Gledajući izvana, ne čini mi se da je suverenistička Crna Gora unaprijed poražena na ovim izborima, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero.

-Uprkos intervencijama režima u Beogradu i otvorenom djelovanju, na primjer operativaca Vučićeve BIA (sjetite se samo klerikalnog desanta na Cetinje, radi inauguracije gospodina Mičovića u manastiru koji je crnogorska nacionalna svetinja), svi ti Krivokapići, Abazovići, Bečići, Mandići i kako se već zovu akteri iz tri Vučićeve, Radovićeve, ali i Putinove kolone, nisu sposobni organizovati funkcionalnu vlast. Sada se ti isti, koji ne mogu uspostaviti parlamentarnu većinu koja može obaviti nešto pozitivno, takmiče za poziciju koja ima ograničenu izvršnu moć, ali je važna za državnu stabilnost i krizno upravljanje. Meni se čini da birači u Crnoj Gori vrlo dobro znaju da je od avgusta 2020. jedino predsjednik u Crnoj Gori bio garant elementarne političke stabilnosti – kaže on.

Ističe da ova parlamentarna većina ne može djelovati, nije sposobna okupiti se oko pozitivnog programa, niti ima ljude sposobne upravljati javnim poslovima.

POBJEDA: Crna Gora je pod ogromnim uticajem Beograda, a samim tim i Moskve, uoči predsjedničkih izbora,da li mislite da suverenisti uopšte imaju šanse pored tog ogromnog novca koji se iz Beograda sliva u Crnu Gori, da ne pominjemo ogromni medijski uticaj?

ĐENERO: U pravu ste kad nabrajate opasnosti koje ugrožavaju konstitucionalni poredak i mogućnost sprovođenja slobodnih i poštenih izbora, u ovom slučaju za Predsjednika Republike, u Crnoj Gori. Politički reljef Crne Gore ozbiljno je ugrožen još prije parlamentarnih izbora 2020. godine, a otad je situacija samo gora. Možda nisam u pravu, ali koliko vidim izvana, danas možemo govoriti o samo tri medija koja profesionalnim radom doprinose slobodnoj javnosti, a među njima Vaš dnevnik ima i najdužuu tradiciju, i najveći domet i novinarski potencijal.

Režim u Beogradu koji je prožet neviđenom korupcijom i neprozirnošću upravljanja javnim fondovima, raspolaže ogromnim crnim fondovima s kojima može bez kontrole disponirati i koristiti se njima za ostvarivanje svojih ciljeva, a predsjednik Vučić je izrazito vješt i u korištenju onim što zovemo „proizvedenom opozicijom” (producet opposition), pa i stvaranju privida o navodno opozicionalnim medijima, čiji vlasnici svejedno u projektima Aleksandra Vučića zdušno obavljaju poslove u njegovu korist. U konačnici, ne treba se zavaravati da je politika pokušaja da Beograd potpuno podjarmi Crnu Goru ograničena samo na režim, a u krizi koja se trenutno odvija, vezano uz provođenje Evropskog plana (Išingerevog, Njemačko-francuskog, kako hoćete) pokazuje kako je i stari termin o „demokratskoj opoziciji” u Srbiji izgubio smisao.

Režim u Beogradu ima brojne „kosture u ormaru”, a neki govore i o povezanosti mafije (konkretno narko mafijskih struktura) s finansiranjem tajnih režimskih operacija. Ne treba drugo nego sjetiti se afere Jovanjica, koju režim sistemski zataškava ili novijeg slučaja s plantažama marihuane u Kosovskoj Mitrovici, u vlasništvu aktera koje je vrh Vučićevog režima još donedavno vatreno branio.

U diplomatskim kuloarima nagađa se o nevjerojatnoj svoti od 20 miliona eura, koji su navodno ušli u Crnu Goru radi tajnih ilegalnih izbornih operacija.

Ipak, gledajući izvana, ne čini mi se da je suverenistička Crna Gora unaprijed poražena na ovim izborima. Uprkos silnoj energiji i novcu, unatoč otvorenom uplitanju Crkve Srbije u izborni proces, sve je završilo tankom pobjedom od jednog glasa više u parlamentu, ali s ljudima koji su potpuno nesposobni za upravljanje državom. Uprkos intervencijama režima u Beogradu i otvorenom djelovanju, na primjer operativaca Vučićeve BIA (sjetite se samo klerikalnog desanta na Cetinje, radi inauguracije gospodina Mičovića u manastiru koji je crnogorska nacionalna svetinja), svi ti Krivokapići, Abazovići, Bečići, Mandići i kako se već zovu akteri iz tri Vučićeve, Radovićeve, ali i Putinove kolone, nisu sposobni organizovati funkcionalnu vlast.

