U utorak, 5. prosinca prošle godine pred istražnog suca u Ateni izašla su četrdeset četiri od ukupno stotinjak Bad Blue Boysa, privedenih nakon navijačkih nereda u kolovozu, u kojima je smrtno stradao jedan navijač AEK-a, a na snimci koju je objavila televizija N1 jasno se čulo kako je jedan od pritvorenih Boysa viknuo: „Plenkoviću, vadi nas van!“

Nešto ranije, naime, hrvatski je premijer za pohapšene BBB-ovce najavio „dobre vijesti već sredinom tjedna“. „Država čini sve što je moguće za svoje državljane, tko god i gdje god bili“, ponovio je već sutradan Andrej Plenković, poručivši kako „u Vladi znaju što rade“, te pozivajući na strpljenje „još koji dan“. „Mi smo izuzetno angažirani, i to od kolovoza, u vezi hrvatskih državljana koji su pritvoreni u Grčkoj. Znate i sami da sam bio u Grčkoj, da smo non-stop u komunikaciji. Bilo je intenzivne komunikacije s grčkim vlastima i činimo sve ono što je moguće i što je uobičajeno da država čini za svoje državljane, tko god to bio i bilo gdje izvan Hrvatske. Mi svoju zadaću ispunjavamo, a ovaj apel koji smo čuli jučer je samo na neki način potvrda onoga što radimo.“

„Država za to i služi, da pomogne državljanima koji su daleko od prijatelja, doma i obitelji“, poručio je Plenković pet dana kasnije s Tuđmanovog groba, svečano objavivši kako se prvi Boysi iz Atene „sada vraćaju kući“. „I grčki sudovi i tužiteljstvo i zatvorski sustav rade vikendom, to se još nije dogodilo. Donijeli su odluku da se napravi izvanredni korak i da ih se što prije pusti“, pohvalio se premijer. „U tim okolnostima i naše veleposlanstvo radi non-stop. Dosad je njih nešto manje od dvadeset došlo u veleposlanstvo, neki su tražili putni list, neki sredstva za povratak u Hrvatsku, nitko još nije tražio novac za jamčevinu, ali veleposlanstvo je dobilo naputke da im to pokrije, a kasnije će se to rješavati.“ „Dečki su nestašni, ali su naši“, požurio je objasniti hrvatski veleposlanik u Grčkoj Aleksandar Sunko.

„Naši dečki.“

„Kasnije će se to rješavati.“

I zaista, naši su dečki stvar kasnije u potpunosti riješili. Malo kasnije. Jedva tri-četiri tjedna kasnije.

U subotu, 6. siječnja navečer grupa Bad Blue Boysa u rutinskom je patroliranju centrom Vukovara prišla sumnjivoj skupini tinejdžera u dobi od petnaest-šesnaest godina, uočivši – ili, preciznije, uušivši – da neki među njima govore ekavicom. Prilikom standardne obrade potencijalnih navijača Crvene zvezde, dakle Srba, pri čemu se patroli BBB-a pridružila i manja grupa savjesnih muškaraca iz obližnjeg kafića, šestorica sumnjivih dječaka završila su sa slomljenim čeljustima, razbijenim zubima i frakturama lubanje, a jedan je umalo završio i u rijeci Vuki.

Čak i ovako površno poredana i kontekstualizirana, vijest iz Vukovara uz zakonski bi se minimum zle namjere mogla, eto, računati kao „rješavanje stvari“ iz Atene, odnosno vraćanje duga premijeru Andreju Plenkoviću za ono „vađenje van“ i „vraćanje kući“, u domovinu koja od njih – a ni na njih – nikad nije digla ruke. Domovinu čija je Vlada „našim dečkima“ iste široke ruke dobavljala putne listove, plaćala putne troškove i titrala splasnula jaja, ne pitajući kad će se „to rješavati“. „To“ je, kako vidimo, „riješeno“ manje od mjesec dana kasnije.

Može li se, međutim, tako – dakle „riješenom“ – stvar računati i bez zle namjere? Teoretski bi mogla, ali za to bi trebao mnogo stroži i jasniji kontekst, kojemu ne bi bilo dovoljno da su napadači na vukovarsku djecu tek nominalno „naši dečki“, formalno-pravno Bad Blue Boysi, već bi – nazovite to i prvoloptaškom dosjetkom, ako hoćete – riječ trebala biti upravo o istim onim „našim dečkima“ i istim Bad Blue Boysima koji su se samo tri-četiri tjedna ranije uz pomoć Plenkovićeve vlade vratili iz grčkih zatvora. I među njima, ako nije previše, i onaj „naš dečko“ koji je na privođenju pred istražnog suca u Ateni viknuo: „Plenkoviću, vadi nas van!“

I što je onda bilo?

