Tradicionalnom vojnom paradom na moskovskom Crvenom trgu Rusija je i ovoga 9. maja obilježila Dana pobjede nad fašizmom. Očekivano, ovogodišnja parada bila je neuporedivo skromnija, na što je, prije svega, uticala druga agresija Rusije na Ukrajinu, započeta 24. februara 2022.

Uoči početka parade, predsednik Rusije Vladimir Putin održao je govor u kojem je, čestitajući građanima Dan pobjede i izrazivši zahvalnost veteranima Drugog svjetskog rata, kazao da se „civilizacija danas ponovo nalazi na prekretnici“.

„Krajem prošle godine, Zapad je otvoreno pripremao napad na Donbas i Krim, u Kijevu je bilo zahteva za nuklearnim oružjem, što je stvorilo neprihvatljivu prijetnju na samoj našoj granici“, rekao je predsjednik Putin.

”Mislim da je ovogodišnja parada u Moskvi bila usmjerena prvenstveno ka domaćoj javnosti. Predsjednik Putin je ponovo pokušao da opravda rusku agresiju u Ukrajini, te da svoje građane uvjeri da se Rusija danas zaista bori protiv nacizma i fašizma Ukrajine, NATO i Zapada”, kaže novinarka podgoričke Antene M, Biljana Jovićević.

”Kada govori o SSSR-u, predjednik Putin uvijek pominje slavne pobjede Crvene armije, njihovu veliku ulogu u Drugom svjetskom ratu, na što pokušava da nasloni svoju politiku, rusku vojnu moć i ono što trenutno radi. Nisam sigurna da u tome uspijeva; tačnije, sve je djelovalo dosta otužno, budući da na ovogodišnjoj paradi nismo vidjeli ni približno vojne mašinerije i sofisticirane tehnologije koje smo imali priliku da gledamo na ranijim paradama”.

AUTONOMIJA: Predsjednik Putin je rekao da će Rusija ”nastaviti da se brani” i da će ”specijalna operacija” trajati sve dok se ne ispune svi zadati ciljevi. Koliko su agresivne poruke predsjednika Putina u skladu sa realnom snagom Rusije?

JOVIĆEVIĆ: Teško da tu postoji bilo kakav sklad. Ukrajina uspijeva da se brani u značajnoj mjeri zahvaljujući pomoći Zapada. Pitanje je samo koliko će dugo ta podrška potrajati. Tokom poslednje turneje, predsjednik Zelenski obratio se Evropljanima i evropskim liderima i od njih dobio podršku. U tom smislu je naročito značajan stav Njemačke, u kojoj Rusija, zahvaljujući uticaju na cio spektar tamošnjih lijevih i desnih stranaka, nastoji da podrije podršku koju zvanična njemačka politika daje predsjedniku Zelenskom i Ukrajini. Ukrajinskog predsjednika podržale su i Francuska i Velika Britanija, koja je najglasnija od početka ruske agresije. Britanci lako prepoznaju fašizam, znaju o čemu je riječ. Baš kao i Baltičke zemlje, Poljska i države koje su u prošlosti imale problema sa Rusijom.

AUTONOMIJA: Pokušava li predsjednik Putin da obnovi SSSR ili carsku Rusiju?

JOVIĆEVIĆ: Carsku Rusiju. Već sam rekla da je slavna istorija Crvene armije temelj na koji se Putin konstantno naslanja. Ostale ”tekovine” SSSR-a očito mu ne odgovaraju.

AUTONOMIJA: Zašto?

JOVIĆEVIĆ: Zato što je SSSR omogućio svim državama koje su činile taj savez upravo ono što Putin sada pokušava da promijeni. Mislim da ruski predsjednik ne voli mnogo Vladimira Iljiča Lenjina. Uostalom, Putinov glavni ideolog Dugin naslanja se na Iljina, koji je tridesetih godina dvadesetog vijeka širio fašističku ideologiju u SSSR-u. I sam predsjednik Putin je u više navrata, u više svojih govora veoma jasno pokazao svoje imperijalne tendencije, ali i želju da sve države bivšeg SSSR-a zadrži u feudalnom odnosu u kojem su one bile upravo u vrijeme ruske imperije, a ne kao dio SSSR-a.

AUTONOMIJA: Kako se imperijalna politika Rusije reflektuje na naš region?

