Moskva se buni što je Beograd isporučio oružje Ukrajini. Pa čekajte i Rusija je onomad za vrijeme velikosrpske agresije s punim pravom isporučila oružje Hrvatskoj uz poruku da se “obuzdaju Srbi“. To što su putinofili matirani ovom istinom i što ne znaju šta bi s njom, bolje za sve nas.

Vijest glasi, a pročitali ste je sigurno, da je zvanična Moskva duboko zabrinuta zbog navoda o umiješanosti Srbije u prodaju oružja Ukrajini. Da ne bude zabune i da svi razumiju kako je riječ o pedagoškom šamaru Rusije, ovo je sve izgovorila Putinova glasnogovornica i prvi mikrofon Ministarstva vanjskih poslova Rusije, Marija Zaharova.

Rusija postrojava, Srbija se pravda

E sad, drugi par rukava je što bi se Srbija sama javno i zvanično trebala svrstati uz civilizacijski blok zemalja, koje doniraju naoružanje Ukrajini, koja bije bitku za slobodu svih nas. Umjesto toga Srbija prima šamara od Zaharove. Ovdje neću navoditi primjere Češke, Slovačke, Njemačke, Estonije, Litvanije, Slovenije…nastavite niz, koje su materijalno i transparentno, slanjem vojne pomoći stale uz Ukrajinu.

Umjesto da kaže, jeste šaljemo braniteljima Ukrajine, submisivno se oglasio ministar odbrane Srbije, Miloš Vučević koji je nemušto pokušao negirati prozivke i navode da Srbija izvozi oružje u Ukrajinu:

“Da li privatne kompanije kupuju na trećim tržištima i prodaju kompanijama u nekim drugim državama, to nije pitanje za Srbiju, to je međunarodna trgovina. Za nas to može da bude interesantno obaveštajno, u smislu informacija, a ne zakonske obaveze ili regulative”, kazao je tako Vučević u skupštini Srbije, na pitanje zastupnika opozicije o tom slučaju.

Ovo “pitanje zastupnika“, čitajte- moskovski FSB pita srbijanske vlasti šta rade, a one se pravdaju da nije do njih nego do nakupaca, švercera i trgovaca na crnom tržištu. Što najviše govori o srbijanskim vlastima, a koje i dalje izigravaju ruske sluge i kučkice na terenu, jer je snaga putinofilije u Srbiji tolika da još uvijek određuje pojavni kurs vlasti u Beogradu.

Kažem, na slobodnom dijelu planete ljudi se diče kako poklanjaju ili makar po sniženim cijenama prodaju naoružanje Ukrajini koja se brani i ponavljam, brani sve nas od ruske agresije, a ovako na Balkanu mi iz ruskih Telegram kanala doznajemo je Srbija preko Turske i Slovačke tajno isporučila Ukrajini 3.500 raketa za raketne sisteme “Grad” koje izrađuje kompanija Krušik.

Suštinski, bitno je da municija stiže tamo gdje stiže, ali je isto tako bitno da Srbija i njeno rukovodstvo i zvanično priznaju da su stali uz sile dobra i izašle na crtu ruskom osvajaču. Makar zbog povijesti, jer zbog dnevne politike ne mogu nikako.

Ali dobro, hajde da pređemo preko toga i da vidimo, kako bi se to oružje tajno moglo prebaciti iz Srbije za Ukrajinu.

Zašto Srbija ne primjeni ruski poučak za slanje oružja Ukrajini?

Evo vam recept:

Napunite vojni avion municijom i poletite iz Beograda, šta znam, za Skandinaviju ili za srednji istok Azije ili malu Aziju, a onda vam se avion “pokvari“, baš iznad ukrajinskog Lavova i vi tamo “hitno“ morate da sletite. Kad sletite, izvrši se primopredaja tereta u avionu i nekad u budućnosti mirna Ukrajina.

A, čekajte, kako ja znam za ovu ideju? Jesam li je izmislio? Je li dio moje bujne mašte? Na koncu, da li je uopšte izvodiva?

