Vijest glasi da je Radoslav Brđanin, bivši šef Kriznog štaba Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajina i osuđeni ratni zločinac preminuo u srijedu na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske. I dok se javnost prisjećala zločinačkog puta ovog nečovjeka, oglasio se Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH da još jednom pokaže svoju sramnu i necivilizovanu stranu ličnosti.
Kad zločinac (p)ostane rodoljub
Tako Dodik na svom zvaničnom tviter nalogu piše:
“Duboko me je potresla vijest o smrti Radoslava Brđanina, velikog patriote koji je veći dio svog života žrtvovao za slobodu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima. Bivši šef Kriznog štaba Srpske Autonomne Oblasti Krajina Radoslav Brđanin ostaće upisan posebnim slovima u istoriji srpskog naroda, koji je njegovim odlaskom izgubio iskrenog i pravog rodoljuba…“
Hajmo samo malo, na čas, da osvijetlimo tu stranu Brđaninove ličnosti, koji je bio “veliki patriota“ i koji će biti “upisan posebnim slovima u istoriju srpskog naroda“, a koji je njegovim odlaskom “izgubio iskrenog i pravog rodoljuba“.
Da podsjetim, Brđanina je MKSJ je 2007. pravosnažno proglasio bez svake sumnje krivim za zločine koji uključuju progone, mučenje, deportacije i prisilno premještanje počinjene nad nesrpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, a naročito tokom 1992. godine.
Da li Dodik žali Brđanina što je nadopunjavao zločinački triling Mladić-Karadžić-Plavšićeva i tako gurnuo cjelokupan srpski narod u regresiju, povijesni nazadak i sramotu, dok je sve druge i drugačije tretirao ne kao građane drugog reda, nego kao bezvrijedne humanoide, koji mogu postojati na teritoriji “srpskih zemlja“ tek kao roblje. I to samo pojedini.
Na suđenju Brđaninu se kaže:
“Optuženi je otvoreno govorio protiv miješanih brakova, a jednom prilikom je otišao tako daleko da je sugerisao da djecu iz miješanih brakova treba baciti u rijeku Vrbas i ona koja isplivaju, biće srpska djeca”.
E to podržava Dodik i tome se klanja Dodik!
Jer to je “rodoljublje“ po Miloradu Dodiku, koji suze roni nad preminulim zločincem Brđaninom. I Dodik ga baš zbog toga i poštuje! I ne samo on, jer nemojte zaboraviti da je smrt Brđaninova došla Dodiku kao “kec na11“, kako bi mogao da veliča ultranacionalizam i četništvo u izbornoj utrci. A zbog koga i za koga? Zbog glasača, koji će ovu Dodikovu sramnu izjavu uzeti kao veliki predizborni plus. Što nam govori ponešto i o glasačima i stanju stvari u entitetu Republika Srpska, ne samo o Dodiku.
Bacati djecu u Vrbas, pa koje ispliva da bude srpsko, je li to budućnost RS-a?
Ne, to je njena simbolička i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. To su anticivilizacijski temelji, a najstrašnije od svega je ideološki kontinuitet- od Brđanina 1992. do Dodika 2022.
Ako su Hitler i Staljin mogli imati logore, možemo i mi!
Onda je pitanje da li se Milorad Dodik zalaže za takav entitet samo retoričko. Naravno da se zalaže i ništa se promijenilo nije zadnje tri decenije, samo je glas zla nekad jači, drčniji i konkretniji a nekad zbog međunarodnih okolnosti slabiji.
A pročitajte sad i ovo. U jednom TV nastupu 29. avgusta 1992. taj i takav zločinac Radoslav Brđanin izjavio je sljedeće: „Ko nije lojalan neka ide, a ono malo lojalnih Hrvata i Muslimana neka ostane. Što reče Šešelj za 7.000 Albanaca na Kosovu, držaće ih ko malo vode na dlanu, tako ćemo i mi sa ovih naših 1.200 do 1.500 Muslimana i Hrvata… Ako su Hitler, Staljin i Čerčil mogli imati radne logore možemo i mi. Pa ljudi moji, mi smo u ratu“.
(Izvor: Peščanik: Radoslav Brđanin – doprinos zločinima)
Dakle, Radoslav Brđanin je jako bitan jer je do kraja transparentan i jasnim, zločinačkim jezikom prezentuje ne samo namjere Karadžića i Mladića, nego i način funkcionisanja RS-a.
