Evo zašto nema mjesta očaju. Jesu, vratili su nas unazad koliko god su mogli. Ali ni blizu onoliko koliko su željeli.

Kažu da svaka dobra ideja prolazi kroz tri faze. U prvoj, bude ignorisana. U drugoj, nailazi na nasilan otpor. U trećoj, biva prihvaćena kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Crna Gora je dokaz da je ta teza tačna.

Umjesto očaja, sjetite se Crne Gore od prije 30 godina… Bilo je teško, na trenutke mučno, ali svi zajedno prešli smo dugačak put. Ova zemlja je, prosto, sada daleko bolja nego što je bila.

Bolja je zato što smo uspjeli u mnogo čemu – ne u svemu, nažalost – čemu su se opirali.

Pa ipak, na koncu, Crna Gora će biti i nezavisna i članica NATO i evropska. Biće sve ono protiv čega su se čitavih svojih političkih karijera borili.

Mi ćemo prevladati i to je i za njihovo dobro. Oni koji se tome opiru sada to ne razumiju, ali njihova djeca biće nam zahvalna što smo nadvladali političku autodestrukciju njihovih očeva.

Njihovu eurofobiju i mržnju prema zapadu pretvorili smo u eurofiliju – evo ih gdje sada oni, udarnički, jel’te, “Crnu Goru užurbano vode u EU”. Od njih se ne može prići prijemima koje organizuje EU: tu su redovi kao za šećer i kafu u Jugoslaviji osamdesetih. Njihova tuga, kada na prijem ne mogu stići, slama srce.

Palili su američke zastave i pred Američkim kulturnim centrom izvodili svoje šabanske performanse. Evo ih sada kako, pažnjom japanskih seizmologa, osluškuju svaku riječ američkih izaslanika za region.

NATO je za njih bio “zločinačka organizacija”. Formirali su Sedmi bataljon ne bi li ga porazili. Evo ih sada u redu za NATO misije i funkcije.

Bili su protiv nezavisne Crne Gore, ali nisu protiv toga da sjede u vladi (ili na čelu) države protiv čijeg postojanja su izgarali. Zdravko, recimo, činjenicu da je bio premijer može zahvaliti onima koji su ga porazili 21. maja – da nije bilo njih, čega bi on premijer bio?

Zgražavali su se nad “užasima Zapada”, “gdje je rođeno svo zlo”. Pa ipak, prihvatili su i demokratiju i mnoge – ni izbliza dovoljno – liberalne vrijednosti.

Ako ovako izgleda njihova pobjeda, ne usuđujem se ni pomisliti kako oni vide poraz.

To nije ni bitno. Jer poraz njihove ideje bio je i njihova pobjeda.

Nema na čemu, u redu je.

(CdM, Foto: Gradski.me)