Skip to main content

‘Doći će vrijeme kada će se činjenice o genocidu u Srebrenici morati prihvatiti’

Jugoslavija 09. dec 2023.
4 min čitanja

"Konvencija o genocidu iz 1948. omogućuje nam da analiziramo priznanje entiteta Republike Srpske u Daytonu kao nagradu za pokušaj genocida"

Slogan koji je po prihvatanju Konvencije o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida prije 75 godina, potaknute holokaustom, imao snažno značenje, sredinom ‘90-ih godina prošlog stoljeća srušen je kao pješčana kula kada je vojska bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini porušila međunarodno pravo, poharala Srebrenicu i počinila najgore krvoproliće na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

I opet, nakon srebreničkog genocida u kojem je ubijeno više od 8.000 ljudi, koji su takvim potvrdili Haški sud u presudama Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, kao i mnogobrojne druge međunarodne institucije, taj „snažni“ slogan je ponovo ubačen u retoriku međunarodnih zvaničnika. I nakon Srebrenice, bilo je „nikad više“, ali aktuelna dešavanja u Ukrajini i Gazi krvava su svjedočanstva da se historija uporno ponavlja, a slogan gubi smisao.

Historija nije ostala u prošlosti niti na našim prostorima, gdje i 28 godina nakon srebreničkog genocida, postoje stalna poricanja zločina, glorifikacija počinilaca, a nerijetko i pozivi za njegovim ponavljanjem.

Na 9. decembar, Međunarodni dan sjećanja i dostojanstva žrtava zločina genocida i sprečavanja tog zločina, Bosna i Hercegovina ne samo da nije zaliječila rane iz ‘90-ih, nego još nije napravila značajnije kolektivne korake na suočavanju sa prošlosti i zajedničkom pristupu prosperitetnijoj budućnosti.

‘Presude su najvažnije’

Štaviše, u Bosni i Hercegovini prošlost i dalje ima primat nad budućnošću. Mračne lekcije iz prošlosti, očito, nisu naučene, kako u svijetu, tako i u BiH, koja još grca u postratnim mučnim raspravama o tome čija je historija tačnija, bez obzira na to što su međunarodne insitucije to utvrdile.

„Nisam siguran koje je lekcije svijet naučio iz srebreničkog genocida, ali vjerujem da smo mi koji se zalažemo za istinu i pravdu u Bosni i Hercegovini naučili iz problematičnih grešaka Dejtonskog mirovnog sporazuma“, kaže Al Jazeeri David Pettigrew, profesor filozofije na američkom Univerzitetu Southern Connecticut i član programa za izučavanje genocida na Univerzitetu Yale.

„Konvencija o genocidu iz 1948. omogućuje nam da analiziramo priznanje entiteta Republike Srpske u Daytonu kao nagradu za pokušaj genocida. To je bilo nedopustivo i nemoralno. Naučili smo da se Bosna i Hercegovina mora shvatiti kao postgenocidno društvo u kojem su inicijative tranzicijske pravde kao što su pravo na istinu i spomen obilježja ključni za budućnost“, kaže Pettigrew.

U povodu Dana sjećanja i dostojanstva žrtava zločina genocida i sprečavanja tog zločina, Pettigrew, kaže da je, kada se govori o Srebrenici, od najveće važnosti da su „ratni zločini počinjeni u Srebrenici pred Haškim sudom, u slučajevima protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, okarakterizirani kao genocid“.

No, uprkos tome, decenijama postoji trend poricanja te činjenice u korist iskrivljavanja historije, protiv čega se, kako kaže treba boriti, zbog „velike opasnosti da se istina o genocidu vremenom iskrivi od strane onih koji je negiraju“.

„Proteklih godina sam saznao za ploču na ruskom pravoslavnom krstu u Vidrićima koja zločine – koji su ocijenjeni kao genocid i drugi ratni zločini – spominje kao odbrambeno-otadžbinski rat”, navodi Pettigrew jedan od oblika negiranja genocida. „Ploča također odaje počast srpskim i ruskim vojnicima, uz tvrdnju da je zemlja natopljena njihovom krvlju zavjet sinovima da će braniti zemlju u budućnosti“.

‘Korištenje državnih institucija za negiranje genocida’

Upozorava da takva ideologija, zapravo, potiče na ponavljanje zločina.

„Ploču bi trebalo ukloniti, ali nažalost ovo nije jedini primjer takvog huškanja. U Višegradu postoji još jedan ruski pravoslavni krst gdje se svake godine odaje počast ruskim vojnicima. Spomenici širom Republike Srpske obilježavaju ‘borce’ ili ‘branioce’ Republike Srpske.

