Mi koji živimo u Srbiji navikli smo na medijski mrak. Tačnije, navikavamo se već duže od decenije. To znači da su neki od nas već vrlo svjesni činjenice da šta god dobro, profesionalno, hrabro, i u istinskom javnom interesu uradili, za takav sadržaj u 99% slučajeva neće biti mjesta na našim javnim servisima, i pored njihove zakonske obaveze da javnost informišu objektivno, nepristrasno i tačno. Onih jedan posto su najčešće ,,iznuđena“, incidentna gostovanja, prikazi ili reportaže, kojima se povremeno simulira otvorenost ovih klaustrofobičnih i do krajnosti politički funkcionalizovanih medija.

Mi u Srbiji vrlo dobro znamo i da ono što ponekad rezignirano, gnijevno i možda odveć kolokvijalno, nazivamo ,,okupacijom“ (a riječ je o dvanaestogodišnjem periodu vladavine Srpske napredne stranke) nije dogodilo preko noći, dakle, ne onako kao u oslobodilačkoj italijanskoj pjesmi koja nam je svima draga i koja počinje stihom: ,,Una mattina mi son svegliato, e ho trovato l’invasor“ / ,,Jednoga jutra, kad sam se probudio, okupator je bio tu…“ Taj sistem medijskog mraka koji svoje postojanje duguje autokratskom režimu upravo onoliko koliko i autokratski režim njemu duguje svoje, građen je i gotovo sofisticirano nadograđivan marljivo, uporno i dugo. Jednako kao i mračno carstvo političke mimikrije u kojem provodimo svoje egzistencije.

Novembra 2023. godine, mjesec dana pred nove izbore, ostaje, zaista, prilično enigmatično kako je moguće da su samo dvanaest godina ranije mnogi građanski orijentisani predstavnici intelektualne i političke elite, baš kao i većina predstavnika međunarodne zajednice, povjerovali u uspješnu konverziju nekadašnjih radikala u progresivne, proevropski orijentisane političare koji će Srbiji lako donijeti sve ono što prethodna kolebljiva vlast nije – ulazak u Evropsku uniju, ekonomski oporavljeno i demokratsko društvo, lišeno korupcije i kriminala.

Bilo je zaista markantnih dijaloga sa nekadašnjim prijateljima u pokušaju da im objasnite da im se ne treba vjerovati, da On nije srpski De Gol, ili veliki Reformator, da se ljudi nikada ne mijenjaju baš toliko i da je, sve u svemu, destruktivno rizično bilo otjerati ,,one“ da bi došli, ili se vratili, ,,ovi“. Nakon što smo se, živeći zatočeni u studiji slučaja zvanoj – uspostavljanje i procvat autokratije u Srbiji, drugi dio – navikli na medijski mrak, počeli smo da se navikavamo i na obesmišljavanje institucija, na kult vođe, na deformisanje javnog mnjenja u smjeru istomišljeničke mase i, najzad, na činjenicu da smo, zapravo, svake godine bili sve dalje od ,,Evrope“.

Zbog toga neki od nas umiju da prepoznaju kako izgledaju manifestacije političke mimikrije i u susjednim, nama dragim, zemljama. I zbog čega je uvođenje medijskog zatamnjenja i skrivanje od očiju javnosti onih događaja, koji bi mogli biti važni i u međunarodnom kontekstu, već uveliko znak za uzbunu. Na Cetinju je 3. i 4. novembra održan Cetinjski forum, koji su organizovali Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski Pen Centar, a tema je bila ,,Crna Gora i Zapadni Balkan: ubrzano ka Zapadu ili polako ka Istoku“. Prema dostupnim informacijama o događaju, na Forumu je učestvovalo više od trideset svjetskih i regionalnih intelektualaca i predstavnika civilnog društva koji su govorili ,,O putevima i izazovima koji su pred Crnom Gorom i Zapadnim Balkanom“. Saznajemo i da je pozdravnu riječ na Forumu dao predsjednik Međunarodnog Pen Centra, da su se među panelistima našli predstavnici nekih američkih univerziteta, ,,ugledni slovenački političar i bivši evropski parlamentarac, najpriznatiji hrvatski istoričari i diplomate, predstavnici bosansko-hercegovačke akademske zajednice, intelektualci i novinari, profesori sa srpskih univerziteta i društveni aktivisti, te predstavnici iz Makedonije i Кosova“, da su ,,na panelima učestvovali profesori sa Crnogorskog fakulteta političkih nauka i da su panelima prisustvovali i brojni ambasadori evropskih država“.

U pismu koje su crnogorskoj javnosti uputili Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski Pen Centar između ostalog navodi se da ,,za cijela dva dana Javni servis Crne Gore nije našao za shodno da obavijesti javnost o događaju na Cetinju“, kao i da su se na ovaj način potvrdile neke od poruka Foruma, poput onih da crnogorska vlast fingira put ka Evropskoj uniji, ,,gušeći prava na slobodno izražavanje, te da se Crna Gora nalazi u medijskom mraku“.

Upravo tih dana u Beogradu saznali smo da je politički karneval uveliko pri kraju i da se u punom kapacitetu i nošeni krilima medijskog mraka, na političku scenu u staroj kombinaciji vraćaju Srpska radikalna stranka i Srpska napredna stranka. Кažu, samo na lokalu.

Maske su konačno pale. Neki drugi kažu i to da više nemamo vremena. Očigledno je da političke mimikrije završavaju u ozbiljnoj destrukciji društava i država, a da je, što duže traju, nade za oporavak sve manje.

Zbog toga, uvijek je korisno učiti na greškama drugih.

(Pobjeda)