Skip to main content

DARKO ŠUKOVIĆ: Ustoličenje Joanikija – na Cetinju (ne)će moći!

Stav 20. avg 2021.
5 min čitanja

U Crnoj Gori ovih je dana svega previše: celzijusa, požara, novooboljelih od kovida… čak i turista. Ovih posljednjih, uglavnom niskoplatežnih, golemom većinom iz susjedstva, često neprilagođenih s mukom stvaranom imidžu elitne turističke destinacije, tako da su skoro svakodnevne postale slike karikaturalnog ponašanja gostiju koji na plaži peku jagnjad, kuvaju čorbe, prostiru tepihe, a večernje izlaske koriste za nacionalističko orgijanje.

Sveti Stefan i Kraljičina plaža opet su destinacija prodavaca kuvanog kukuruza, još se drži Porto Montenegro i Porto Novi. U Vladi, ipak, likuju zbog „sezone koja je premašila očekivanja“, dok turistička privreda s puno više opreza čeka finansijski saldo. Demokratski front je uz obalu istakao bilborde zahvalnosti „braći Srbima“ što ljetuju u Crnoj Gori.

Ako se najezdi turista, nesnosnim vrućinama i (često podmetnutim) požarima vidi kraj, ipak avgust ima samo 31 dan, ono što ostaje – kovid i politika – više je nego dovoljno za nastavak života u scenariju iz kletve – zanimljivim vremenima. S tim da nitroglicerinskom ambijentu daleko više doprinosi zlo domaće, nego virus iz Vuhana.

Uz pretpostavku da su čitaoci Novog magazina elementarno informisani o permanentnom društveno-političkom zemljotresu koji je Crnu Goru okrenuo naglavačke, fokusirajmo se na aktuelni povod za ozbiljnu zabrinutost da bi se ovdje moglo protraćiti ono što je sačuvano i tokom ludih 90-ih, građanski mir!

Nakon što je nedavno, u Beogradu, postavljen za Amfilohijevog nasljednika na čelu Mitropolije crnogorsko-primorske Crkve Srbije (kako zvanično Vaseljenska patrijaršija naziva SPC), pušten je glas da će ustoličenje novoga mitropolita biti na Cetinju, 4. septembra. Do ovoga momenta (utorak 17. avgust), zanimljivo, izMCP nije potvrđeno da je datum i mjesto ceremonije definitivno „zakucan“!?

Jesu, međutim, premijer Krivokapić, njegov prvi pobočnik Dritan Abazović i predsjednik Skupštine Aleksa Bečić. Ništa neobično u državi kojoj raskid sa sekularizmom baš ide za rukom. Premijer je, čak, kazao da će toga „radosnoga dana“ biti u Prijestonici bez obezbjeđenja, a ovoj drugoj dvojici nadasve je bilo nejasno što bi kome imalo da smeta Joanikijevo svečano zaposijedanje stolice Svetoga Petra Cetinjskoga. Rutinska stvar, ako pitate dvojicu šampiona u nerazumijevanju fenomena crnogorskih podjela.

A, pred kim se to čudnovati predsjednik Vlade Crne Gore junači? Nad čim se to iščuđavaju novopečeni „državnici“ Abazović i Bečić? Pred Cetinjanima, koji, zapravo, artikulišu nezadovoljstvo cijelog suverenističkog korpusa. Nad porukama da „neće dozvoliti izdajnički pir“ i „ropstvo koje nam se nameće“.

Ustoličenje Joanikija Mićovića u Cetinjskom manastiru široko je doživljeno kao simbolično ukidanje nezavisne Crne Gore. Ekser u kovčeg čija je izrada počela s litijama, a kopanje rake 30. avgusta. Reklo bi se, taj strah nije bez razloga, imajući u vidu nagovještaje da se za 4. septembar u Prijestonici planira mega-fešta, uz prisustvo „cveta“ Srpskog sveta i sa standardnom ikonografijom. Svaka sličnost sa 1918. je – namjerna.

Na Cetinju neće moći“- kratko i jasno poručila je u saopštenju „Grupa građana Cetinja“. I MUP i ANB, međutim, znaju da je to bezmalo stav cijele Prijestonice. I da ne postoji način da se toga dana zabrani dolazak građanima iz svih krajeva Crne Gore na Cetinje. Barem ne dobar način.

