“Možemo samo sanjati da će se nekad neko od čelnika tzv. opozicije (o proruskoj vlasti je izlišno govoriti) usuditi i očitati lekciju Harčenku, kao što je to učinila gradonačelnica Sarajeva ruskom ambasadoru u BiH. A bilo je toliko prilika i povoda. Živimo smrdljivu bajku “neutralnosti”.

Ovo je kazala korisnica Twittera u Srbiji glede odgovora Benjamine Karić, gradonačelnice Sarajeva, a koji je uputila ruskoj ambasadi u BiH. Ovim jednim tvitom je opisana oficijelna srbijanska politika koja se boji da kaže bilo šta tamošnjem ruskom ambasadoru Aleksandru Bocan-Harčenku.

Sarajevo i Kijev, dva bratska grada

Inače geneza priče počinje prije par dana kada je potpisan Sporazum o prijateljskoj saradnji između glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva i ukrajinske prijestolnice Kijeva. Tada je gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić prilikom potpisivanja ovog civilizacijskog dokumenta kazala kako on “predstavlja veliki korak naprijed u razvoju bilateralnih odnosa dva grada”.

Naravski, Sporazum o saradnji je prije svega na jednoj simboličkoj ravni pokazatelj da Sarajevo i Sarajlije možda najbolje na cijeloj planeti znaju šta znači opsada, granatiranje, šta znači smrt, ranjavanje, šta znači urbicid pred očima svijeta. I onda nema ništa logičnije nego da se na jednom ljudskom, civilizacijskom i empatičnom nivou ova dva grada povežu. Sa duge strane i Sarajevo i Kijev jasno pokazuju da su na svijetloj strani povijesti i da se energijom svojih žitelja odupiru tiraniji i okupatoru. Sarajevo je to činilo prije tri decenije i othrvalo se četničkim granatama, a Kijev to radi danas braneći se od ruskih okupacionih, profašističkih trupa.

Ruske laži i još laži

Nije trebalo dugo čekati, pa se ruska ambasada u Sarajevu oglasila. Preciznije poslali su nekakav demanti, odgovor pun neistina i patronizirajućeg tona. Između ostalog u čitavoj tiradi besmislica, treba izdvojiti ovo:

“…Kako gospođa Karić može komunicirati sa duhovnim sljedbenicima onih koji su bukvalno hiljadama uništavali Jevreja, Rusa, Poljaka, Roma i pripadnika drugih nacionalnosti. Da li potpisan sporazum znači da će gospođa Karić, u znak solidarnosti sa njenim novim partnerima, početi da preimenuje ulice Sarajeva po banderovskim izrodima? Da će zabraniti u prijestonici Bosne i Hercegovine rusku kulturu, rusku muziku te ruski balet? Da li to znači da će gospođa Karić, u skladu sa Članom 4, poslati dobrovoljce iz Sarajeva kako bi pomogli ukrajinskim neonacistima?“

Ovo bestijalno pismo puno laži, prvo notira Benjaminu Karić i jevrejski dio njene familije kao nekakve odgovorne, dok su autori istog nekako zaboravili da je i Volodimir Zelenski nekim slučajem Jevrej, a da na njegovu zemlju Ukrajinu atakuje baš ruska armada. A što se tiče imena ulica, bilo bi baš civilizacijski neophodno da ukrajinski branitelji dobiju ulicu u Sarajevu, kao što bi i sarajevski branitelji trebali dobiti ulicu u Kijevu i tu je osoblje ruske ambasade u BiH dalo dobru ideju i Ukrajini i BiH i hvala im na tome. A i Kijev i Sarajevo su dobri domaćini za rusku kulturu, što se ne bi kazalo recimo za ukrajinsku kulturu u Rusiji, jer tamo, primjerice, nema škola na ukrajinskom, a kako će ih i biti kad Rusi oficijelno smatraju Ukrajince “nepostojećom nacijom“.

Zvuči poznato?

Što se tiče nekakvih dobrovoljaca, dovoljno je kazati da su dobrovoljci iz Srbije (o kojoj ćemo dockan) preplavili ukrajinska ratišta, naravno boreći se na strani Rusije. Zanimljivo, ruski dobrovoljci koji su se devedesetih borili u BiH na strani srpskih snaga poput Igora Girkina Strelkova, prije par dana su osuđeni za teroristički čin jer su 2014. oborili malezijski civilni putnički avion i usmrtili 298 ljudi. Strelkov i ekipa su se inače tada borili kao dobrovoljci na strani proruske Narodne Republike Donjeck, a Girkin joj je bio i vojni vođa. Toliko o Rusima i dobrovoljcima.

