Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Dodik podržava četnike koji su mu pucali u djedove

Stav 26. nov 2022.
4 min čitanja

"Ljubomorno zapijevanje i priča o kiselom i nedostižnom grožđu"

Milorad Dodik se potrudio i ove godine da svojim lažima, podmetačinama i izvrtanjem povijesne istine pokuša ogaditi Dan državnosti svim građanima Bosne i Hercegovine. Prije no što se osvrnem na najnovije Dodikove priproste bestijalnosti valja, po ko zna koji put, ponovit da je Milorad Dodik na grbači poreskih obveznika BiH, a da mu državljanstvo tako omražene zemlje omogućava obnašanje svih funkcija i daje mu na koncu status moći, a koja ga štiti i od sile zakona.

Ako je ikome Banjaluka političko inostranstvo, onda je Dodiku

Kako god, Milorad Dodik se ovog 25. novembra prvo obrušio na Željka Komića i instituciju Predsjedništva zemlje:

“Zanimljivo je da je Željko Komšić za prvu neslužbenu posjetu u inostranstvu izabrao Banju Luku. To je najobičniji provokator i folirant, koji nema šta da traži u Banjoj Luci. Bolje da je otišao u Livno, umjesto što nas provocira i vrijeđa”, siktao je Dodik na Twitteru.

Treba još jednom, ne zbog Komšića, nego zbog građana BiH ponoviti da je Banjaluka ne samo u Bosni i Hercegovini, nego da je drugi po veličini bosanskohercegovački grad sa nemjerljivim kulturnim i povijesnim naslijeđem za cijelu zemlju. Dakle, Banjaluka je bila, jeste i biće u Bosni i Hercegovini, šta god Dodik mislio o tome.

A ako ćemo mak na konac, baš je Milorad Dodik u političkom inostranstvu, kada je u Banjaluci, jer treba podsjetiti da njegov SNSD već duže od dvije godine ne drži grad na Vrbasu u svojoj šaci.

Bez obzira na to što je tzv. opozicija u mnogo čemu radikalnija od Milorada Dodika, prosto je pusti fakat da baš on nije suveren u Banjaluci. Željko Komšić je, bez želje da ga branim, sa druge strane glasovima Bosanaca i Hercegovaca dobio puno povjerenje da iznova bude član Predsjedništva BiH, dok se Milorad Dodik, poraženi i ponižen povukao sa iste te funkcije u Predsjedništvu, pa se ova Dodikova izjava osim klasičnog negiranja državnosti vlastite zemlje može podvesti i pod ljubomorno zapijevanje i priču o kiselom i nedostižnom grožđu za Dodika.

Milorade, ZAVNOBiH je stariji od AVNOJ-a i ti to znaš!

Ali, naravno nije se tu zaustavio prvi čovjek manjeg BiH entiteta, nego je nastavio sa bestijalnostima, povijesnim lažima i falsifikatima.

Prvo je izjavio Srni da 25. novembar nije Dan državnosti BiH, čak ni svojom simbolikom, pa dodao da on to ne bi mogao biti i da su svi u BiH, a nisu, pristali da se taj datum obilježava kao takav.

“Ako nema AVNOJ-a, a nema, onda nema ni ZAVNOBiH-a na koji se političko Sarajevo godinama poziva“, poručuje Dodik.

I ovo je jako bitna stavka u Dodikovoj i ne samo njegovoj agendi laži. Jer se radi o klasičnoj zamjeni teza. Podsjetiću vas, upravo je ZAVNOBiH dao legitimitet i konstitutivnost AVNOJ-u, a onih šest baklji svih republika davale su svjetlost bivšoj Jugoslaviji, a ne obrnuto. Nikako obrnuto!

Teza da bez AVNOJ-a nema ZAVNOBiH jednostavno ne stoji, jer je ZAVNOBiH institucionalno, korijenski, identitetski, a ako hoćete i povijesno stariji. Sa tim se nikada nisu slagale velikosrpske elite, kojima je Jugoslavija oduvijek bila samo i jedno ‘Srboslavija’ ili ‘Velika Srbija’ koja ima izlaz na more. Baš to!

Zavojevački ratovi Srbije sa JNA kao oružjem i alatom su pokazali kako funkcionišu Dodikove hipoteze na terenu. Jer JNA je slana da brani teritorije imaginarne ‘Srboslavije’, a ne Jugoslavije. Srpski ideolozi su se kleli da je AVNOJ stariji od Zemaljskih antifašističkih vijeća narodnog oslobođenja jugoslovenskih republika i da JNA navodno tenkovima brani Jugoslaviju, dok je ona radila šta-ubijala građane narečene Jugoslavije. Od Triglava do Vukovara, Sarajeva i Prizrena.

Naravno ta podmetačina više nigdje ne može proći osim u entitetu Republika Srpska, gdje je Dodik koristi kako bio pokušao da napljuje Dan državnosti BiH.

Dodikovi preci su bili borci za ZAVNOBiH

Ali, naravski ni to nije sve, jer da bi bila kompletna ova sramna priča mora biti ispričana i na ličnom, na “ja“ nivou, pa se Milorad Dodik potrudio da u odbarni neodbranjivog napljuje i svoju vlastitu porodicu. Tako on u svom obraćanju Srni kaže:

“Nepodnošljivo je da potomci onih koji su bili pripadnici handžar divizije, poput Bakira Izetbegovića, hrvatsko cvijeće kako su ih zvali, danas govore o ZAVNOBiH-u i antifašističkoj prošlosti svog naroda, a ja, čija su oba djeda bila u partizanskom pokretu, kao eto ne njegujem antifašističke vrijednosti. I ne samo ja, nego hiljade srpskih porodica koje su potomci žrtava fašizma.“

Prvo Dodik pokušava starom retorikom, koja je obična laž, blatiti svakog drugog i drugačijeg i to ne samo porodicu Izetbegović nego i sve Bošnjake.

Ali drugo, po meni mnogo važnije, Dodik kaže kako su mu oba djeda bila u partizanima, a zaboravlja da kaže kako je baš on odnedavno počeo da podržava četnike kao “drugi oslobodilački pokret“, kazavši prije dvije godine da su četnici bili “otadžbinska vojska i dio savezničkih snaga“.

Dakle Dodik podržava iste one fašističke četnike koji su mu pucali u djedove. Možete li shvatiti razmjere obmane kad pljujete po svojim antifašističkim precima i ZAVNOBiH-u kao njihovom naslijeđu zarad dnevnopolitičkih nacionalističkih poena?

Možete li shvatiti osobu koja 2019, kaže za četnike:

“Nikada nisam mogao prihvatiti i negativan odnos sam imao prema tome da su četnici 1942. na Kozari ušli i borili se protiv partizana i da su zarobili zbjeg koje su predali ustašama, a kasnije su bili poklani u Jasenovcu. S takvim četnicima koji su spremni da svoj narod gurnu pod nož ustašama, bio sam protiv…“?

Pa onda okrene glavu od zla i danas četnike naziva “otadžbinskom vojskom i dijelom savezničkih snaga“?

Dabome Milorade da ne njeguješ antifašističke vrijednosti, ti si pljunuo po svojim precima!

Eto, to je Milorad Dodik ovog Dana državnosti. I zapravo njegove izjave nam govore da je Bosni i Hercegovini potrebno više nego ikad jedinstvo svih njenih građana i građanki, kako bi očuvali jedinstvenu, nedjeljivu, multietničku, antifašističku i građansku zemlju.

Zemlju kojoj su udareni novovjekovni temelji, upravo na tim principima u Mrkonjić Gradu 1943.

(Al Jazeera, foto: Autonomija)