Ponižavanje Crne Gore, crnogorskog identiteta, otimanje crnogorske istorije i kulturnog nasljeđa, naročito sakralnog, nakon dolaska na vlast prosrpske koalicije prešlo je granice podnošljivog. „Prethodnih mjeseci palili su nam zastave, boli su nas noževima, zapišavali nam spomenike, oteli nam crkve, a sada bi da nam otmu grobove predaka i okupaciju Crne Gore proglase ni manje ni više no u Cetinjskom manastiru, simbolu naše slobode“!

Ko pažljivo osluškuje i razumije bilo Prijestonice, zna da ovo nijesu prazne riječi. Joanikije Mićović, čovjek koji otvoreno negira nacionalni identitet Crnogoraca, jednostavno „nije dostojan“ da bude ustoličen u Cetinjskom manastiru, poručili su Cetinjani. Ta poruka, međutim, ne završava na Lovćenu i Belvederu, jako se čuje i prima na preko 13 hiljada km2. Za onoga ko s prezrenjem gleda na tu površinu, podsjećanje: na pitanje – za koliko se stiže iz Kotora na Cetinje(?), Njegoš je odgovorio: „Prijatelj stigne za pet ura, neprijatelj nikad“.

Za Zdravka Krivokapića intronizacija je šansa da se ponovo približi Joanikiju, koji je u paketu protivusluga Vučiću i patrijarhu Porfiriju, čin mitropolita morao da plati svrstavanjem na stranu Demokratskog fronta. „Prvi hirotonisani premijer“ u istoriji Crne Gore, kako posprdno opisuju Krivokapića njegovi kritičari, i emotivno i politički teško podnosi što više nije bezbjedno ušuškan u krilu Crkve Srbije.

Distanca peče i lidera Demokratske CG Aleksu Bečića, koji je, koliko u martu, na izborima u Nikšiću, imao otvoreni suport od Joanikija, tada samo administratora MCP. Nakon glasanja za Rezoluciju o Srebrenici, demokrate su na transparentnom hlađenju, odlučene od popovske logistike i zabrinute za odraz te okolnosti na vrijednost njihovih političkih akcija.

U prvom trenutku i Dritan Abazović, za kojega je sve jasnije da je „navođen“ upravljačem iz Beograda, pokazivao je spremnost da prihvati rizik „eventa“ na Cetinju. No, njegov blizak saradnik u GP URA i Vladi, Cetinjanin Filip Adžić, u ponedjeljak se glasnuo porukom koja nagovještava ono čemu se svako pametan nada – odustajanju od Joanikijevog ustoličenja u Cetinjskom manastiru!? Konstatujući kako nije mudro ni odgovorno insistirati da svečanost bude na Cetinju, Adžić „apeluje na Mitropoliju crnogorsko-primorsku da uvaži zahtjev najvećeg broja građana Cetinja, jer niko ne može izaći zadovoljan imajući u vidu posledice koje organizacija tog događaja može proizvesti.“

Navodno, Joanikiju je natuknuta ideja da se njegovo ustoličenje obavi u Podgorici, u Hramu Hristovog vaskrsenja, ali je on taj prijedlog odbio? Neka vrsta javne tajne je da pojedini svetosavski jastrebovi, poput gradonačelnika Nikšića, već spremaju dobrovoljce za odlazak na Cetinje. Naveliko se piše i o gomili kriminalaca koji će, kao i u nekim ranijim situacijama, biti prokrijumčareni u Manastir.

Skoro na tridesetu godišnjicu od skrnavljenja crnogorske svetinje Arkanovim paravojnicima, pucnjave i ranjavanja Cetinjanina Paja Jabučanina, ozbiljni izvori govore da je sadašnji direktor ANB, a bivši advokat kotorskih klanova i čovjek ekstremno blizak Crkvi Srbije, Dejan Vukšić preuzeo komandu nad operacijom razbijanja otpora ustoličenju Joanikija!?

Prije 4. septembra, međutim, desiće se 22. avgust. Toga dana na Cetinju, kod spomenika Lovćenska vila, zakazan je preventivni okup Crnogoraca. Zamišljen je kao mirni, pokazni građanski protest brojnosti i odlučnosti da se ne dozvoli “da srpski patrijarh oskrnavi tron Svetoga Petra Cetinjskoga i prijestonicu Svetoga Ivana Crnojevića uvođenjem crnogorskoga otpadnika Joanikija Mićovića”!

