„A vidite, nije Vlado kriv. Jer Vladi niko nije rekao da bitka za Nikšić “sme”, a bitka za Beograd “ne sme”. Ne shvata Srbija da je Vlado samo pošteni hrišćanin, tur-operater koji ugošćava duše bez krova nad glavom sa validnom ličnom kartom. Tako je u Nikšiću na lokalnim izborima podržavao ko zna koliko dobrih glasačkih duša iz RS-a i Srbije i nikom ništa.“

Ovu priču treba pričati od kraja, jer su krajevi posebno zanimljivi u srpskom svetu u kome se ne zna do narečenog kraja, ko je pošao, ko je došao, a ko j**ao, a ko trebao.

Priča o 150 rođaka

A na kraju smo dobili jednu vijest, koja kaže sljedeće: U zgradi čiji je vlasnik bivši rukometaš, a sad istaknuti član SNS Vladimir Mandić, za beogradske izbore bilo je prijavljeno nevjerovatnih 154 birača, saopštila je opoziciona Stranka slobode i pravde. Za republičke izbore, na istoj adresi, bio je prijavljen 121 birač.

E, baš je zanimljiv taj nekadašnji rukometaš Vladimir Vlado Mandić, koji kao veliki altruista ustupa svoj stambeni prostor siromašnim ljudima iz Republike Srpske. Njih 154 kako vidimo sa valjanom ličnom kartom i željom da izađe na beogradske izbore našlo je svoj smještaj u Vladinoj zgradi.

Doduše samo na jedan dan, bez konačišta te nedjelje 17. decembra. I vidite kako se osjetljiva i pravdoljubiva opozicija Srbije baš sad sjetila da tu nešto smrdi. Jer, da prostite, ne možeš biti toliki čovjekoljubac da si sto puta Mandić, a ne Vlado, pa da tri puna autobusa republikosrbijanca sprašiš u svoje prijestoničke beogradske nekretnine.

A vidite kako se kad se hoće brzo razotkrije varka malog Marka, pardon malog Vlada.

Nego, nešto mene interesuje-kako srbijanskim medijima nije bilo zanimljivo ponašanje Vlade Mandića kada je prije koju godinu istim poslom mijenjao ili pokušavao mijenjati izbornim inženjeringom vlasti od Banjaluke do Nikšića

Alo, dečko, Banjaluka

Da vas podsjetim, još je u septembru 2022. godine, policija u Banjaluci u klasičnoj Dodikovoj sačekuši privela Vladu Mandića u naselju Borik, a zajedno sa njim je uhapšen i Adam Šukalo nekad opozicionar u RS-u, a danas Vučićev SNS čovjek. Bilo je to pokazivanje zuba Vučiću od strane Milorada Dodika, koji je stavio do znanja da je još uvijek gazda u RS-u i da mu Vučićev gaulajter Mandić neće pokvariti posao. Dodikova policija je samo pedagoški privela Mandića i Šukala, razotkrila namjere i pokazala im put za Beograd.

Tako se i završilo-Dodikovom pobjedom.

Kao što rekoh, ta priča nije bila posebno zanimljiva srbijanskim medijima, jer što se kaže, daleko od očiju i glasačkog sandučeta, daleko i od srca.

Pivotiranje od litija do Nikšića

Ali nije ni to bio početak parapolitičkog pivotiranja Vlade Mandića. Tokom kampanje za lokalne izbore u Nikšiću, u srpskom svetu poznatije kao “bitka za Nikšić“ 2021. godine Mandić je privođen sa još osam osoba, zbog istog posla i nafake kao u Banjaluci, dakle zbog izbornog inženjeringa, kako se tepa krađi na izborima.

Samo je u Nikšiću ekipa koju šalje Vučić sa novcima i instrukcijama bila mnogo uspješnija i elegantno je u lokalnoj četničkoj kontrarevoluciji na vlast dovela neočetnika Kovačevića i prateću ekipu.

Pogađate, ni to nije bio početak puta rukometno-političkog desperadosa Mandića.

Sjetiće se oni boljeg pamćena da je Mandić sa svojim “igračima“ bio u Crnoj Gori za vrijeme litija 2020, a posebno za vrijeme izbora 30. avgusta iste godine, kad je i izvedena oficijelna klerikalna četnička kontrarevolucija.

Prema tadašnjim informacijama, a kako navode crnogorski mediji , njegovi zadaci su bili da u Crnu Goru, po Vučićevom nalogu, unosi novac kojim su se plaćali kupljeni glasovi za tadašnju opoziciju, ali i da osigurava ulazak u zemlju nelegalnim biračima iz Republike Srpske, Srbije i sa Kosova.

I otac Vlada Mandića, Momčilo Momo Mandić nekadašnji ministar pravde i intimus ratnog zločinca Radovana Karadžića, je uhapšen još 2003. godine u Budvi i isporučen Bosni i Hercegovini zbog optužbi za organizovani kriminal.

Pa je nejasno kako se tek sad javnost u Srbiji, kad im je Mandić junior sa svojim igračima i 150 “rođaka iz unutrašnjosti“ pokucao na vrata i ušao u izborne kutije, kažem kako se tek sad opozicija sjetila da tu nešto nije u redu i da je riječ o “izbornom inženjeringu“.

Ili će biti…

Ili će prije biti da je i tzv. opozicija sa Vučićevim vlastima histerično podržavala “reke slobode i demokracije“, kako se tada tepalo četničkim litijašima koji su imali cilj rasturiti građansku Crnu Goru?

Ili će biti da svi ti silni “opozicionari“ srbijanski nisu nešto gadljivi na Vučićevu vanjsku politiku u regionu, samo im, eto, zasmeta kad malo kraducne preko svoje ekipe na Vračaru?

Ili će biti da je kompletna vanjska politika države Srbije i ona oficijelna i ona kvaziopoziciona zapravo identična i bazira se na stvaranju srpskog sveta svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima?

Ili će biti da je jedini problem kad postizborna mečka zaigra pred narečenim vračarskim vratima pa se onda svi sjete da nije “lepo dovodit ljude iz druge države da fingiraju izbore“.

A šta da vam kažem, izgleda da i “opozicija“ sa debelim znacima navoda i njihovi mediji u Srbiji nisu dobro shvatili ni Vladu Mandića ni njegove namjere.

A vidite, nije Vlado kriv. Jer Vladi niko nije rekao da bitka za Nikšić “sme”, a bitka za Beograd “ne sme”??? Ne shvata Beograd da je Vlado samo pošteni hrišćanin, tur-operater koji ugošćava duše bez krova nad glavom sa validnom ličnom kartom. Tako je u Nikšiću na lokalnim izborima podržavao ko zna koliko dobrih glasačkih duša iz RS-a i Srbije i nikom ništa.

Nego opet razmišljam o toj karmi. Stvarno je čudo i u slučaju Srbije nevjerovatno je brza!

(CDM, foto: Autonomija)