Evo ovako, poštovani publikume, da vam u par riječi predstavim operaciju ruskog naoružavanja Hrvatske u periodu 1992-1997. Ovdje je važno kazati da je Hrvatska tada branila sebe i stanovništvo od velikosrpske agresije, kao što se danas brani Ukrajina.

Kroki: Kako se izvodila operacija:

“Izvodila se na prilično naivan, ali efikasan način, jer su ruski avioni AN-124 Ruslan i Iljušin IL-76 prijavljivali tehnički kvar zbog kojeg bi im kontrola leta odobravala sletanje na aerodrome u Puli ili na Krku. Nakon sletanja i istovara tereta, i tehnički kvar bi na volšeban način ‘nestajao’”.

Ovo je kazao izvršni direktor Saveta za strateške politike Nikola Lunić, čovjek koji očigledno zna šta govori.

Pa je Hrvatska dobila ili preciznije kupila od Rusije, pazite sad ovo: 18 transportnih helikoptera Mi-17, 12 borbenih helikoptera Mi-24 sa odomaćenim nazivom ‘đavolje kočije’, 40 aviona lovca/presretača MiG-21, kao i cio niz sofisticiranog naoružanja i vojne opreme (NVO) poput protivoklopnih sistema Fagot, protivoklopnih raketa Šturm, PVO raketa R-60 i nevođenih raketa S-5.

“O kojoj se količini oružja radi govori nam podatak da je u tom periodu realizovano preko 160 letova sa mogućnošću transporta od oko 100 tona po letu”, navodi Lunić u svom intervjuu za Nova .rs.

A šlag na vojnoj torti bilo je i isporučivanje Hrvatskoj, koja se obračunavala sa srpskim teroristima i četnicima uz asistenciju nekadašnje JNA, slanje čuvenog sistema S-300, koji je bio, znate to, vlažni san srpskih nacionalista sve do danas. Inače, taj sistem Moskva nikad ni u snu, ni u ludilu nije planirala da isporuči Srbiji, koja je bila podsjećam agresor u ratu, da ne kažem u zadnja četiri rata.

Shvatili ste dvije stvari, prva je da je Ruska Federacija prije bezmalo tri decenije, dakle prije Putina tačno znala ko je agresor a ko je žrtva i uprkos embargu je našla načine da pomaže napadnutoj strani, dakle Hrvatskoj. 

Jednako tako se makar tajno, Srbija trudi (na EU-US guranje) da pomogne Ukrajini sad kad je Rusija agresor.

Samo čudi, kako se nikada niko iz Miloševićevih krugova tih ranih devedesetih nije, poput Zaharove danas, oglasio i tražio da Rusija prestane sa isporukom oružja Hrvatskoj. A da, to je poslovična submisivnost Srbije prema Rusiji, one Srbije koja bi kroz sve ove decenije da bude ruska gubernija, pa čak i kad Rusija naoružava njene protivnike. Dobro, rusofilija je danas više stvar za psihijatriju, a ne za kolumnistiku svakodnevnu.

Umjesto zaključka

Nego hajde da se podsjetimo riječi nekadašnjeg ambasadora Rusije u Zagrebu, Anvira Azimova koji je izjavio da su Rusi dali Hrvatima PVO sistem S-300 PMU da ‘obuzdaju Srbe“.

E isto tako, danas Srbija (ja se nadam) pokušava slati oružje Ukrajincima da obuzdaju Ruse. I ništa sporno.

Rat je ljudi, a svaka neutralnost je izabrana strana. Strana zla, naravno. A to što su putinofili na zadnjim nogama i to što bjesne nad ovom istinom ne znajući šta bi s njom, tim gore za putinofile, a bolje za cijeli svijet.

(Autonomija)

Tekst je deo projekta “Analiza antizapadnih narativa u Srbiji” koji sprovode Nezavisno društvo novinara Vojvodine i portal Autonomija. Projekat je podržala Ambasada SAD u Srbiji.