JOVIĆEVIĆ: Ta politika je intenzivirana tokom prethodne decenije. Međutim, od početka agresije Rusije na Ukrajinu, direktan ruski uticaj postaje manje vidljiv. Imam utisak da se Rusija danas plaši poteza koje bi u narednom periodu mogao povući predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ruski mediji pišu da se ”nešto sprema u Srbiji”, te da bi Zapad Vučića mogao natjerati da Rusiji okrene leđa. Naravno, Rusija s pravom računa na postojeću infrastrukturu u Srbiji, koja radi u ruskom interesu. Mislim na Crkvu Srbije, na službe bezbjednosti, na eksponente srpske politike u državama regiona; posebno na Milorada Dodika, koji je danas bliži i jasniji eksponent Rusije od samog predsjednika Vučića. Moskva ima brojne probleme u Ukrajini, agresija ne ide onako kako su zamislili, ali im infrastruktura o kojoj govorimo završava stvari u regionu.

AUTONOMIJA: Državna crkva Srbije je, kažete, glavna poluga uticaja Rusije u zemljama regiona. Posljednje istraživanje pokazuje da više od pedeset procenata crnogorskih građana podržava tu instituciju.

JOVIĆEVIĆ: Tokom posljednjih dvadeset godina, Crkva Srbije je, nažalost, institucija od najvećeg povjerenja građana. Ona danas ubira plodove onoga što je radila tokom prethodnih decenija, a što im je posebno omogućeno tokom protekle tri godine, od kada je na vlasti većina iz avgusta 2020. Crkva je ključna poluga infrastrukture o kojoj govorim i ona Rusiji omogućava da ne troši toliko energije baveći se našim regionom – crkva savršeno obavlja njihov posao. Nažalost, to je realnost koju potvrđuju rezultati izbora u Crnoj Gori, sprovedeni tokom posljednje tri godine. Sa tim se Crna Gora mora suočiti.

AUTONOMIJA: Vanredni parlamentarni izbori u Crnoj Gori biće održani 11. juna. Očekujete li nastavak miješanja i Srbije i Rusije?

JOVIĆEVIĆ: Očekujem. Pored Crkve Srbije, ovdje su, nakon izbora iz avgusta 2020., pojedine državne institucije postale produžen ruka Srbije i Rusije. Naravno, tu su i mediji, prosrpske političke stranke, koje danas imaju većinsku podršku građana.

Kada je riječ o srpsko-ruskom uticaju, za razliku od prethodnih izbornih ciklusa, Frontex će 11. juna kontrolisati crnogorsku granicu. Da li je riječ o reakciji na tvrdnje da se, tokom posljednjih izbornih procesa, u Crnu Goru masovno ulazilo iz Srbije…?

AUTONOMIJA: Pisalo se da je, tokom nedavno održanih predsjedničkih izbora, čak 20 hiljada ljudi iz Srbije i BiH ušlo u Crnu Goru.

JOVIĆEVIĆ: Moram da kažem da mi ta brojka zvuči nerealno: Crna Gora nema toliko graničnih prelaza. Ipak, indikativno je da je Vlada Dritana Anazovića, svega nekoliko dana uoči predsjedničkih izbora, smijenila direktora crnogorske policije. U međuvremenu su crkva i agenti BIA-e odradili glavni posao uvođenja birača iz Srbije i BiH. Sada Frontex čuva granice Crne Gore, što bi trebalo da znači da će kontrolisati šta se događa.

AUTONOMIJA: Kažete da su i političke stranke poluge ruskog uticaja u Crnoj Gori. Je li to i pokret Evropa sad, koji, uprkos deklarativno prozapadnoj politici, na svojoj izbornoj listi ima otvorenu prorusku stranku Gorana Danilovića?

JOVIĆEVIĆ: Očito se zaboravlja da su izabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i predsjednik Evrope sad Milojko Spajić u crnogorsku politiku uvedeni i preporučeni izborom tzv. apostolske vlade, formirane u manastiru Ostrog. Evropa sad je pokret koji je vodio veoma uspješnu i sofisticiranu kampanju, iskoristio populistički trend i svojim ekonomskim programom, nazvanim ”Evropa sad” i osmišljenim u Beogradu i Novom Sadu, zadobio povjerenje javnog mnjenja.

AUTONOMIJA: Ekonomski program ”Evropa sad” osmišljen je u Beogradu, presudnu pomoć pružio je ministar Siniša Mali. Zanimljivo, taj ekonomski eksperiment nije sproveden u Srbiji.