Samo dva-tri dana kasnije, među šestoricom BBB-a koje je hrvatska policija privela zbog napada u Vukovaru identificirana su, jasno, čak trojica sudionika krvavih uličnih nereda u Grčkoj: jedan dvadesetdvogodišnjak koji je uspio pobjeći iz Atene, pa je grčka policija za njim raspisala tjeralicu, te dvojica koja su se zaista nalazila u grčkim zatvorima, i samo tri-četiri tjedna ranije – nikad nije previše još jednom ponoviti: zahvaljujući premijeru Plenkoviću, njegovoj posvećenosti, predanosti i sjajnim diplomatskim vezama – sigurno vratila u Hrvatsku.

Ili, kraće, dvojica koje je „Plenković izvadio van“.

Je li, međutim, jedan od te dvojice stvarno onaj „naš dečko“ koji je u Ateni bolno kriknuo „Plenkoviću, vadi nas van“? Ne postoje za to materijalni dokazi, ali zgodna je stvar da nam u tako precizno orubljenom i ocrtanom kontekstu dokazi i ne trebaju. Uostalom, provjerite i sami, pa recite po duši: nakon svega – nakon što se tako banalno očekivano ustanovilo kako su napadači na vukovarsku djecu stvarno isti oni plavoguzi pavijani iz Atene – je li vjerojatnije da je među njima i „naš dečko“ koji je plakao da ga „Plenković vadi van“, ili je vjerojatnije da nije?

Tako je. O tome vam i govorim.

Pitanje pak kako to točno Bad Blue Boysi stvari „rješavaju“ batinajući po Vukovaru srpsku djecu pritom je zapravo jedino za koje uopće ne treba zla namjera. HDZ, Vukovar i Srbi? Pa patrole za prebijanje vukovarskih Srba HDZ je i izmislio i patentirao!

Na ovom mjestu, kad smo utvrdili točne koordinate konteksta, stvari napuštaju široke poljane labavih pretpostavki i zlih namjera, postajući čvrsto utemeljene u političku fiziku i fizičku politiku. Nisu, shvaćate, trojica iz Atene među šestoricom iz Vukovara samo zato da bi i debili shvatili lepršavu prispodobu o Plenkoviću, Boysima, „našim dečkima“ i „kasnijem rješavanju“ stvari, već su trojica iz Atene među šestoricom iz Vukovara zato što se „to kasnije“ ne „rješava“ pukim lepršavim prispodobama. Najzad, nisu svi Bad Blue Boysi prolijevali krv u Ateni – koliko god bi voljeli da jesu – pa nisu bogami svi ni prolijevali krv u Vukovaru.

Molim lijepo, kod „kasnijeg rješavanja“ ne smije se ostavljati prostora za greške, proizvoljna tumačenja i labave pretpostavke, zle namjere da i ne spominjem. Da među šestoricom pavijana iz Vukovara nisu bila trojica iz Atene – i dvojica koje je sam Plenković vlastoručno izvadio iz grčkih zatvora – netko bi zlonamjeran, recimo, labavo pretpostavio kako obračun BBB-a s vukovarskim Srbima nema baš nikakve veze s Plenkovićem i HDZ-om.

Uostalom, ne bismo li već – da nije tako – čitali i slušali o titanskim naporima koje Andrej Plenković ulaže da „naše dečke“ izvuče iz hrvatskog pritvora? Najzad, ne bi li oni i sada pred istražnog suca izlazili plačući, „Plenkoviću, vadi nas van“? Ako ih je mogao izvaditi iz grčkih kazamata, hrvatski su zatvori za njega pičkin dim.

Pa ipak, ovoga se puta nije čulo „Plenkoviću, vadi nas van!“. Nije se čulo da u Plenkovićevoj vladi „znaju što rade“ i da su „izuzetno angažirani u vezi pritvorenih Bad Blue Boysa“, nije se čulo da je premijer, recimo, „non-stop u komunikaciji“ s hrvatskom policijom i da „čini sve ono što je moguće i što je uobičajeno da država čini za svoje državljane“, jer „država za to i služi, da pomogne državljanima koji su daleko od prijatelja, doma i obitelji“.

Umjesto toga, čulo se kako je famozno „to“ odjednom „za nas nedopustivo i za najoštriju osudu“. „Očekujemo da se počinitelji itekako kazne“, izjasnio se tako Andrej Plenković o napadu u Vukovaru, niti mjesec dana nakon što se noćima siromah ubijao da izvuče „naše dečke“ u Grčkoj, „daleko od prijatelja, doma i obitelji“. Pa odjednom stao smatrati kako su to „grozne pojave koje u hrvatskom društvu treba smanjivati na najmanju moguću mjeru, i odgajati ljude u jednom ozračju kulturne komunikacije, tolerantnog i uključivog društva, a ne isključivog primitivizma i divljaštva!“

Čas, shvatili ste, „naši dečki“ unutra, čas „naši dečki“ van: „naši dečki“ unutra, „naši dečki“ van.

Da ne znam kako je stvar riješena, meni zlonamjernome izgledalo bi kao da bi se netko jebao, a da mu ne uđe.

(Portal Novosti, foto: N1)