"Nije riječ o nekakvom unutarcrkvenom incidentu nego o pravilu"
Vijest glasi da je bizarni vladika Crkve Srbije Pahomije odlikovao ratnog zločinca, generala Vladimira Lazarevića. Vladika je, budimo precizni, u okviru proslave 690 godina postojanja manastira Svetog Nikole u Vranju uručio orden Surduličkih mučenika, nakon prethodnog blagoslova Svetog arhijerejskog Sinoda a na prijedlog Savjeta Eparhije vranjske za “njegovanje čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti”.
Patrijarh Porfirije zna i odobrava
Ovdje je svaki podatak važan, pa ćete mi oprostiti što sam pomenuo i ratnog zločinca, i Pahomija, i Sveti arhijerejski sinod, i Savjet Eparhije.
Hajmo od nazad, od manje važnih stvari:
Eparhija je dala amin da ratni zločinac dobije orden pa ne možemo reći da je to (samo) ideja ishlapjelog Pahomija. Što će reći da za orden zna i Patrijarh Crkve Srbije Porfirije i njemu najbliža svita i odobravaju ga. A što će opet kazati da nije riječ o nekakvom unutarcrkvenom incidentu nego o pravilu. Dakako, incident je ovo po zdrav razum da jedna crkva uručuje orden ratnom zločincu, ali vidjećete da to i nije pretjerano čudno kad je Crkva Srbije u pitanju. Dapače, čini se da je pravilo!
Da li je to ONAJ Pahomije? Naravno!
I prije no što nastavim, biće onih koji će prekinuti moje pisanje i pitati, a čekaj Boga ti, nije li to onaj, baš onaj Pahomije, koji je optužen za pedofiliju? Nije li to onaj, baš onaj Pahomije koga su maloljetni M. T, I. N, i K. M. optužili za seksualno zlostavljanje u periodu od 1999. do 2002. u službenim prostorijama Eparhije vranjske? I da li su to bila trojica dječaka, koja su imala manje od 14 godina, a jedan je bio stariji? Pa će pitati čitalac vjerni, ma čekaj Bursać, još su u krivičnoj prijavi i svojoj ispovjesti, 8. januara 2003. godine kada se saznalo za ovaj skandal, dječaci naveli da ih je vladika Pahomije pipkao, mazio, tjerao ih da se „druže“, što su oni odlučno odbili.
Jel’ to taj Pahomije?
Naravno da je taj! Slobodan kao ptica na grani!
A šta ste vi mislili da je neki drugi Pahomije, koji nema veze sa zlostavljanjem djece uručio orden ratnom zločincu od strane Crkve Srbije? Na, to je baš ovaj, nekažnjeni i neprocesuirani Pahomije koji je uručio orden kažnjenom i procesuiranom generalu Lazareviću, a koji je optužen, osuđen i koji je odležao kaznu za ratne zločine. Što se kaže, ratni zločinac; jer ta titula u svijetu – za razliku od pedofilije u Srbiji, ne zastarijeva.
A sad Suva Reka
A, za šta je ono tačno kriv general Vladimir Lazarević?
Evo ovako, nije to teško naći i provjeriti, pred Haškim tribunalom je Lazarević osuđen po komandnoj odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja i druga nehumana djela, izvršena sa ciljem protjerivanja Albanaca sa Kosova. Presuda je obuhvatala, a to je jako važno, povezanost sa masovnim ubistvima albanskih civila u Suvoj Reci, Velikoj Kruši, Izbici, Meji, Ćuškoj, Vučitrnu, Drenici i Gornjem Obrinju…
Ima toga još, no da rezimiramo, sasvim dovoljno da se i Lazarević uvrsti među “srpske heroje“, koji se kite ordenjem. Upamtite, nije Lazarević dobio orden što ništa radio nije, nego upravo zato što je činio zločine i dozvolio da se zločini dese.
Pa je tako okićen ordenom Surduličkih mučenika za pazite sad “njegovanje čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti”.
I kažem, nije to za džaba, trebalo je zaslužiti orden.
Genc Beriša između čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti
Nego, kako je to najnoviji laureat Crkve Srbije zaslužio orden i kako je “njegovao čovjekoljublje i pravoslavne vrijednosti“?
Ne pitajte mene.
Davno sam napisao tekst za druge zločince na Kosovu, kazavši da treba pitati Genca. Taj Genc bi najbolje kazao kako se dobija orden “za njegovanje čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti“. Jer Genc zna. Genc je to osjetio. I to je zadnje što je osjetio u svom prekratkom životu.
Genc ima četiri godine. Ima brata Granita od dvije godine. Njih dvojica stoje pored mlade, trudne žene Lirije. Granit u ustima drži cuclu, dok Genc u desnoj ruci ima par klikera…
A onda je Vojska Jugoslavije, tog 26. oktobra 1999. u Suvoj Reci na Kosovu pucala i pucala… u živo ljudsko meso, koje se povijalo pod baražnom paljbom. 48 članova familije Beriša, među njima i Genc od četiri godine, među njima Granit od dvije godine, među njima Eron od devet mjeseci. I svi su ubijeni. Svih 48 članova porodice i 18 dječaka i djevojčica među njima. Preživjele su nekim čudom, sakrivene među leševima, Shyhreta i Vjolca Beriša, e kako bi svijetu kazale istinu.
A Genc i Granit nisu našli tu smiraj. Nemojte misliti da je za ubijenu albansku djecu bilo mira nakon smrti, jer nije. Kosti su im razvlačene, da bi na koncu famoznim hladnjačama poluraspadnuta tijela bila prebačena u Batajnicu, tu pod nosom Beograda. Pa su ta ubijena djeca ugledala svjetlost dana u junu 2001. I da bio je Genc, bila je Lirija, bio je Granit, bila je nerođeni fetus u Lirijnom stomaku, bilo je Eron of devet mjeseci…
Pored Genca su pronađene dvije cucle, grickalica za nokte, nekoliko drvenih bojica i češalj. Genca, brata mu i trudnicu Liriju uz stotine drugih, ubila je regularna vojska Srbije, tada vojska Jugoslavije, a onda ga je u hladnjači, kao životinjsko meso, sve kako bi zataškla tragove prevezla u Srbiju užu, ne dajući Gencu niti u smrti smiraj.
A jedan od komandanata, koji je povezan sa zločinom u Suvoj Reci, bio je general Vladimir Lazarević.
Da, da isti onaj general koji je sad ponosni vlasnik nekakvog ordena “za njegovanje čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti“. Dakle, to je čovjekoljublje i pravoslavna vrijednost po Crkvi Srbije? Ubijanje djece?
I naravno u toj perverziji, sasvim je logično da mu orden uruči čovjek optužen za pedofiliju, Pahomije. Dakle, ovog nema ni u paklu, ni u najvrelijem dijelu pakla za koga je obični pakao suviše blag i mlak.
Ali Crkva Srbije ide dalje i dalje. Nemojte misliti da će stati. Eto tako je nakon Vojislava Šešelja, na red došao general Lazarević. Kratak je ovo tekst da mu se pobroje sve “zasluge“ zbog koji nosi od Pahomija orden, ali vam je u ovom krvavom krokiju jasna ta dijalektika zla.
Nego, nešto se mislim, sasvim je normalno, nenormalno normalno od strane ove svetosavske sekte i paramilitantne organizacije da za života dodijeli orden i zločincu Ratku Mladiću, jer on u potpunosti ispunjava sve njihove zahtjeve i standarde, a pri tom je i najistaknutiji član ove krvave bratije.
Sad ili nikad – red je da i on u pakao ponese kolajnu Crkve Srbije. Zaslužio je!