“A šta bi na nikšićki parastos četniku Draži, komandantu svojih ubica rekao narodni heroj Ljubo Čupić? Nasmijao bi se, kao što se i pred streljačkim strojem smijao četničkim ubicama u lice i pljunuo bi popove-lopove i jadnike iz grada Nikšića što grad pretvaraju u četničku kasabicu!“

Parastos za četničkog zločinca Dražu u Nikšiću

Vijest glasi da je u nikšićkom sabornom hramu Svetoga Vasilija Ostroškog juče, 17. jula, služen parastos ratnom zločincu Dragoljubu Draži Mihailoviću.

Obred je, kako navodi zvanični sajt područne eparhije budimljansko-nikšićke Crkve Srbije (SPC), predvodio episkop Metodije Ostojić.

Ali to nije ni pola muke. Obredu je prisustvovao i predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević. Kovačević je za one koji ne znaju, ako uopšte ima takvih, pasionirani ljubitelj četnika, osoba koja se fotografiše sa četničkom šubarom, supismeni desničar, koji nastoji da na svaki mogući način Nikšić prevede u srpski svet i pretvori ga u četničku kasabicu. I dobro mu ide, ja da vam kažem.

Jer u istom danu, u Banjaluci i Nikšiću, nekada antifašističkim Gradovima Herojima, služen je parastos najvećem srpskom kolaboracionisti, izdajniku i zločincu iz Drugog svjetskog rata, Draži Mihailoviću.

Sramno da sramnije ne može biti!

Banjaluka i Nikšić, sramne pozornice za prekrajanje istorije

Kao što obraza nisu imali oni koji su tristo kilometara sjevernije u Banjaluci palili svijeće za dušu čovjeka, čije su trupe baš u tome gradu potpisale sporazum sa ustašama i Nijemcima o nenapadanju i interniranju svih antifašista u Jasenovac, e jednako tako, u Nikšiću-gradu stradanja Ljuba Čupića, narodnog heroja i ikone hrabrosti održan je pomen vođi njegovih ubica.

Opet podsjećanje: Čupić je zarobljen aprila 1942. godine, nakon borbe protivu četnika na Kablenoj Glavici kod Nikšića.

U zatvoru, je bio mučen, ponižavan, ali je sa svojom hrabrošću, smijući se fašistima pokazao cijelom svijetu šta je herojstvo.

Četnički sud mu je javno sudio u okupiranom Nikšiću. Britkom riječju otvoreno je izvrgao ruglu vijećnike toga suda i četnike, koji su ga, skupa s drugim zarobljenim partizanima, osudili na smrt.

9. maja 1942. godine izveden je na strijeljanje ispod Petrove Glavice kod Nikšića. I pred streljačkim vodom je bodrio svoje drugove, smijući se fašističkim četničkim zvijerima.

E u tom gradu, u gradu koji čuva osmijeh i pogled Ljuba Čupića, sve sa prvim čovjekom grada služi se parastos komandantu njegovih ubica. Teško je osim Banjaluke naći tako gnusan, nečastan, bijedan, žalostan i strašan primjer uništavanja i prekrajanja istorije, kao što je to slučaj sa Nikšićem.

I zaista, Banjaluka i Nikšić su trenutno apsolutni šampioni pljuvanja po vlastitoj antifašističkoj prošlosti, pod zastavom (još jednog) velikosrpskog mita o “dva oslobodilačka pokreta“, kojim se izjednačavaju partizani-antifašisti-oslobodioci sa četnicima-fašistima-okupatorima.

A gdje su četnici, tu je veličanje ruskih okupatora

I da sličnosti tu ne prestaju, pobrinuo se gore pomenuti episkop Metodije Ostojić, kazavši na nikšićkoj liturgiji da je „Rusija nada za čitav slobodoljubivi svijetu”i dodavši:

„U svetoj Rusiji je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta”.

I to je vrlo logično!

Jer ako držiš parastos za ratnog zločinca Dražu, onda se raduješ današnjoj pronacističkoj Rusiji, koja na čelu sa ratnim zločincem Putinom, svakodnevno bezumno razara Ukrajinu, ubijajući djecu, žene, nevine ljude i uništavajući infrastrukturu ove zemlje, a sve pod pashom “borbe za vjekovna ruska ognjišta“ i ideološke potke o “nepostojećoj ukrajinskoj naciji“.

Zvuči poznato?

E to vam je narativ velikosrpske politike u srpskom svetu o “nepostojećim Crnogorcima i Bošnjacima“. Prvi su po tom nakaradnom nauku zabludjeli Srbi, a drugi islamizirani Srbi.

I šta treba raditi sa njima? Asimilirati ih ponovo pod kapu Srbije, ovaj put bez šapke Jugoslavije u neku vrstu zajedničkog prostora kako se Otvorenim Balkanom pokušava zabašuriti ideja o srpskom svetu. A ko neće? Eno mu Zvicera i Srebrenice, pa neka vidi…

A u tom preumljenom srpskom svetu stvar je posve jasna, samo je jedna vojska herojska u Drugom svjetskom ratu, a to je četnička, dok su partizani u tom ključu nepismenog čitanja istorije tek “Brozov crveni nakot“.

Pa je logika jasna, ako u herojskoj bosanskoj Krajini sa Banjalukom i u crnogorskom antifašističkom Nikšiću, Draža Mihailović, koji kao vampir uz pomoć Crkve Srbije ustaje iz mrtvih, a onda na pogonsko gorivo prvih ljudi tih gradova ulazi u mejnstrim život kao normalan i dobar povijesni lik-kažem ako je prošlo u Nikšiću i Banjaluci, proći će svugdje.

Metodije Ostojić rusko-četnički prezenter

A za poziciju prezentera zločinca Draže Mihailovića i ruskih bandita kao dobrih momaka u Nikšiću, nije bez neke izabran baš episkop Metodije Ostojić.

To vam je isti onaj sveštenik Crkve Srbije što je 8. avgusta prošle godine pričešćivao neočetnike i putinofile svih fela u selu Gornje Zaostro kod Berana.

Tu je episkop Ostojić, održao parastos četničkim glavešinama, Pavlu Đurišiću i Dragoljubu Mihailoviću, odgovornim za masovne pokolje civila i druge ratne zločine, te ostalim, kako je kazao, „komandantima”.

Što bi se reklo, vršio je samo logističke pripreme za Nikšić. Jer kad je prošlo u Beranama, proći će i u Nikšiću ove godine. Ljudima je svejedno.

Rečeno-učinjeno!

Danas u gradu heroju parastos kvislingu Draži. I to je prošlo! Unormaljivanje nenormalnog u realnom vremenu.

Neka se dogodine pripremi Podgorica! Pa ko voli nek izvoli!

A šta bi na nikšićki parastos četniku Draži, komandantu svojih ubica rekao narodni heroj Ljubo Čupić? Nasmijao bi se, kao što se i pred streljačkim strojem smijao četničkim ubicama u lice i pljunuo bi popove-lopove i jadnike iz grada Nikšića što grad pretvaraju u četničku kasabicu!

(CdM)