JOVIĆEVIĆ: Naravno. Programom ”Evropa sad” stradalo je crnogorsko zdravstvo, kao i neki drugi sistemi. Ali, to je i bio cilj: pomoću svojih političkih saveznika u Crnoj Gori, Crnu Goru dovesti u što zavisniji položaj od Srbije. Na taj način Srbija direktno kontroliše procese u Crnoj Gori.

U svakom slučaju, nisam iznenađena činjenicom da je pokret Evropa sad na svoju listu stavio stranku sa jasnom proruskom i prosrpskom političkom agendom. Istovremeno, sebe vješto predstavljaju kao prosrpsku light varijantu, prihvatljivu za one građane Crne Gore koji su Demokratski front odbacivali kao ekstremnu varijantu velikosrpstva.

AUTOMIJA: Pojedini zapadni mediji novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića vide kao proruski orijentisanog. Vidite li Vi ideološku i političku razliku između novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića i nosioca liste Evrope sad, takođe bivšeg ministra u apostolskoj vladi Milojka Spajića?

JOVIĆEVIĆ: Ne bih rekla da pojedini zapadni mediji o novoizabranom predsjednikau pišu kao o proruski orijentisanom; tačnije bi bilo reći da navode činjenice koje o njemu znaju: iz koje je strukture potekao, da je dobio podršku Srbije, u kojoj vladi je bio ministar…

AUTONOMIJA: Politički i ideološki kontekst je jasan.

JOVIĆEVIĆ: Da, ali mu ipak daju izvjesnu šansu: ukoliko želi da pokaže da vodi proevropsku politiku, mora to dokazati konkretnim koracima. Mislim da u tom ”davanju šanse” ima i određene naivnosti. Doduše, ta je štampa devedesetih podržala Mila Đukanovića čim se okrenuo protiv Slobodana Miloševića; podržala je i Vučića u nadi da će priznati kosovsku nezavisnost. Ima još sličnih primjera.

Ako govorimo o razlici između Milatovića i Spajića, sudeći po ovome što gledamo, a što se pokušava nekako prikriti, moram reći da me mnogo ne iznenađuje sukob koji obadvojica za sada uspjevaju da drže pod kontrolom. Čini mi se da je Milatović ideološki mnogo bliži ekstremnijem taboru Srpske pravoslavne crkve, srpske politike i Vučića nego Spajić. Doduše, Spajić se ne bavi po naše društvo krucijalnim temama. Istovremeno, Milatović je navodno bio spreman da žrtvuje deset Crnogoraca kako bi se mitropolit Joanikije ustoličio na Cetinju; tokom predsjedničke kampanje je gospođu Draginju Vuksanović Stanković nazivao crnogorskim nacionalistom i fašistom, što ukazuje na to da kod njega prevladava ideološki tvrđa orijentacija u odnosu na Spajića

AUTONOMIJA: Vidjeli ste Milatovićevu izjavu o Srebrenici, koja je pokušaj relativizacije genocida?

JOVIĆEVIĆ: Da, pokušao je da ne kaže ništa konkretno, što može neko vrijeme. U svakom slučaju, pokret koji predvode Spajić i Milatović, uprkos međusobnim mimoilaženjima, ostvariće dobar rezultat na predstojećim izborima. Naravno, pitanje je kako će se ta politika razvijati nakon izbora, kada će se jasno pokazati da li je ta politička struktura zaista za EU i evroatlantske integracije, hoće li činiti korake u tom pravcu. Na kraju, nemojte zaboraviti da Crnu Goru, prema svim predviđanjima – uključujući ona Milojka Spajića – očekuje veoma teška ekonomska situacija, nedostak novca u budžetu i sl.

AUTONOMIJA: Podržava li Zapad, posebno SAD, takvu politiku? Pogledajte predsjednika Srbije, koji u kontinuitetu destabilizuje region! Opravdanje za podršku koju dobija je navodna kooperativnost šefa srpske države u smislu konačnog rješenja kosovskog problema. Imaju li utemeljenja ta očekivanja?

