Prvi čovjek Srbije, Aleksandar Vučić, vratio se iz New Yorka luđi nego to je otišao u centralu UN-a. a to je bilo poprilično teško!

Pa je u svom bijesu, a da bi nadoknadio izgubljeno vrijeme, gostujući po srbijanskim televizijama nastavio patetisanje za balkansko tržište. Ovaj tiranin je za tu priliku uključio beast mode ludila i pomjerio granice paranoje.

Samoubistvo iz zasjede?

Pa je tako gostujući kod medijskog trovača Milomira Marića u “Ćirilici“ komentarišući izjave Elmedina Konakovića, u kojima je ovaj spomenuo da Vučić treba doći u Srebrenicu 11. jula ili u Ujedinjene narode, gdje će se obilježavati godišnjica genocida, kazao da je to, pazite sad-poziv na njegov atentat.

„Pročitao sam te izjave, ali nisam mogao gledati. Objasnit ću u nekoliko tačaka. Prva je da je za sve kriv Vučić, što je, po njima, u redu. Druga stvar je da su toliko nervozni zbog rezultata glasanja da se Konaković usudi pozvati na moje ubistvo“.

Na stranu sad što nije Dino Konaković taj koji poziva u Potočare, nego to čini Organizacioni odbor i na stranu što su Majke Srebrenice bile eksplicitne kazavši da niko ko negira genocid nije dobro došao na Komemoraciju, a to Vučić permanentno radi, ali priča o pozivu na ubistvo, e to premašuje sve rečeno!?

E to je oboljenje je otišlo predaleko i za Vučićeve standarde koji su odavno tema psihijatrijske struke i socijalne psihologije, a ne politike.

Ali, kako reče Andrej Nikolaidis, Vučić i njegova politika je odavno oboljela od “small dick sindroma“ koji se manifestuje tako što uvijek u svom patetisanju nađe pravdanje za imaginarnu i nepostojeću žrtvu koju imalac sindroma podnosi.

Kosovski boj na Manhattanu

Vidjeli ste to, Vučić se spremao za New York kao da ide na Kosovski boj. Pa je taj boj izgubio kao i oni u originalu koji su stvarali lažnu mitomaniju o porazima kao pobjedama, pa se onda našao pravdati, naravski iz vizure žrtve, a ne krvnika tako što je optužio Dinu Konakovića da poziva na njegovo ubistvo.

„Hvala mu (Konakoviću) na tom pozivu, da budem ubijen. Ako se odazovem i budem ubijen, znajte da je kriv Konaković“, paranoično kukumavči Vučić Mariću na ramenu dok opijena i drogirana Srbija sve to gleda i da prostite guta li guta.

A kad guta, onda i nije baš sve do Vučića čiji slučaj će se u udžbenicima psihijatrije izučavati. Malo (više) je i do naroda, koji pozdravlja ovaj izljev ludila na veliki TV mozak sa nacionalnom frekvencijom.

Nije sve do Vučića

Pa su onda komentari u kojima se pitaju susjedi Srbije, da li je moguće da je Vučić na čelu države i nakon prozivanja vlastitog naroda za genocidnost, i nakon sprdnje sa samim genocidom, i nakon negiranja istog, dakle komentari-da li je moguće da je takav nečovjek na čelu zemlje – zapravo su neutemeljeni jer ga, naravski bira taj isti narod željan vođe koji će okolo patetisati, a pomenuti narod zlostavljati u napadima tiranskog bijesa.

I teško je onda vidjeti Srbiju, ovu sad Srbiju kao izliječenu zemlju. Teško je vidjeti društvo u kome su ubice, huligani, mafijaši i ostala bagra zapravo državni službenici, teško je vidjeti Srbiju kao nekakvo normalno društvo, a bez poticaja na liječenje sa strane. Unutrašnjih snaga nema, unutrašnje snage su svedene na famoznih 0,2 odsto pa je onda stvar potpuno jasna da ne kažem mračna po budućnost ove zemlje. Još ako znamo da Dodik, sve sa svojim satelitima i tzv. opozicijom slijepo podržava Vučića, da to isto čine prosrpske vlasti u Crnoj Gori, onda je situacija otišla sa lošeg na gore.

A čovjek koji se ogrne zastavom svoje zemlje kao ne Eurosongu dok se glasa o jednoj od najvažnijih i najbolnijih Rezolucija u novijoj ljudskoj povijesti, čovjek koji patološki laže, izmišlja i fabrikuje on će baš takav, kako sada stvari stoje još dugo, dugo vladati Srbijom. Nekažnjeno, dozvoljeno i preporučeno čak.

Vučićevo izmišljanje poziva na ubistvo, samoubistvo, samoubisto iz zajede, jasno vam kazuju da se radi o poremećenom umu koji vjeruje u svoje laži i koji vlastitim shizofrenim cijepanjima i deluzijama truje srpski narod. A narod sve to, ponavljam, slasno guta li guta.

Niko neće ubiti Vučića, mada bi on to ponekad u napadu samosažaljenja perverzno i želio, ali ovaj psihopata, sociopata, lažov – patetičar na vlasti jeste ogledalo današnje Srbije. Jer svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.

Zar ne!

(Radiosarajevo.ba, Karikatura: STUPS)