U čitavoj ovoj diplomatskoj ujdurmi gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić se ponijela vrhunski profesionalno. I kao osoba i kao političarka i kao diplomatkinja.

Ona je odgovorila predstavnicima ruske ambasade, a par ključnih rečenica njenog izlaganja, trebalo bi da uđe i u udžbenike i u agendu ponašanja naših diplomata prema ruskom okupatoru diljem svijeta:

“…Vaše ponašanje i djelovanje vas je odvojilo od evropske porodice zbog čega pati cijela Evropa kao i sami građani Ruske Federacije….i Ne dozvoljavam državi koja je uložila veto u Vijeću sigurnosti na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici da drži pridike o moralu. Vi, Putinova Rusija, trenutno ste vodeća sila terora, diskriminacije, gušenja istine i širenja laži u svijetu”, zaključila je gradonačelnica Sarajeva.

A Srbija kao ruska gubernija šuti

A u Srbiji muk! U Srbiji nema žive osobe u vlasti i tzv. opoziciji osim Nenada Čanka i njemu bliskih ljudi koji bi kazali ovakvu jednu istinu. U današnjoj Srbiji se umjesto Sporazuma sa Kijevom političari guraju oko Moskve i čekaju na red da se rukuju sa zločincem Putinom, a poslije će im čitav svijet biti kriv kad ih optuže za kvislinško djelovanje.

Nego zašto muk?

Pa zato što Srbija sa strahopoštovanjem gleda svaki potez ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Bocan-Harčenka. Zato što Srbija vidi Rusiju kao svoju majku, a pogotovo ljubi ovu agresorsku Rusiju pod Putinom. Zato što Srbija vidi pravdu i pravičnost na strani ruskog agresora, koji se bori protiv ukrajinske “nepostojeće“ nacije, kao što se onomad Srbija borila da uništi bošnjačku “nepostojeću“ naciju. Muk i zato što je kancelarija ruske ambasade u Beogradu zapravo neformalni rukovodilac zatvorskog kampa Srbija i zato što ruski ambasador uz direktive iz Moskve naravno, vodi spoljnu i unutrašnju politiku Srbije i donosi egzekutivne odluke, glede spoljnje i unutrašnje politike Srbije.

Srbija će uvesti sankcije Rusiji, kad to Rusija odluči

A evo najkonkretnije i najsvježije stvari:

Prije desetak dana Srbija je bila voljna uvesti sankcije Rusiji, makar se tako nominalno govorilo. A onda je gotovo u dan, gostujući na srbijanskoj TV Kurir ruski ambasador u Srbiji Bocan-Harčenko na pitanje novinarke, da li bi se nešto promijenilo oko uvođenja sankcija Rusiji i kakav bi bio stav Ruske Federacije u tom slučaju prema Srbiji, kazao ovo:

“Ja ne osjećam da može doći do zaokreta u stavu Srbije. Ovo je potvrđen stav prilikom formiranju Vlade Srbije.“

Dakle ruski ambasador zna da nema ništa od sankcija Rusiji i da je to odluka Vlade Srbije. Što će opet kazati da ruski ambasador u Srbiji zna bolje i brže od srbijanskog javnog mnijenja kakav će biti stav Srbije po pitanju sankcija Rusiji. Neki bi rekli, normalno je da zna kad Rusi vode vanjsku politiku Srbije, pa će sankcije Rusiji biti uvedene kad to Rusija odluči. Čitaj, nikad!

I kad se ovako poslože kockice, nije dovoljno kazati da je samo Kijev civilizacijski ispred Moskve, da je na pravoj strani povijesti, ako ne dodamo da se isto odnosi i na Sarajevo u odnosu na Beograd-kako danas, tako i prije tri decenije.

Jer, ono što se danas dešava Kijevu od strane Moskve, e to se identično dešavalo Sarajevu prije tri decenije od strane Beograda. Samo je Sarajevo zajedno sa BiH imalo embargo na uvoz oružja i bez igdje ikoga je krvarilo pred očima indiferentnog svijeta bezmalo četiri godine.

Baš zbog svega pobrojanog, ne smije se dozvoliti ruska hegemonija na planeti i srbijanska u regionu, jer svi znamo gdje to vodi. A Benjamina Karić će svojim odgovorom, ostati upamćena kao ona koja je Rusiji rekla No pasarán!

(Al Jazeera, foto: privatna arhiva)