JOVIĆEVIĆ: Tu je igru Vučić savršeno igrao. U nedavno objavljenom tekstu RIA novosti kaže se da je „Vučić do sad maestralno znao da igra bez ikakvih suštinski važnih karata u rukama“. U međuvremenu, u Srbiji se dogodila nezapamćena tragedija, što je izazvalo burnu reakciju društva. Istovremeno, postoje problemi oko učlanjenja Kosova u Savjet Evrope, na što je predsjednik Srbije bio pristao tokom pregovora. Sve u svemu, Zapad je dovoljno dugo čekao i sada bi mogao izvršiti pritisak na Vučića da se konačno odredi. Do sada mu je, kažem, uspijevalo da predstavnike američke politike na Balkanu ubijedi da čini sve kako bi se otrgao od Rusije. Vjerujem da će uskoro biti doveden u situaciju da bira.

AUTONOMIJA: Šta će izabrati?

JOVIĆEVIĆ: Tokom proteklih godina, Vučić je toliko rusifikovao Srbiju da je za njega, na unutrašnjem planu, traženo uvođenje sankcija Rusiji veoma rizičan potez. Protesti u Srbiji su masovni i ne sjećam se kada sam posljednji put vidjela toliko ljudi na ulicama u Srbiji. Pitanje je da li će to nešto značiti u političkom smislu. Prošlog petka je Ljiljana Smajlović, govoreći za američke medije, rekla da su protesti zapravo usmjereni na rušenje predsjednika Srbije. Ne zaboravite tekstove u Njujork Tajmsu i u Gardijanu, u kojima se predsjednik Vučić dovodi u vezu da kriminalom, što su sve podaci koji su poznati, to nije ništa novo.

AUTONOMIJA: Šta hoćete da kažete?

JOVIĆEVIĆ: Ne bih rekla da je sve to slučajno.

AUTONOMIJA: Samit Savjeta Evrope posvećen je ruskoj agresiji na Ukrajinu. Šta predsjednik Vučić poručuje bojkotujući samit?

JOVIĆEVIĆ: Vučić prije svega igra za domaću publiku, znajući da je u Savjet Evrope podnijet zvaničan zahtjev za prijem Kosova u tu međunarodnu organizaciju. Istovremeno, ovim se šalje i druga poruka: uvođenje sankcija Rusiji Vučića bi moglo dosta koštati. Najzad, imate srpski zakon o državljanstvu, koji podrazumijeva otvaranje evropskih vrata za građane Rusije izbjegle u Srbiju. Na to su međunarodne institucije oštro reagovale.

Ne mislim da je predsjednik Srbije uvijek voljno prihvatao sve što je Rusija od njega tražila, ali su njegove službe, infrastruktura koju je godinama stvarao, paravnojne formacije, desničarske formacije, Noćni vukovi, ruski centri, prije svih ovaj u Nišu, sve je to, dakle, predstavljalo popuštanje Rusiji. U tom smislu bii uvođenje sankcija Rusiji moglo imati određene posledice po njegov politički život.

AUTONOMIJA: Kakve tačno posljedice?

JOVIĆEVIĆ: Pad popularnosti, na primjer. Posebno ako bude prinuđen da se odrekne Pink i Happy televizije, što s pravom doživljava kao glavne poluge svoje moći. Sa druge strane, ne vjerujem da Rusija u ovom momentu ima ozbiljan adut koga bi mogla da iskoristi protiv Vučića.

AUTONOMIJA: Pominjete rusku bazu u Nišu… Spekuliše se da Moskva pojačava pritisak na predsjednika Srbije kako bi ta baza konačno dobila eksteritorijalni status. Šta mislite, hoće li Vučić to prihvatiti? Najzad, da li bi se na taj način, prvi put nakon 1999. godine, Rusija vojno vratila na Zapadni Balkan?

JOVIĆEVIĆ: Samo ukoliko bi Vučić na to pristao. Mislim da je on veoma svjestan rizika koji bi takva odluka nosila. Tim prije što u toj igri zavaravanja i navodnog balansiranja još ima podršku američkih izaslanika za Balkan. Ukoliko bi odobrio da tzv. humanitarni centar u Nišu dobije eksteritorijalni status, to bi značilo otvorenu konfrontaciju sa Zapadom, nakon čega bi ambasador u Beogradu Kristofer Hil, savjetnik Gabrijel Eskobar i ostali američki izaslanici teško mogli da nastave da ga brane. U tom smislu, ovo je politički najnestabilniji, najneizvjesniji period predsjednika Vučića otkako je preuzeo vlasti u Srbiji.

AUTONOMIJA: Imate li utisak da zapadni partneri previše zatvaraju oči pred onim što se događa u regionu?