Dvije riječi – etničko čišćenje!
Dakle, plan je postojao, plan je usvojen i po planu se radilo, a plan je bio genocidan i rasistički. I ne samo genocid, po planu su zastupljeni elitocid i urbicid i u formi ubijanja i u formi etničkog čišćenja. Na koncu, potvrdiće se i u praksi da je Brđanin uradio ono što je naumio i iz Banjaluke protjerao preko 70 hiljada nesrba, a RS je formirala najmonstruoznije logore, na kojima bi im pozavidjeli i Hitler i Staljin, doslovno. Pa je Brđanin bio i arhitekta i vizionar zla.
Eto, za takvim Brđaninom žali Milorad Dodik, a što je, kažem, posve razumljivo ako vidimo Dodika i čujemo njegovu nakaradnu retoriku.
Na koncu, Dodik se sasvim, opasno približio jednom svijetu ništenja u kome se zločinci uzdižu čak i iznad heroja i postaju politički alat i priprema terena za nove zločince. I tu Brđanin nije izuzetak, jer će se tek mrtav preseliti u to idolopokloničko carstvo.
U konačnici, Radoslav Brđanin je zvanično pomagao i podržavao pripadnike snaga bosanskih Srba u izvršenju više ubistava, među kojima su dva najmasovnija: ubistvo oko 140 bošnjačkih i hrvatskih civila u Kozarcu oko 24. maja 1992. i ubistvo najmanje 300 muškaraca Bošnjaka i Hrvata u selu Bišćani 20. jula 1992. godine, tako da priče o njegovim “čistim rukama i prljavom jeziku“, padaju u vodu.
Za Brđanina su Bošnjaci bili “balije“ i “ološ“
Ako na sve ovo dodamo da je svakim dijelom svog bića omalovažavao druge i drugačije, da su izrazi “balija“, “nekrst“, “gamad“, “građanin drugog reda“ u potpunosti zaživili upravo zahvaljujući zločicu Brđaninu, stvar je toliko jasna da ovdje i ne moramo više govoriti o njemu.
Ovdje zato govorimo o jednoj zločinačkoj politici kontinuiteta, koja podržava Brđanina i brđanine, ne uprkos svim ovim zlodjelima, nego baš zbog ovih počinjenih zlodjela. Ovdje govorimo o politici kontinuiteta etničkog čišćenja, a koja je preko Brđanina i ostalih, preko prijedorskih Bijelih traka finalizovana genocidom u Srebrenici. I ovdje ponajviše govorimo o nastavku takve politka, kojom se zločinci ne samo slave, nego, kažem, postaju i ostaju politički žetoni, kojim se dobijaju izbori. Ako će Radoslav Brđanin biti svjetionik zla, onda se zaista ničemu dobrom ne možemo nadati, a ako je svjetioničar Milorad Dodik, onda opet možemo razmišljati o strukturi, biti, nakani i načinu nastanka entiteta Republika Srpska, jer ponavljam, ljudi će glasati za Dodika, ne uprkos ovoj izjavi, nego baš zbog nje.
I na koncu, dozvolite mi da ovaj kroki beščašća obogatim jednom pričom, moje poznanice, Banjalučanke Alme Popović Dronjak, koja u intimnoj ispovijesti glede smrti zločinca Brđanina, na koncu kaže ovo:
“Žalosno je što je moja (majka) Ismeta, kada je gledala izricanje presude u Hagu, rekla da joj je njega žao, jer je mislio da se ta sila nikada završiti neće. Žao mi je njegove porodice, one nisu krive i njima je sigurno teško, jer otac je otac…”
Ovo vam govori o ljudskoj i civilizacijskoj snazi praštanja i snazi brige za druge, nevine, po makar bili i najbliža rodbina zločinca. Majka Ismeta, koja je šikanirana, zlostavljanja, ponižavana u Brđaninovom režimu saosjeća sa njegovom porodicom.
Sa druge strane, Milorad Dodik, ne da ne prašta, nego na zločinački plamen dolijeva ulje rata, jer on podržava i zločinca i njegov rat i rezultate tog zločinačkog rada, on opet targetira one koji su bili targetirani 1992.
Kontinuitet zla se nastavlja…
STUPS: Hulja