I danas, ako se zaputite put Potočara do Spomen kompleksa i mezarja ubijenih ljudi u genocidu, proći ćete pored špalira fotografija na kojima vojnici u crno-bijeloj tehnici promatraju vas i vaše ožalošćene. Prema izjavama Boračke organizacije RS-a, riječ je o ubijenim civilima i vojnicima VRS-a, koji su izgubili živote u ovoj regiji.

A vrlo dobro znamo, makar bismo trebali znati, da je Vojska Republike Srpske odgovorna, i to presuđeno odgovorna za genocid u Srebrenici. Dakle, među fotografijama su i pripadnici vojske koja je pravno, ljudski i faktički počinila genocid. Najegzaktnije govoreći, do sada su sudovi izrekli više od 700 godina zatvorskih kazni za genocid i zločine počinjene u Srebrenici, dok je presudama Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda BiH utvrđeno da je u julu 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid. Sudovi su do sada za genocid osudili ukupno 48 osoba, od kojih pet na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine.

Idemo dalje.

E sad zamislite da je na putu do Aušvica, Treblinke, Mauthauzena.. špalir fotografija sa poginulim SS vojnicima? Zamislite da pripadnici zloglasne nacističke jedinice “Princ Eugen“ sa fotografija gledaju spomenik na Sutjesci ili Kozari. Ili, u konačnici zamislite da se legionari Jure Francetića ili Mile Budaka osmjehuju podno jasenovačkog cvijeta.

Ne možete zamisliti dabome, jer je to sa onu stranu horizonata realnosti, ali eto u mojoj Bosni i Hercegovini pripadnici vojske koja je počinila genocid, postavljeni su da i nakon smrti provociraju porodice onih koji idu na dženazu i ukop sve novih posmrtnih ostataka na polje tuge u Potočarima.

I onda neko kaže da sve ovo nije provokacija i da ima i civilnih žrttava rata, pa i maloljetnika. Prvo, provokacija jeste, jer se baš dva dana uoči 11. jula i komemoracije postavlja ovakav morbidni i performativni špalir, a drugo i možda najbitnije, kako je moguće da su maloljetnici završavali u vojsci RS-a i da su tamo u uniformama ginuli. Teško je vjerovati da je za to odgovorna Armija BiH ili bilo koja druga strana u ratu.

---

Pročitajte još: DRAGAN BURSAĆ: Silovanje partizanskog groblja

---

I na koncu: da, istina je – postoje fotografije nevino ubijenih ljjudi ali bi i oni da su živi i njihove porodice sigurno najmanje na svijetu željele da mrtvi mrtvima izbijaju oči. Pogotovo u ova vremena, pogotovo u sistemu vrijednosti u kome su rat, mržnja i zlo modus operandi.

I dok Vučićev kerber Aleksandar Vulin, po ko zna koji put govori kako neće biti mira dok Srbi ne budu u jednoj državi ponovno zazivajući velikosrpsku ideologiju zla, koja je porodila najdirektnije genocid a čije je ishodište u Potočartima, u isto vrijeme “srpski terenski radnici“ počinju rat mrtvima. Jer njima nikad dosta krvi i kad krv napusti umiruće tijelo. Pa su našli dva dana uoči komemoracije u Potročarima potegnuti mrtve i emocije njihovih porodica ne bi li napravili kakvu provokaciju, a poslije koje bi bio zabrnjen komemorativni skup u Potočarima.

Ne vjerujete?

Kontroverzna depeša MUP-a RS, kojom su predviđene provokacije

A pazite sad ovo:

U bizarnom dokumentu MUP-a RS, a kako prenosi Politički.ba, očekuje se da nezadovoljnici – “lokalno bošnjačko stanovništvo“ i “učesnici ‘Marša mira'“ 10. jula ove godine, blokiraju ceste u Konjević Polju „pod izgovorom ugrožene sigurnosti učesnika ‘Marša mira'“. 

„Ukoliko bi se realizirale navedene planirane aktivnosti, prema raspoloživim informacijama, također postoji plan da se otkaže sama komemoracija u Potočarima koja je predviđena za dan 11. 07. 2022. godine, a sve pod izgovorom ugrožene sigurnosti prisutnih na komemoraciji“, stoji u depeši MUP-a RS..

Na čitavu ovu zaista ozbiljnu situaciju jedino se oglasio Emir Suljagić, direktora Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, koji je kazao da Depeša MUP RS ne odudara od genocidne Karadžićeve Direktive 7 i dodao:

“Poznajući modus operandi policije bosanskih Srba, ovaj dokument zapravo znači da oni planiraju izazvati incident tokom komemoracije“, kaže Suljagić za Politicki.ba.

Nije li onda ova aleja morbidnih fotografija zapravo alat kojim bi se napravila provokacija i realizovano sve po tačkama koje je razradio upravo MUP RS-a u svom dokumentu? Nije li onda špalir fotografija za koji Milorad Dodik kaže da ne vidi šta je u njemu sporno zapravo krunski dokaz da upravo MUP RS-a sa satelitskim organizacijama priprema provokacije?

Jer, nisu pijani huligani, kako im se često eufemistički tepa, postavili table sa fotografijama ljudi. To je organizacioni i logistički poduhvat, a trebam li napominjati, da su iste ostavljene ostavljene u dvorištima i na privatnim paracelama.

Dakle, prisustvujemo najnižem i najmizernijem činu provokacije, gdje se vlasti RS-a ne libe da upotrijebe ne meso, nego kosti mrtvih ljudi i emocije njihovih familija.

Samo, prevarili su se provokatori. Ljudi sa „Marša mira“, prije svega, a onda i svi posjetitelji Spomen kompleksa svojim dostojanstvom su pokazali i pokazuju da ih ovakvo mračnjaštvo ne može smesti u odavanju pošte prema ubijenim civilima u genocidu.

A provokacija sa fotografijama vojnika VRS-a, neka ide na čast onima koji stoje i koji se kriju iz barjaka Republike Srpske.

Na koncu, da vas podsjetim, 11. jula će u Potočarima biti klanjana kolektivna dženaza za još 50 žrtava genocida.Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Salim Mustafić rođen 1979. godine u mjestu Tokoljaci kod Srebrenice. On je imao 16 godina u momentu kada je ubijen u ljeto 1995. godine.

A što reče moj dobar prijatelj i aktivista Adis Nadarević, postoji razlog zašto Nijemcima nije palo na pamet da put do Aušvica na dan proboja logoraša ikad ukrase slikama svojih vojnika koji su ginuli u borbama.

(Autonomija)