JOVIĆEVIĆ: Imam. Doduše, nijesam očekivala da će promjenom administracije u SAD-u doći do promjene politike prema regionu, i to prije svega zato što postoji više kritičnih tačaka kakvih SAD ranije nisu imale. Govorim o ratu u Ukrajini, o potencijalu za nove sukobe, o odnosu Kina – Tajvan, o odnosu SAD prema Kini… Zapadni Balkan je očito prepušten dijelu administracije u Vašingtonu koji se i ranije bavio regionom. Predsjednik Bajden je tu ulogu povjerio ambasadoru Hilu, od koga su mnogi očekivali da će lako prepoznati manipulacije predsjednika Srbije i raditi na stabilizaciji regiona. To se nije dogodilo. Pitanje je da li ambasador Hil uopšte prepoznaje Vučićeve manipulacije ili se samo nada da predsjednika Srbije može odvratiti od ideje da se u potpunosti okrene Rusiji.

AUTONOMIJA: Šta Vi mislite?

JOVIĆEVIĆ: Mislim da ambasador Hil vjeruje da će Vučića odvratiti od Rusije, što bi se moglo obiti o glavu ne toliko američkoj administraciji koliko stabilnosti regiona. Takva američka politika reflektuje se na odnose Srbije i Kosova, na prilike u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, budući da se predsjedniku Vučiću dozvoljava da rovari.

Vijeće za demokratizaciju politike iz Berlina je američkom Senatu proslijedio pitanja na koja će odgovarati izaslanik Eskobar i savjetnik Šole. Razgovaramo uoči tog saslušanja i možemo konstatovati ono što su već konstatovali brojni posmatrači: ovoga puta na saslušanju neće biti predstavnika nevladinog sektora, analitičara, bivših diplomata… Tu su samo Eskobar i Šole, koji i dalje žmire na tekst Njujork Tajmsa, vjerujući da će upravo predsjednik Srbije zaustaviti ruski prodor na Balkanu. Da li je moguće, pitam se, da ne vide da na taj način podstiču Vučićeve nacionalističke težnje prema našem regionu. Tolerisanjem Milorada Dodika i Dragana Čovića podriva se opstanak BiH.

AUTONOMIJA: Među pitanjima koja će biti postavljena izaslaniku Eskobaru i savjetniku Šoleu je Otvoreni Balkan. Zašto Amerika podržava OB?

JOVIĆEVIĆ: OB je krinka za ideju velike Srbije, za ideju da je srpski svet jednak ruskom miru. Riječ je o istoj ideologiji, istom konceptu, koji se plasira na različite načine.

Dva puta sam gledala saslušanja gospodina Eskobara, koji veoma uspješno vrti priču o imperativu borbe protiv kriminala i korupcije, o važnosti ekonomskog povezivanja regiona, o ukidanju granica, o potrebi širenja protoka roba, ljudi, kapitala, što zapadni političari, posebno američki, uvijek žele da čuju.

AUTONOMIJA: Da, ali izaslanik Eskobar sve zemlje regiona, izuzev Srbije, optužuje za nedovoljnu borbu protiv kriminala i korupcije. Jedini balkanski političar kojeg ambasador Hil, savjetnik Šole i izaslanik Eskobar u tom kontekstu ne pominju je onaj koga Njujork Tajms i Gardijan direktno dovode u vezu sa organizovanim kriminalom – predsjednik Aleksandar Vučić.

JOVIĆEVIĆ: Biće zanimljivo vidjeti na koji će način oni braniti Vučićeve pozicije. Pretpostavljam da će ključni argument biti pokušaj da zemlje Zapadnog Balkana otrgnu iz ruske zone uticaja.

AUTONOMIJA: Tako što će ih gurnuti u ”srpski svet”?!

JOVIĆEVIĆ: Članica Spoljnopolitičkog odbora američkog Senata Džin Šahin je prije nekoliko mjeseci boravila u zemljama regiona, nakon čega je, gostujući u američkim medijima, rekla da je šokirana onim što je vidjela na Balkanu. Uticaj Rusije se, kazala je iznenađeno, prepoznaje čak i u Albaniji i Hrvatskoj. Vjerujem da će objašnjenje te činjenice biti veliki problem izaslanika Stejt Departmenta.

Tamara Nikčević (Autonomija)

Intervju je deo projekta “Analiza antizapadnih narativa u Srbiji” koji sprovode Nezavisno društvo novinara Vojvodine i portal Autonomija. Projekat je podržala Ambasada SAD u Srbiji.