Šef Kluba HDZ-a u Predstavničkom domu državnog parlamenta BiH, Nikola Lovrinović, čuli ste to sigurno, u proceduru je uputio sraman prijedlog Zakona o upisu pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalima.
BiH (još) nije zemlja aparthejda
Za one koji ne znaju, zakonom bi se svaki punoljetni građanin BiH izjasnio u ovlaštenom matičnom uredu da li se izjašnjava kao pripadnik jednog od konstitutivnih naroda (Srbin, Hrvat ili Bošnjak), da li se izjašnjava kao pripadnik neke nacionalne manjine ili pripada grupi Ostalih. Onda bi se ti podaci upisivali u matičnu knjigu rođenih, ili u matičnu knjigu državljana BiH ili na ličnu kartu/osobnu iskaznicu ili na svaki dokument po želji pojedinca.
I sve ovo bilo bi logično da je Bosna i Hercegovina kakva nacističa zemlja ili makar segregacijska aparthejd – tvorevina u kojoj se ljudi i u ličnim dokumentima dijele ne ove ili one. Na svu sreću (još) nije!
HDZ, uostalom kao i njegov politički blizanac SNSD sve ove godine, da ne kažem decenije Bosnu i Hercegovinu tretiraju kao neku vrstu kolonije sa kojom se upravlja iz Beograda ili Zagreba. U ovom slučaju, HDZ-ovi jurišnici su se dosjetili da po hitnoj proceduri pokušaju uvesti klasično rasističko žigosanje u kome će ljudi biti hodajući reprezenti naciona, a to će u svakom trenutku moći pokazati i dokumentom ovlaštenom nadležnom licu.
Pa se pitam, onako ljudski, zašto jednostavno ne preskočiti sve ove međukorake i ne uvesti tetoviranje o pripadnosti ili barem označavanje ljudi po brojevima? Da, prokleto je slično koncentracionim logorima i njihovoj evidenciji, ali u konačini to i jeste cilj ultranacionalističke vrhuške, čiji je Lovrinović samo pijun i puki izvođač radova na terenu.
Slijedom razvoja logike u glavi, ovakva inicjativa je samo na korak od uvođenja traka oko ruke, koje označavaju, preciznije dijele ljude sa manje prava od drugih ljudi sa više prava. Kome ni ovo nije jasno, neka se opet prisjeti nacističke Njemačke ili u nešto skorijoj prošlosti npr. grada Prijedora kada je srpska vladajuća pročetnička vrhuška upravo bijelim trakama odvajala nesrbe od Srba. Rezultate znamo i u nacističkoj Njemačkoj, ali i u Prijedoru. Krunski rezultat recimo u prijedorskoj oblasti, bila je Tomašica, najveća masovna grobnica u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U njoj su pronađenja tijela, bezmalo 400 ljudi. Da, oni su prije toga nosili bijele trake i bili svakovrsno segregirani.
Hoće li BiH zbog HDZ-a opet sudski odgovarati?
Ali, hajmo dalje:
Šta je sa famoznim “ostalim“? Dakle, šta je sa ljudima koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci? Hoće li oni moći učestovati 100 odsto u političkom i društvenom životu naše zemlje? I ovo nije retoričko potanje.
Sjećate se Azre Zornić, koja je na sudu u Strazburu dobila spor protiv BiH zbog baš takve vrste diskriminacije?
Da li se onda Azra Zornić i svi Ostali po HDZ-ovim genealozima i eugeničarima amaterima mogu prijaviti na konkurs u državnu instituciju ako se izjasne kao “građani ili građanke BiH”? Da li će ih država diskriminisati ili će opetovano biti tužena? Država, ne Ostali. I još važnije, nije li to onda predznak da će se cijela država kretati u pravcu neke vrste hiperkonstitutivnosti, desest koraka dalje od gađanske zemlje, kojoj se (navodno) teži????
Znači li to, da ni ovaj nakradni dejtonski model nacionalno izdijeljene zemlje nije dovoljan HDZ-ovim ultrancionalistima, pa bi da ga sad bolduju?
Korak do trake oko ruke
Na ovu teme legalizacije aparthejda oglasio se državni parlamentarac Naše stranke, Predrag Kojović koji je u reakciji na HDZ-ov prijedlog zakona poručio da je upisivanje etničke pripadnosti u lične dokumente u miru isto što i bijela traka oko ruke u ratu.
“Njihov cilj je tom pričom u predizborno vrijeme dizati tenzije i skretati pažnju javnosti sa bitnih stvari, koje se direktno tiču života građana i ne smijemo im dopustiti da u tome uspiju”, istakao je između ostalog Kojović.
Možda je ponajbolju kritiku uputila BiH ambasadorica u Češkoj, Martina Mlinarević, koja je na svom tviter profilu napisla:
“HDZ predložio da se u osobnu iskaznicu upisuje “pripadnost konstitutivnom narodu. Jer žute zvijezde, bijele trake, žigosanje stoke su prevaziđeni. Zadnja utvrda iskonskog nacizma.“
Međutim, ima tu i jedna mnogo gora stvar, a to je pusti fakat da su Čović i Dodik sa svojim pripadajućim partijama klasični rusofilski igrači na terenu, koji koriste ama baš svaku priliku i kad naizgled nam prilike, na da indukuju krizu. Ova situacija se može nazvati blamantnim stvaranjem krize ili nečeg još goreg od puke krize.
I najvažnije – koliko god se HDZ-ovi jurišnici kleli u europske vrijednosti, oni su zapravo ti koji su najveće breme EU u ovom dijelu Evrope. Oni su ti, koji su godinama u direktnom svezništvu sa Dodikom. Npr. u Kantonu 10, držali sa one strane ustava i zakona, ironično, srpski narod bez jezika i pisma.
I oni su ti, koji ne da nemaju ništa protiv ovakvog srednjevjekovnog aparthejd zakona, nego bi ga u krajnjoj instanci, samo da mogu sa apetitom usvojili, pa da ljudi hodaju sa nacionalnim odrednicama na čelu.
I dok u civilizovanom dijelu svijeta ljudima u ličnoj karti piše krvna grupa ili potvrda o donorstvu organa, ideja Čovićevih jurišnika je da se građani BiH vrate u nacionalne torove, a što da ne sa trakama oko ruku i u buduće logore.
Umjesto zaključka treba kazati, HDZ-ov prijedlog da se u ličnu kartu upiše “pripadnost konstitutivnom narodu” predstavlja ultimativni rasistički aparthejd akt. Zapravo ovo je najočitiji primjer kako HDZ doživljava Bosnu i Hercegovinu – kao puku koloniju i stečevinu Udruženog zločinačkog pothvata, na korak od traka oko ruku.