Entitet Republika Srpska ima zakon o veličanju ‘heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata’, što se u stvarnosti odnosi na počinitelje genocida i drugih ratnih zločina. Za proučavatelje genocida i prema zakonu EU-a, poricanje genocida umanjuje patnju ciljane grupe i čini ih ranjivima na ponavljanje zločina. Ove ploče i spomen obilježja su oblik revizionizma i negiranja kojim se iskrivljuje istina o genocidu“, kaže američki profesor.

Negatora genocida će, kako kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, uvijek biti. Problem vidi u nečemu drugom – njegovom poricanju kroz institucije u Bosni i Hercegovini.

„Činjenica je da će u suštini, negatora uvijek biti, pojedinaca ili historičara koji imaju neka svoja mišljenja. To je činjenica, kao što postoje ljudi koji i danas negiraju holokaust“, kaže. „Nama u Bosni i Hercegovini najveći problem je to što se institucije države koriste u te svrhe. Sredstva koja se izdvajaju za njih, zapravo se izdvajaju i za negiranje zločina koji su počinjeni. To se mora izbaciti iz sistema da bi on bio funkcionalan“.

I pored mnogobrojnih nastojanja da se genocid u Srebrenici predstavi drugačijim, Pettigrew je ipak uvjerenja da se to neće desiti.

„Postoji niz važnih inicijativa širom svijeta kako bi se osiguralo da se genocid u Srebrenici ne zaboravi. Recimo, u Connecticutu, državi u kojoj živim, zakonodavno tijelo je ove godine jednoglasno donijelo zakon kojim se 11. juli u SAD-u proglašava kao Dan sjećanja na genocid u Bosni i Hercegovini. To je bio važan korak u nastojanjima da se podigne svijest o istini o genocidu. Važno je da naši nastavnici u državnim školama mogu svoje učenike naučiti istini o genocidu u Srebrenici i drugim ratnim zločinima. Sada apeliramo na Generalnu skupštinu UN-a da 11. jula proglasi službenim međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ove obrazovne inicijative doprinose podizanju svijesti o genocidu kako bi se osiguralo da se ne zaboravi“, dodao je Pettigrew.

Činjenica je da se uprkos međunarodnim presudama i 28 godina poslije genocid u dijelu Bosne i Hercegovine i Srbiji nekažnjeno negira, a osuđeni zločinci slave.

Za promjenu takve kulture veličanja i poricanja genocida će, kaže Pettigrew, trebati dosta vremena, mora se početi „sada“, procesuiranjem veličanja ratnih zločina i negiranja genocida od strane Tužilaštva BiH.

‘Jednom će se morati suočiti sa stvarnošću’

„(Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Milorad) Dodik potpuno nekažnjeno negira genocid. Nedavno je ustvrdio da je ‘priča o navodnom genocidu i stradanju Bošnjaka’ – lažna. Riječ je o negiranju genocida i trivijalizaciji stradanja žrtava. To je uvredljivo i ismijava pravnu državu. Ukoliko tužilac BiH nije u stanju voditi krivično gonjenje, Ured visokog predstavnika trebao bi dovesti tim međunarodnih tužilaca koji ne bi bili ograničeni političkim opredjeljenjima“, kaže Pettigrew, te dodaje da bi to trebale pratiti i druge akcije.

„To su edukativni programi koji bi podizali svijest o istini o genocidu među stanovnicima entiteta Republika Srpska. Mora se podržati preživjele u njihovim nastojanjima da uspostave ploče i spomen-muzeje na mjestima stradanja kao što su Barutni magacin u Kalinoviku, Sportska dvorana ‘Partizan’ u Foči i skladište u Kravici. To bi omogućilo obrazovanje budućih generacija. Vjerujem da smo naučili o važnosti podrške preživjelima dok govore vlastitu istinu o genocidu i drugim ratnim zločinima“, zaključio je.

No, da li će se u Bosni i Hercegovini ikada desiti ovo o čemu govori Pettigrew?

Tahirović kaže da hoće, ali i da će trebati vremena za to.

„Jednom će morati doći vrijeme kada ćemo se morati složiti i prihvatiti činjenice“, govori Tahirović. „Bol postoji i majke Srebrenice to najviše osjećaju. No, one su spremne nositi se s tim bolom. Nema porodice u Bosni i Hercegovini koja nije doživjela određena stradanja. To je bilo kolektivno stradanje, ali jednom će se svi morati suočiti sa stvarnošću koja je iza nas.

Nešto od čega trebamo početi su upravo činjenice koje su već utvrđene od strane sudova u regiji i u Hagu. To nam treba biti temelj, a onda možemo početi govoriti i o mnogim drugim stvarima“.

(Al Jazeera)