Azir Osmanović ove godine će u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ukopati posmrtne ostatke svog starijeg brata Azmira, ubijenog u genocidu 1995. godine.

Azmir je najmlađa od 19 žrtava srebreničkog genocida koje će biti ukopane ove godine u Potočarima. Kada je ubijen, imao je 16 godina.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u augustu 2018. godine na lokalitetu Poljanci kod Srebrenice.

Azir je preživio genocid u Srebrenici kao trinaestogodišnji dječak. Sa majkom je 11. jula otišao u bazu Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima. Prošao je punkt Vojske Republike Srpske (VRS), osmišljen za odvajanje dječaka od njihovih majki i uspio ući u autobus koji je protjerane Srebreničane vozio prema teritoriji pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (BiH).

Danas, Azir Osmanović, magistar historije, radi kao kustos u Memorijalnom centru u Potočarima. Svakodnevno posjetiocima Muzeja govori o strahotama kroz koje su Srebreničani prošli, ne samo 11. jula, već i godinama ranije, u enklavi koja je tri ratne godine, bez osnovnih životnih uslova, bila odsječena od ostatka svijeta.

Duže od godinu radi na prikupljanju predmeta koji su pripadali ubijenim Srebreničanima, koji su nakon što je VRS zauzeo taj grad na istoku BiH, spas tražili bježeći preko šume ka Tuzli.

U koloni Marša smrti, koja je prema svjedočenjima preživjelih bila duga skoro deset kilometara i u kojoj je bilo oko 15.000 ljudi, bio je i njegov 16-ogodišnji brat i otac.

Otac je, kako je Azir zabilježio u svojoj knjizi „Od Srebrenice do svjetla na kraju tunela“, nakon dva mjeseca lutanja šumama uspio doći u Kladanj na slobodnu teritoriju. Nije dočekao da ukopa posmrtne ostatke starijeg sina.

Predmeti ubijenih Srebreničana u Muzeju

„Idemo na značajne lokacije kuda se kretala kolona Marša smrti ili mjesta na kojima su bila skloništa u kojima su se ljudi krili i mjesecima poslije genocida u Srebrenici, pa tu pronalazimo predmete i donosimo u našu muzejsku zbirku“, priča Azir za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Prikupljeni predmeti biće predstavljeni na izložbi 20. septembra, na godišnjicu osnivanja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

U depou Muzeja u Potočarima su i predmeti koji su pripadali žrtvama genocida u Srebrenici, a koje su Memorijalnom centru donirale njihove porodice, ali i predmeti koji su Srebreničani koristili od 1992. do 1995., tokom života u zaštićenoj zoni.

Istraživači iz Memorijalnog centra u toku ove godine tu izložbu će, kako kaže Osmanović, realizovati sa Historijskim muzejom BiH, i drugu koju rade u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom (BIRN) na osnovu projekta sa video svjedočenjima, kada će biti izloženi i predmeti koje su donirale porodice.

Arhiv Memorijalnog centra – dokumentovani genocid

Prikupljena video svjedočenja preživjelih žrtava genocida, njih oko 220, naći će svoje mjesto i u Arhivu Memorijalnog centra u Potočarima, koji će zvanično biti otvoren 9. jula.

„Kao i svaki arhiv, tako i Arhiv Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari služiće istraživačima i posjetiocima iz cijelog svijeta koji će dolaziti i moći da istražuju temu genocida u Srebrenici, sve ono što je povezano s agresijom u BiH i što se dešavalo od 1992 do 1995 godine“, objašnjava Osmanović.

Krajem prošle godine završena je zgrada Arhiva u kompleksu Memorijalnog centra, a arhivski materijal koji će biti pohranjen u njoj, prikuplja se, prema njegovim riječima mjesecima.

„Idemo korak po korak, trenutno su police prazne, ali nadamo se da ćemo ih uskoro popuniti tim sadržajima i da će posjetioci i istraživači koji su zainteresovani za temu genocida u Srebrenici moći pronaći puno potrebnih informacija koje ih budu interesovale“, navodi Osmanović.

Azir Osmanović i grupa mladih istraživača iz Memorijalnog centra pokušavaju da dođu u u posjed svih dokumenata koji su povezani sa genocidom u Srebrenici.

Mjesecima rade na prikupljanju arhivske građe, izvještaja i dokumenata koji su korišteni u Haškom tribunalu u procesima vezanim za genocid u Srebrenici, ali i dokumentacije koja je vezana za suđenja za ratne zločine koji su počinjeni u drugim gradovima u BiH. Sva ta dokumentacija naći će svoje mjesto u Arhivu Memorijalnog centra.

„I na druge načine pokušavamo da dođemo do arhivskog materijala i jedan od načina je i taj što konstantno pozivamo porodice, ljude koji su preživjeli genocid u Srebrenici koji imaju nešto od dokumenata ili papira koji su historijski važni i koji bi trebali biti pohranjeni u Arhivu da nam dostave tu građu“, navodi Osmanović.

Dokumenta o genocidu važna za sve one koji sumnjaju

U Arhivu će, kako kaže, biti smještena sva relevantna dokumentacija koja je važna za genocid u Srebrenici, a planiraju da uspostave saradnju sa svim institucijama, udruženjima i organizacijama koje se bave dokumentovanjem ratnih zločina.

„Arhiv je značajan i za sve one koji sumnjaju u priču da je u Srebrenici bio genocid, za sve one koji još nisu raščistili sami sa sobom, što će moći evo i oni pristupiti arhivi Memorijalnog centra u Potočarima i činjenicama doći do istine, a istina je da je u Srebrenici nad Bošnjacima Podrinja u julu 1995. godine počinjen genocid“, zaključuje Osmanović.

Arhiv Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada ima dokumentaciju koja je u digitalnoj verziji. Uposlenici Memorijalnog centra godinu dana su radili na prikupljanju i digitaliziranju tih materijala. Dio dokumenata vezanih za genocid u Srebrenici donirale su porodice žrtava. Na prikupljanju arhivske građe se, prema riječima Osmanovića, konstantno radi.

Dio sadržaja Arhiva biće postavljen i na internet stranici Memorijalnog centra, kako bi bio dostupan istraživačima.

Obuku o digitalizaciji i upravljanju arhivom članovima Memorijalnog centra održali su predstavnici „Vera and Donald Blinken Open Society Archives“ iz Budimpešte.

Na obuci je, prema riječima Osmanovića, bilo riječi o tome šta će se čuvati u Arhivu, a šta će biti digitalizovano. Riječ je o još jednom projektu koji Memorijalni centar Srebrenica – Potočari realizuje sa Arhivom Otvoreno društvo iz Budimpešte i holandskom mirovnom organizacijom PAX, čiji će predstavnici, između ostalih, govoriti 9. jula na zvaničnom otvaranju Arhiva.

Inače, „Vera and Donald Blinken Open Society Archives“ iz Budimpešte naziv je dobio po roditeljima sadašnjeg državnog sekretara, Antony Blinkena.

Memorijalni centra Potočari godišnje posjeti oko 100.000 ljudi, s izuzetkom, kako kaže Osmanović, prošle godine koju je obilježila pandemija korona virusa. Tim Memorijalnog centra u posljednje dvije godine realizovao je brojne izložbe i projekte koji svjedoče o genocidu.

Namjera im je, kažu, da i u narednom periodu relizuju veći broj projekata, kako bi dokumentovali i na najbolji mogući način sačuvali svjedočanstva o životu tokom rata u Srebrenici, ali i dokumentaciju koja svjedoči o genocidu.

(Radio Slobodna Evropa, foto: Wikimedia)