Vijest glasi da je čuvena četnička muzička maskota Baja Mali Knindža najavio kako će povodom Dana državnosti Srbije organizovati koncert za djecu u sali Osnovne škole „Branko Radičević“ u Banjaluci.

E sad, postavlja se pitane, ko je dotični da može tako najavljivati nastupe za najmlađe? I to još za dan državnosti susjedne zemlje? I to uz činjenicu da on ima veze sa dječijim pjesmicama koliko i Dodik sa pristojnošću i bontonom.

Naravski, niti se tu šta direktno pitao Mali Baja, niti je mogao sam sebi dati odobrenje da četniča pred djecom u osnovnoj školi.

Pa bi prava vijest trebala da glasi kako je u organizaciji Dodikovih glavešina Baja Mali Knindža spreman da održi (patriotski) koncert banjalučkim osnovnoškolcima.

Ko ne voli Baju, mrzi Srbe?

A da je to tako, svjedoči i glavni Dodikov Baja za Banjaluku i ta njena sela, doktor Vlado Đajić, čije ime ponosno stoji u dnu bizarnog plakata i krsti se organizatorom.

E taj isti doktor Đajić je uzeo na zub pojedine roditelje koji su se pobunili protiv nastupa četničkog rikala.

Zapravo u čitavom ovom nacionalističkom, da ne kažem nacističkom ludilu raduje vijest da uopšte postoje mladi ljudi koji imaju još mlađu djecu i koji se bune protiv Baje i bajinih, istih onih koji bi trovali najmlađe i njihov sluh u najranijem životnom periodu.

– Sramota, djeca nemaju gdje da rade fizičko, ali se zato sala galantno ustupa jednom šatorskom pjevaču koji se proslavio na zborovima – kaže jedan nezadovoljni tata za Srpskainfo.

Ali ne lezi vraže, narečeni Vlado Đajić je UDBA-škim metodama krenuo da se buni i da etiketira sve one kojima smeta milozvučno dranje džepnog četnika sa EU pasošem. Pa je nakon pobune roditelja reagovao poručivši im da su „srbomrsci“.

„Nisu to riječi roditelja, već srbomrzaca koji ne vole ni Srbiju, ni Republiku Srpsku, ni patriotizam. To nisu zabrinuti roditelji, to je politička hajka“, kazao je Đajić na konferenciji za medije u UKC-u RS.

Jer, naravski, ako volite Srbiju i RS morate pjevati četničke pjesme, morate se klanjati ljubitelju ratnih zločinaca i najnižem organskom obliku postojanja koji za sebe kaže da je “pjevač“. Neće valjda djeca slušati, pazite sad, muziku za djecu. Ili – neće djeca slušati valjda zli rock and roll ili gluho bilo hip hop ili jazz ili ostale zapadne novotarije. Samo gusle brale, urlanje, ojkanje, četničanje, pojanje i eventualno kakvu rusku popevku da se imaju kako dočekati Putinove izmaštane horde. Sa istoka!

Kakav Baja, takav entitet i takve škole

Tako se bilda nacionalni mišić Đajiću i ekipo!

Doduše, Baja ovaj Mali Knindža je odlikovan Ordenom Njegoša od strane težeg Baje, Dodika. Prevrće se u grobu Njegoš. No, kakav Baja, takva i muzika, takav entitet, i takve i osnovne škole.

Logično!

Odlično je zapravo što cijela ta Dodikova kamarila kroz bizarni afinitet za muziku, ako je ovo uopšte muzika pokazuje svoje umjetničke, emocionalne, intelektualne i životne potencijale i vrijednosti. A one su iste kao i u medvjeda u šumi, ako i tolike.

Ali, pazite, nije to sve, dabome. Napižđeni Đajić je kazao kako je, pazite sad, riječ o koncertu za djecu gdje će se igrati i pjevati te neće biti alkohola, a vjeruje kako će doći veliki broj djece i roditelja.

Pa najbolje da osmogodišnjacima date mlake pive, hladnog pečenja, začepite im jedno uho i neka riču, buču i mjauču kao i Dodikov i Đajićev muzički uzor. Onda bi sve bilo potaman (sic!).

Mogu komotno onu „Gotov je, gotov je, ubiće ga žena, uš’o je u treći karton Heinekena“

Dobro, sad će neki pitati, a šta radi “opozicija“ u Banjaluci, koja je, gle čuda, na vlasti u tom gradu? Eno je kuka, što njima nije palo na pamet da dovedu muzičku konkubinu ratnih zločinaca.

Ali, kako god se završi ova bizarna saga koja pokazuje da je Banjaluka samo jedna blatnjava kasabica srpskog sveta, jedna autobuska stanica na kojoj silazi samo ko mora, predložio bih organizatorima da koncert naslove po jednoj Bajinoj pjesmi, „Moj je tata zločinac iz rata!“

Inače stihovi odu ovako, pa vi sami sebi stavljajte zvjezdice.

„Moj je tata zločinac iz rata. Vi se potrudite, pa ga osudite. Nema niko muda da vodi ga do suda“.

U ovoj pjesmi imamo sve: Zločinca tatu kao centralnu figuru-djeca vole tatu, a Baja zločince; tu su i muški reproduktivni organi, jer šta je aluzija ako nije seksualna, i naravno sud i Haag, kao najnovije srpsko luzersko Kosovo i mitomansko mjesto za lagarije i lažne žrtve.

Sve u svemu, još jedan običan dan u blentitetu.

(Radio Sarajevo/foto: Autonomija)