Skip to main content

Dan bijelih traka – obilježeno stradanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru

Jugoslavija 31. мај 2015.
3 min čitanja

U Prijedoru, ali i u većem dijelu BiH obilježen Dan bijelih traka u znak sjećanja na stradanje nesrpskog stanovništva prijedorske regije. Nakon vojnog puča izvršenog u aprilu vlasti Prijedora 31. maja 1992 godine nesrpskom stanovništvu naredile su putem radija da na vidna mjesta istaknu bijele trake, a na kuće bijele čaršave.
Ovo je bio uvod u zločine koji će se poslije toga desiti. Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Od kraja maja do kraja augusta 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena.
Centralna manifestacija obilježavanja Dana bijelih traka u Prijedoru protekla je mirno i bez bilo kakvih incidenata. Nekoliko stotina građana Prijedora kojima su se pridružili i građanski aktivisti iz cijele Bosne i Hercegovine prošetali su centrom grada noseći transparente i ruže . Svoju šetnju završili su u centru grada gdje su položene 102 ruže sa ispisanim imenima ubijene prijedorske djece, ali je i napravljen spomenik djeci od kockica.
„I danas u svijetu postoje mnoga mjesta gdje ljudi nose nevidljive bijele trake jer su predmet diskirimancije na rasnoj vjerskoj ili spolnoj osnovi. Mi danas u Prijedoru nosimo bijelu traku kako je sutra niko ne bi morao nositi. Naša je poruka jednostavna: Budimo ljudi i tu poruku šaljemo gradskim vlastima Prijedora koje su na velikom ispitu ljudskosti. Pred njima stoje bijele ruže u spomen ubijene djece koje traže da se za njih izgradi spomenik. Ne spomenik mržnje, nego spomenik sjećanja i opomene da više nikada u ovom gradu niko ne ubija bespomoćnu djecu“, poručila je Jasmina Čolić, građanska aktivistica iz Sarajeva.
Fikret Bačić, otac dvoje djece ubijene u Prijedoru u maju 1992. godine, podsjetio je da je tačno prije godinu dana pokrenuta inicijativa za izgradnju spomenika ubijenoj djeci. Iako je peticija s više od hiljadu potpisa građana Prijedora predata gradskim vlastima, kazao je Bačić, odgovor i odobrenje za izgradnju spomenika nisu stigli.
“Ovo što danas radimo samo je dio naše pravedne borbe na dostojanstveno sjećanje na našu djecu. Budite ljudi zbog ove djece i sve djece bilo gdje“, kazao je u obraćanju okupljenim građanima Bačić.
Zoran Vučkovac iz Omarske poručio je da prijedorska djeca jesu lakmus papir naše spremnosti da očuvamo sjećanje na njih. Djeca nisu nacionalisti, nisu politički ideolozi i zato ne smiju biti u rukama nacionalista.
Upućujući vlastima Prijedora u ime inicijative „Jer me se tiče“ poziv da konačnu daju saglasnost za izgradnju spomenika za 102 ubijene djece kazao je da niko pri tom ne traži da se zaboravi ko je Bošnjak, Srbin ili Hrvat.
„Dan bijelih traka nikada nije bio u službi nacionalnih politika i razdvajanja naroda, nego uvijek u službi borbe za ravnopravnost i poštivanje žrtava i obilježavanje njihoviih stradanja“, podvukao je Vučkovac.
Dan bijelih traka obilježen je i u Banjaluci, gdje se grupa građanskih aktivista noseći na rukama bijele trake opasala bijelom trakom.
„Obilježavamo početak etnogenocida kada su Vlasti RS naredile svim nesrbima da u znak lojalnosti izvjese bijele čaršafe na svoje kuće i bijelom trakom obilježe tvoja tijela. Poslije toga svi znamo šta se desilo. Desio se genocid u Prijedoru, desili su se logori, istrebljenja, protjerivanja ne samo u Prijedoru nego i svim opštinama pod kontrolom bosanskih Srba. Ovim činom želimo jasno kazati da građani Banja Luke neće zaboraviti i da se sjećaju i prijedorskih i banjalučkih i žrtava Srebrenice, Podrinja i Posavine, jednom riječju svih žrtava „jedne genocidne politike koja je napravila to što je napravila. Želimo da prekinemo šutnju, svojom šutnjom“, poručio je Srđan Šušnica jedan od učesnikaskupa sjećanja.
Obilježavanje i u regiji
Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu na Dan bijelih traka, okupilo se dvadesetak aktivista nevladine organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava, okruživši se bijelom trakom. Ovim gestom poslata je poruka podrške žrtvama, njihovim porodicama, naročito porodicama djece ubijene u Prijedoru i njihovom zahtevu za podizanjem spomenika.
(Erduan Katana, Slobodna Evropa)