Skip to main content

ANDREJ NIKOLAIDIS: Kako će Joanikije srušiti mauzolej

Stav 09. sep 2021.
3 min čitanja

Tonino Picula, izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru saopštio je, biranim riječima, da je NATO odobrio helikopterski desant na Cetinje ne bi li bile izbjegnute teže posljedice po mir i stabilnost Crne Gore.

Gotovo istovremeno, prvi NATO mitropolit u Crnoj Gori, Mićović, ponovio je da će mauzolej biti uklonjen sa vrha Lovćena.

Razumijete kako Mićović to planira učiniti?

NATO helikopteri, isti oni koji su, efikasnošću koja nadzilazi sve ono o čemu Glovo i DHL mogu sanjati, izvršili dostavu Mićovića i Perića u Cetinjski manastir, raketiraće Meštrovićevo remek-djelo. Na taj način NATO će djelovati odlučno i preventivno, te spriječiti sukob crnogorskih ekstremista koji će blokirati prilaze mauzoleju jer će se protiviti rušenju jednog od najvažnijih jugoslovenskih spomenika kulture i vladinih snaga kojima će biti naređeno da izvrše nalog nadležne inspekcije i ministarstva – čitaj: Crkve Srbije; čitaj: Aleksandara Vučića.

Zdravko Krivokapić održaće pres konferenciju i saopštiti da je raketiranje naložio zato što je mauzolej policiju gađao mo…ge…le…fjl, hi-hi-hik, to nije moja branša, koktelom.

Osoba koju će gledaoci opisati kao „križanac Milijane Baletić i Emila Labudovića“ saopštiće da RTCG posjeduje snimak koji dokazuje da je mauzolej pucao na policiju.

Dritan Abazović saopštiće da je lično komandovao akcijom raketiranja i da građani, uključujući tu i istoričare umjetnosti i bageriste, mogu biti relaksirani.

Deset minuta po raketiranju vladi Crne Gore će stići čestitka od talibanske vlade Avganistana (tamo je takođe osvježilo), u kojoj se kaže: „U vašim postupcima prepoznali smo vlastitu odlučnost i posvećenost borbi protiv devijantnih društvenih praksi i simbola bezbožništva“.

Čestitku istovjetne sadržine talibani će poslati i u briselsko sjedište NATO-a.

Odmah po raketiranju, mehanizacija Bata Carevića daće se na uklanjanje barikada i ruševina mauzoleja. Biće to, kao i sve što Carević čini, udžbenički primjer privatno-javnog partnerstva.

Već narednog jutra, Dritan će odletjeti u Beograd. Na surčinskom aerodromu dočekaće ga Matija Bećković. Srpska omladina će Dritana na rukama prenijeti od Surčina do Vučićeve rezidencije. Nekoliko mladića koji će ga tom prilikom prijeteći nedolično dodirivati biće privedeni. U policiji će priznati da su saradnici kriminalnih struktura koje žele restauraciju vlasti Mila Đukanovića.

Cetinjski odbor URA-e će saopštiti da je mauzolej bio kolateralna žrtva sukoba dva nacionalizma u Crnoj Gori. U znak protesta zbog rušenja mauzoleja, taj će odbor napustiti gornja polovina jednog URA-ša: njegov um i duh više neće biti uz partiju, dok će njegova stražnjica ostati u fotelji u koju je smješten partijskim zapošljavanjem.

Tea Gorjanc Prelević će javnosti obratiti pravno utemeljenim a sociopatskim saopštenjem i podsjetiti da je ometanje službenog lica u vršenju dužnosti krivično djelo.

Vanja Ćalović će saopštiti da se ne bavi demonstracijama na Cetinju i mauzolejom, nego litijama i autoputom.

Potom će za himnu Crne Gore biti proglašen fragment iz Wagnerovog „Marša Valkira“ koji je u helikopterskoj sceni „Apokalipse danas“ koristio Coppola.

Crna Gora dobiće i novi grb, koji će izgledati ovako: štit u bojama trobojke, sa centralno postavljenim krstom što okružuju ga 4 NATO helikoptera.

Na taj način, Crna Gora će konačno biti pomirena. Sa sudbinom.

Ako vam se čini kako je ovaj tekst zlonamjeran, pun pretjerivanja, groteska u biti, pitam…

A šta biste rekli da vam je prije dvije godine, nakon mitinga u Podgorici na kojem je Joanikije izjavio kako NATO u Crnu Goru može doći samo kao okupator, neko rekao da će tog čovjeka ustoličiti upravo NATO helikopter, oružje i suzavac (u sadejstvu sa mehanizacijom Bata Carevića)?

Šta da vam je neko rekao da će Mićović i Perić, sve pozivajući se na Isusa koji je pretvorio vodu u vino, tamjan pretvoriti u suzavac (kako je primijetio/la neki/a veoma, veoma duhoviti/a autor/ica sa društvenih mreža)?

Rekli biste, ne biste li, da je zloban, da pretjeruje i ono što je sveto pretvara u grotesku?

A šta da vam je neko prije dvije (ili tri godine) rekao da će država koja je bila na korak da postane „prva sljedeća članica EU“ umjesto toga postati prva teritorija pripojena srpskom svetu?

Pisati grotesku o Crnoj Gori znači stvarnost slikati hiperrealistički.

Ne postoji scenario dovoljno apsurdan, iracionalan i bizaran da ne bi mogao postati naša budućnost.

Postoji i dobra strana toga. Tamo gdje je moguće sve što je apsurdno, moguće je i da se ostvari ideja tako apsurdna kao što je ova: da prevagnemo izdaju, podlost, istinske neprijatelje, lažne prijatelje, svu njihovu snagu i svu našu slabost.

I pobijedimo.

U to vjerujem. Jer je apsurdno.

(CdM, Foto: Tanja Draškić Savić)