, čitalačkoj i naučnoj pismenosti. Pa se još kaže da su đaci iz matematike na 54. mjestu, čitanja 56. i nauke 62.

Naravski, odmah se našlo i repato i kuso da baca kamenje na djecu, koja su doslovno ni kriva ni dužna i koja samo kusaju plodove zastarjelog sistema, koji znanja prezentuje djeci na način na koji se to radilo sredinom prošlog vijeka. I da se razumijemo, nije to samo i jedino slučaj sa Crnom Gorom. Od iste boljke boluju skoro sva društva u regiji, u kojima su djeca koja su rođena i koja poznaju isključivo svijet digitalnih tehnologija, interneta, društvenih mreža, brzog prenosa informacija primorana da slušaju arhaične isprazne nastavničke priče, koje bi tu istu djecu trebale pripremiti za izlazak na “tržište rada“ u 1975, a ne u 2040.

Jednom riječju, nije Crna Gora neki izuzetak, a to u konačnici potvrđuju i PISA rezultati, u kojima se navodi da su u odnosu na države regiona đaci iz Crne Gore iz sve tri oblasti (matematika, čitanje i nauka) ostvarili bolje rezultate od vršnjaka iz Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova, a slabije od Slovenije, Hrvatske i Srbije. Što bi se reklo tu su negdje djeca, zlatna sredina naše regije.

Ali…

Ali, hajmo se malo vratiti na famoznu nauku, koja se ocjenjuje u PISA testovima i čije je usvajanje i prenošenje izuzetno važno, da ne kažem, krucijalno u 21. vijeku.

Svetosavlje iznad znanja

Znate li ko je izgovorio famoznu rečenicu da je “vrlina važnija od znanja“?

Tako je, u pravu ste, riječ je u hobističkom ljubitelju rok sastava “Azra“ i nesretnom patrijarhu Crkve Srbije Porfiriju Periću, koji je uoči školske godine, negdje tamo u avgustu mjesecu svojim stavom jasno pokazao šta misli i Crkva, ali i kompletna ideološka reprezentacija srpskog sveta. A ta ideologija, ne libi se to priznati, kaže ustima Porfirijevim da je “vrlina“ daleko važnija od samog znanja. Dakako, pod vrlinom se misli na svetosavsku doktrinu, jer je sve mimo toga po kanonima te iste sekte čisto ustaštvo. Jednom riječju Crkvi Srbije nisu potrebna mlada misleća bića nego poslušnici koji će uz stihove Danice Crnogorčević stupati hrabro na braniku srpskog sveta. A ima ko će za njih da misli-od narečenog Porfirija i podređenog mu Joanikija, do vedeta srpskog sveta beogradskog Vučića, banjalučkog Dodika i podgoričkog Mandića.

Pa se onda može kazati da su rezultati PISA testiranja upravo onakvi kakvi treba da budu, dakle, može se zaključiti da je sve po planu i da je svetosavski sistem, a to je sistem koji je pobijedio i u Crnoj Gori eksplicitan i jasan-djecu treba indoktrinirati i zaludjeti zajedno sa već sluđenim roditeljima, a ne nikako obrazovati ili gluho bilo razviti u kritične, samostalne, misleće jedinke.

PISA test tačno onakav kakav treba da bude

Na koncu, sjetimo se Porfirijevog zahtjeva od prije tačno dvije godine, kojim traži i zvanično uvođenje vjeronauke u škole.

“Tek pre koji mesec saznao sam da veronauka formalno više uopšte nije školski predmet, nego nastavni program. Predmeti su poznavanje prirode, muzičko, likovo, a programi su čuvari prirode, ruke u testu, verska nastava”, rekao je tada zgroženo patrijarh Porfirije, na obilježavanju 20 godina od vraćanje vjerske nastave u obrazovni program u Srbiji, navodeći da je takav status neodrživ.

Što će kazati da se diljem srpskog sveta, kome sad pripada i Crne Gora radi punom parom na razvaljivanju, doslovno razvaljivanju ionako jadnog školskog sistema, kako bi se u konačnici prikazao kao neodrživ i kako bi se onda glavaši Crkve Srbije pokazali kao pedagozi-spasitelji. A već sam kazao, kakav bi to spas bio: I najtalentovanija djeca bi bila pretvorena u vojnike srpskog sveta, u digitalne litijaše, koji bi umjesto znanja imali usađenu svetosavsku kanoniku, “nedavanje Kosova“ i ostale srednjovjekovne arhaizme.

Bojović da brani, crkva da hrani

A da ništa nije prepušteno slučaju svjedoči i postavljanje Dragana Bojovića na mjesto državnog sekretara u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija. Ako znamo da pripada ogranku protočeničke koalicije Za budućnost Crne Gore i ako znamo da mu je naredba Crkve Srbije bliža od zdravog razuma i ako znamo da mu je ravna zemlja bliža od naučne sfere, onda je jasno kuda galopira obrazovni sistem u Crnoj Gori. A galopira u srednjovjekovlje, kažem, galopira tamo gdje nije bio nikada, galopira u nešto što će od djece (i roditelja) napraviti indoktrinirane zombije, umjesto slobodnomislećih bića.

Jednom riječju, priprema ih za Rusiju na Dunavu, a ne za civilizovani svijet.

Pa je pravo pitanje, a šta radi “druga strana“, koja se navodno bavila zdravim razumom, koja zna kuda ide ova pošast i koja bi trebala reći, dosta je!?

E pa druga strana je između ispijanja dojča i naklapanja zabavljena procesom prelijetanja i uglavljivanja u srpski svet, druga strana je zabavljena normalizacijom svetosavlja u školskom sistemu, druga strana sama sa sobom igra igricu – biće popisa, neće biti popisa – dok popisivači idu od vrata do vrata, drug strana pomirljivo kaže, nije PISA test ni toliko loš, evo ima lošijih od nas u regiji…

Kad je Srbija bolja od tebe, onda si ti samo vojnik srpskog sveta

A druga strana, ona koja se donedavno kitila građanskim, antifašističkim i proevropskim ne vidi ili neće da vidi kako je čak i Srbija sa svim svojim dogmaticima ispred Crne Gore, kada je u pitanju obrazovni sistem.

Jer?

Jer je Srbija očigledno namijenila Crnoj Gori opetovanu sudbinu “srpske Sparte“ koja je arhetip nekakvih neobrazovanih brđana, a koji bi trebali ginuti u svojim bestragijama za udobnost mekog dupeta na Vračaru i Dedinju.

Eto to je budućnost! Budućnost i obrazovanja, ali i djece koja se sada rađaju u koja će ako se to bitno ne promijeni odrastati pod jarbolom srpskog sveta.

(CDM, foto: Autonomija)