Sada se ti isti, koji ne mogu uspostaviti parlamentarnu većinu koja može obaviti nešto pozitivno, takmiče za poziciju koja ima ograničenu izvršnu moć, ali je važna za državnu stabilnost i krizno upravljanje. Meni se čini da birači u Crnoj Gori vrlo dobro znaju da je od augusta 2020. jedino Predsjednik Republike u Crnoj Gori bio garant elementarne političke stabilnosti.

I na kraju, lajtmotiv svih kampanja velikosrpskih i proruskih organizacija, ali i retorike Beograda u odnosu na administracije koje je predvodio DPS, bila je priča o korupciji. Malo je pouzdanih alata za mjerenje korupcije, a jedan od rijetkih upotrebljivih je Indeks percepcije korupcije, što ga svake godine publicira Transparency Intenational.

U odnosu na 2020. Crna Gora u 2020 nije napredovala u ograničavanju rizika od korupcije, ali valja reći da crngorski rezultat i nije „tako strašan” – njen indeks percepcije korupcije neznatno je povoljniji od svjetskog prosjeka, iznosi 45 od 100 mogućih bodova (što više bodova, manji je rizik korupcije), pa je na svjetskoj razini Crna Gora na 65 mjestu ljestvice. Srbija, koja je tako rado govorila o korumpiranosti administracije i javnih vlasti u Crnoj Gori i lično o predsjedniku Milu Đukanoviću, na ljestvici Transparency International stoji daleko daleko lošije od Crne Gore. Sa samo 36 bodova bitno je ispod svjetskog prosjeka rizika od korupcije, a na toj je ljestvici dijeli s devet zemalja poziciju od 101. do 109. mjesta.

POBJEDA: Predviđate li brzo organizovanje parlamentarnih izbora ili očekujete da će se Abazović održati na vlasti?

ĐENERO: Jedan od mojih profesora me učio da nikad ne treba pristati iznositi predviđanja u politici, jer je uvijek u igri previše faktora, a da biste mogli biti sigurni u svoju prognozu. Moguće je, međutim, reći da Crna Gora nema druge mogućnosti nego sprovesti prijevremene parlamentarne izbore i tako osigurati novi početak rada demokratskih institucija.

Ova parlamentarna većina ne može djelovati, nije sposobna okupiti se oko pozitivnog programa, nema niti ljude sposobne upravljati javnim poslovima. Vlade na čelu s Zdravkom Krivokapićem i Dritanom Abazovićem uvele su Crnu Goru u ozbiljnu konstitucionalnu krizu, koja je mogla nepredvidljivo završiti, a ovog puta su blagotvorni bili uticaje Evropske unije i euroatlantskih saveznika, ali i državnička pozicija Predsjednika Republike, koji je obavio svoj posao sidra stabilnosti, koliko god su ga „kolonisti” u tome pokušavali spriječiti i derogirati mu ustavne ovlasti.

POBJEDA: Kako se Zapad postavio u Crnoj Gori; da li je dovoljno jasno podržao proevropske snage, ko su favoriti Zapada u Crnoj Gori?

ĐENERO: Budući da me ovo pitate, jasno je da nešto nije u redu. Evropska unija je ozbiljno pogriješila kad je u svojoj retorici insistirala, prije prethodnih parlamentarnih izbora, na nužnosti druge smjene vlasti, kao preduslova za konsolidaciju demokratskog poretka. Pokazalo se da, nažalost, smjena vlasti znači opredjeljenje za razaranje konstitucionalnog poretka Crne Gore, a konstitutivnost Crne Gore je od vitalnog značenja za konsolidaciju evropskog jugoistoka.

Odgovor na pitanje koga bi Evropska unija morala vidjeti kao partnera u Crnoj Gori više je nego jednostavan i nije potrebno govorit niti o osobama, niti o strankama. Dovoljno je pogledati izvještaje o napretku u procesu pretpristupnih pregovora iz vremena administracije na čelu s DPS, i izvještaje o tome što su za evropeizaciju Crne Gore napravile Krivokapićeva i Abazovićeva vlada.

Crna Gora je danas zakopana kao i Srbija i ne napreduje prema članstvu, a do augusta 2020. bila je uvjerljivi predvodnik procesa evropeizacije na jugoistoku Evrope.

POBJEDA: Edi Rama je najavio junski samit Otvorenog Balkana u Podgorici, hoće li biti održan i da li će Abazović uspjeti da nas u uvede u ovu blago rečeno kontroverznu inicijativu?

ĐENERO: Nemoguće je predvidjeti što će se politički dogoditi u Crnoj Gori u naredna tri mjeseca. Projekt Otvoreni Balkan nije kontroverzan, on je jasan pokušaj uspostavljanja ekonomske i političke hegemonije Srbije i nešto manje Albanije na prostoru Zapadnog Balkana. Evropska unija se zasniva na načelu ravnopravnosti zemalja sudionica u procesu integracije, a ovaj je projekt, suprotno tome, snažno „asimetričan”, pa zato i potencijalno poguban, posebno za Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo.

Marija Jovićević (Pobjeda, foto: N)