Vlast je, dakle, na velikom iskušenju. Moćnu propagandnu mašineriju uključila je u dokazivanje da iza svega stoji predsjednik CG Milo Đukanović i njegov DPS. Zbog autorskog teksta “Vidimo se na Cetinju”, u kojem je aktuelnu Vladu nazvao “namjesničkom”, spremnom da “pogazi Ustav, zakone i moralne norme” i poruke da je “sveta dužnost i obaveza svakog pripadnika sektora bezbjednosti da štiti i čuva civilizacijske vrijednosti svoje države”, u Vrhovnom državnom tužilaštvu saslušan je Veselin Veljović.

Prethodno, premijer Krivokapić i lideri DF-a optužili su bivšeg direktora UP, a sada savjetnika Predsjednika CG da je tim tekstom pozvao na pobunu i zatražili njegovo hapšenje. Veljović je nakon saslušanja kazao da je, kao slobodan građanin, saopštio lični stav. Na društvenim mrežama pojavile su se eksplicitne prijetnje ubistvom ovog Mojkovčanina, a istoga dana počeo je pretres fabrike duvana u tom gradu. Takve reakcije Tužilaštva nije bilo kad su poslanici i poslanice DF pozivali na “otkopavanje oružja” i prijetili da će paravojne formacije opet morati da čuvaju Manastir.

Da je na kladioničarskom tiketu intronizacija Joanikija na Cetinju, vjerujem da bi većina kladioničara, uprkos ovako žestokim pripremama, ili baš zato, uložila novac na – odgađanje i promjenu mjesta zbivanja. Teško je zamisliti kako bi se, osim helikopterom, Porfirije i Joanikije sa svitom mogli probiti u Cetinjski manastir, još je teže razumjeti glavu koja bi na tome insistirala, znajući šta rizikuje.

Tim prije što i izvjesno političko analiziranje sugeriše zaključak o odustajanju od svetosavske proslave u simbolu crnogorske državnosti. Ukoliko bi se Krivokapić prvi put pokazao sposobnim da uradi obećano, to bi čudo, sasvim izvjesno, nanijelo političku štetu Demokratskom frontu. DF odavno ne podržava Krivokapića u Skupštini, ali ga ostavlja da se mrcvari na čelu Vlade iza koje stoji tek 14 poslanika i konstantno pritiska da ispunjava njihove i Vučićeve želje. Mnoge je ispunio, sada ga ucjenjuju i pritiskaju da organizuje popis, potpiše Temeljni ugovor,..

Pošto je gotovo izvjesno da Vlada Zdravka Krivokapića ne može još dugo, a da je rekonstrukcija uz participaciju DF malo vjerovatna, djeluje kao logičan zaključak: zašto bi, uoči formiranja Krivokapićeve stranke i vanrednih izbora, Mandić, Knežević i Medojević dozvolili budućem konkurentu da ičim zaduži crkvu i srpstvo? Ta bi stranačka kalkulacija mogla doprinijeti da barem epizoda ustoličenja Joanikija završi happyend-om. Neđe istiha i sa strane, taman po mjeri Amfilohijevog nasljednika, kojem u Crkvi Srbije tepaju – Srbijanac.

Konačno, Aleksandru Vučiću i patrijarhu Porfiriju (bivšem predsjedniku REM), velemajstorima propagandnoga rata, neće biti od koristi ako u svijet ode slika desetina hiljada ljudi koji ih dočekuju kao okupatore i uzurpatore esencije crnogorskoga postojanja. Uostalom, prav(n)i vlasnik Cetinjskog manastira još uvijek je Prijestonica Cetinje.

U ponedjeljak je cetinjski SDP predao parlamentu Prijestonice inicijativu za usvajanje Zaključaka, kojima bi se, radi očuvanja građanskog mira, organizatori ustoličenja mitropolita Joanikija pozvali da odustanu od te ceremonije ili da je obave u drugom gradu. Cetinjani su hitro i u svom stilu reagovali sugestijom da bi Trebinje bilo idealna lokacija.

(Antena M)