Skip to main content

CPJ povodom presude u slučaju Ćuruvija: U Srbiji se ništa nije promenilo od vremena Miloševića

Građani 06. феб 2024.
3 min čitanja

"To je vrlo jasna poruka vlasti da svako ko se usudi da ubije novinara može proći nekažnjeno. To je veoma opasna poruka".

„Sada je jasno da se u Srbiji ništa nije promenilo od vremena Miloševića“, komentar je Gulnoze Said – predstavnice njujorškog Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), povodom presude Apelacionog suda u Beogradu kojom su okrivljeni Radomir Marković, Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić oslobođeni krivice u slučaju ubistva novinara Slavka Ćuruvije.

U obrazloženju presude, sud je naveo da je još 19. aprila 2023. usvajanjem žalbi odbrane i delimičnim usvajanjem žalbe tužilaštva, preinačilo prvostepenu presudu kojom su okrivljeni bili osuđeni na ukupno stotinu godina zatvora.

„To je vrlo jasna poruka vlasti da svako ko se usudi da ubije novinara može proći nekažnjeno. To je veoma opasna poruka. Sama činjenica da je slučaj trajao toliko godina, sa toliko mnogo zastoja, imala je zastrašujuć efekat na medijsku zajednicu Srbije. U vreme Miloševića, svako je mogao da ubije novinara – pogotovo službenici Državne bezbednosti, samo zbog kritike vlasti. Medijska zajednica, koja je već bila veoma oprezna u izveštavanju, će postati još opreznija – verovatno primenjujući autocenzuru. Svedoci smo sličnih scenarija i u drugim zemljama“, rekla je u intervjuu Glasu Amerike Gulnoza Said – uz napomenu da oslobađajuća presuda predstavlja veoma loš razvoj događaja za novinarstvo, medije i vlast u Srbiji.

„Da budem iskrena, ogorčena sam! To je mnogo više od samog razočaranja. Prvo, zbog oslobađajuće presude, a drugo – zato što je presuda doneta pre deset meseci i objavljena tek prošlog petka. Takav stepen licemerja, kao kod srpskih vlasti, nisam do sada videla“, istakla je Said – rekavši da se Komitet za zaštitu novinara slučajem ubistva novinara Slavka Ćuruvije bavio duže od dve decenije.

„Prošle godine bili smo u kontaktu sa našim partnerima, koji su nam preneli da su pravosudni organi formulisali tekst presude. U saradnji sa drugim organizacijama, čija je Srbija član, obraćali smo se srpskim vlastima koje su nas uveravale da se u tom trenutku ništa nije dešavalo. Sada smo shvatili da je u intervalu kada smo bili u kontaktu sa vlastima Srbije – oslobađajuća presuda već bila doneta. Sve to vreme, državni zvaničnici Srbije su nas i naše partnere uveravali da ništa poput oslobađajuće presude nije planirano“, kaže Said – ističući da se sa tolikim stepenom licemerja do sada nije susrela.

Glas Amerike: Kako će se konkretno odraziti na medijsku sferu u Srbiji, imajući u vidu da se prema izveštajima međunarodnih organizacija, stanje u toj oblasti pogoršava iz godine u godinu?

Said: Tako je, situacija se pogoršava. Mediji se nalaze pod kontrolom. Vučić (predsednik Srbije Aleksandar Vučić, prim.nov.) je taj koji ima poslednju reč. Pokušavajući da uspostavi potpunu kontrolu nad izveštavanjem u Srbiji. Poslat je signal da se nikakva neslaganja, ni u najmanjoj meri, neće tolerisati. Za Srbiju, državu koja teži da uđe u Evropsku uniju, to je veoma negativan razvoj događaja. Nadam se da su strane zadužene za pregovore sa Srbijom svesne svega toga.

Glas Amerike: Oslobađanje okrivljenih najverovatnije će biti konačni epilog suđenja za ubistvo Slavka Ćuruvije, četvrt veka pošto je počinjeno. Da li bi internacionalizacija tog slučaja, koju bi inicirale međunarodne organizacije, mogla biti od bilo kakve pomoći?

Said: To pitanje smo razmatrali unutar Komiteta za zaštitu novinara i sa kolegama iz drugih organizacija – jer su mogućnosti žalbe trenutno iscrpljene pred domaćim sudovima. Srbija je država članica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Dakle, tu postoji mogućnost za slučaj. Ali, čak i kada sud prihvati slučaj – za konačnu presudu su obično potrebne godine, ako ne i decenije. Stvari zaista deluju prilično beznadežno. Želim da napomenem da je Srbija, jedno vreme, hvaljena zbog osnivanja komisije koja je okupljala članove različitih delova društva: novinara, zagovornika slobode medija, i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova. To telo bavilo se slučajevima nekažnjenih ubistava novinara u Srbiji – koji nije zanemarljiv. Ubistvo Slavka Ćuruvije bio je jedan od njihovih prvih slučajeva. Sećam se vremema kada je CPJ iznosio pohvale na račun Srbije zato što je započela tu jedinstvenu praksu. Međutim, uverili smo se da je sada sve izokrenuto. Namera i inicijativa ispostavile kao potpuno neuspešne. Nema pravde na vidiku u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije.

(VOA)